Vaspitanje djece novog vijeka

„Vaspitanje je posao

u kome moramo znati,

kako da koristimo vrijeme,

kako ga ne bismo izgubili.“

Žan Žak Ruso

Stručnjaci koji se bave vaspitanjem djece, znaju puno toga. Danas, više nego ikada je teško  pronaći adekvatan put u vaspitanju  djece.

Vaspitanje teorijski možemo odrediti kao međuljudske odnose u kojem se stvaraju uslovi za razvoj ljudskog bića.

Kada se vratimo  u  naše djetinstvo,  roditelji su lako vaspitavali djecu. Korištena je  kazna.  RoditeljIi su  za neposlušnost djeteta, koristili kaznu . Unutar porodice postojala su  pravila koja su se morala poštovati. Nepoštovanje pravila od strane  roditelja bilo je sankcionisano.  Domaći zadaci su se izvršavali na vrijeme. Nije bilo privatnih časova. Bilo je reda, rada i discipline. Vrijeme u kojem smo godišnje išli na more, divnih sedam dana preko sindikata. Dani koje ćemo pamtiti čitav život. Svega malo, svega dovoljno.

Nije se trčalo za svaku sitnicu kod doktora kao sada.  Mi živimo u vječitom strahu: “Da se djetetu šta ne dogodi?!“ Tako nam prolaze dani, a sa njima i život.

Naše djetinstvo je nezaboravno. Puno druženja, mnogobrojnih drugarstava, dogodovština, boravka u prirodi. Svaki dan postajao  je za nas, novi praznik. Igre na snijegu, sankanje, grudvanje, penjanje po drveću, boravak u prirodi, igre skrivanja, igre konopcem, grupne igre na sportskim terenima. Svaka igra pomagala je našem cjelokupnom razvoju: razvoju motorike, pamćenja, mišljenja, kreativnosti, socijalizacije, komunikacije… Mnogo boravaka u prirodi, a minimalni boravak pored TV- om, osim kada se gledao crtani film.

Djeci 21. vijeka je dosadno. Bez animacije su 24 sata dnevno. Većinu vremena provode na proizvodima 21. stoljeća (laptopima, mobitelima, tabletima…). Njihov život je starosjedilački te, roditelje  ne treba iznenaditi kada se nađu u liječničkim ustanovama, ustanovama za razvoj govora, psihološkim ustanovama…

Ostavite komentar

unesite broj *

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.