Partizanska čitanka autorskog tima Amar Karapuš, Ibrahim Čomić i Vanja Šunjić u izdanju Saveza boraca narodnooslobodilačkog rata (SABNOR) knjižica je koja, između ostaloga, podsjeća zašto je današnji Dan oslobođenja Sarajeva 1945. godine jedan od najvažnijih i najljepših dana u historiji glavnog grada Bosne i Hercegovine
Foto: Armin Durgut/PIXSELL, arhiva Valter
Partizanska čitanka autorskog tima Amar Karapuš, Ibrahim Čomić i Vanja Šunjić u izdanju Saveza boraca narodnooslobodilačkog rata (SABNOR) knjižica je koja, između ostaloga, podsjeća zašto je današnji Dan oslobođenja Sarajeva 1945. godine jedan od najvažnijih i najljepših dana u historiji glavnog grada Bosne i Hercegovine.
Nakon četiri godine nemilosrdne nacističke okupacije i ustaškog genocidnog terora, koji je kulminirao javnim vješanjem 55 Sarajlija na Marindvoru krajem marta 1945., Sarajevo je prije tačno 81 godinumoglo udahnuti zrak slobode i okusiti slatki okus pobjede u ratu u kojem se odlučivala sudbina cijelog čovječanstva.
PARTIZANSKA ZAOSTAVŠTINA
Za razliku od mnogo drugih ratova svjetske povijesti, Drugi svjetski rat je u moralnom smislu bio relativno jednostavan, koliko to bilo koji rat uopće može biti. Sile Osovine (nacistička Njemačka, fašistička Italija i imperijalistički Japan) su predstavljale utjelovljenje Zla, dok su Saveznici (SAD, Velika Britanija i SSSR) bili na strani Dobra, udruženo pokušavajući slomiti najmračniji politički projekt u historiji svijeta, koji je početkom 1940-ih izgledao kao da je na pragu trijumfa.
U toj velikoj svjetskoj borbi naši prostori nisu trebali imati nikakvu bitnu ulogu, već nam je namijenjena sudbina ropstva i nestanka, kao i svim Slavenima u Hitlerovoj slici svijeta, ali to se nije dogodilo zahvaljujući partizanskoj vojsci predvođenoj Josipom Brozom Titom i Komunističkom partijom Jugoslavije.
Tito i partizani ne samo da su nas doveli do pobjede u Drugom svjetskom ratu, već su i sve narode i narodnosti – od Vardara pa do Triglava – prvi put otkako postoje doveli na historijsku pozornicu kao ravnopravne aktere, koji imaju priliku suvereno odlučivati o svojoj budućnosti u novonastalom svijetu.
Partizani su, također, spasili i Bosnu i Hercegovinu od namijenjenog joj nestanka (u rojalističkoj Jugoslaviji nije postojala kao zasebna administrativa jedinica, kao ni u zločinačkoj NDH), proglasivši je jednom od republika socijalističke Jugoslavije, da bi onda kasnije i odigrali ključnu ulogu u etnogenezi današnjih Bošnjaka.
No, kada se danas javno govori o Titu i partizanima, većinom se može čuti da su bili najgori zločinci i da su stvorili državu u kojoj je vladao totalitarni mrak, a mnogi će reći da bi bilo najbolje da nikad nisu ni postojali. To je jedna od rijetkih stvari u vezi kojih će se lako složiti mnogi srpski, hrvatski i bošnjački nacionalisti, kao i većina poklonika kapitalizma.
Zato je bitno što u 2026. godini imamo nešto poput Partizanske čitanke, koja na šezdesetak stranica pitko i precizno predstavlja neupitno herojstvo partizanske borbe, ali i njen dublji, emancipatorski smisao, primjerice kada je u pitanju ravnopravnost žena, ili svima dostupno obrazovanje neovisno o materijalnom statusu.
Čitanka je podijeljena na tri dijela: 1. Sukobljene strane i uzroci Drugog svjetskog rata, 2. Prezentacija različitih političkih i vojnih frakcija u Bosni i Hercegovini i 3. Otpor i život na oslobođenoj teritoriji. Autori pregledno i s mnoštvom zanimljivih detalja predstavljaju kako je izgledala i tekla partizanska borba, služeći se obilato arhivskim materijalima Historijskog muzeja BiH, kojemu se i zahvaljuju na suradnji.
Baš zato što se partizane kleveće i minimalizira proteklih desetljeća otkako navodno živimo u “slobodi i demokraciji”, što uključuje i pogled na historiju obojen šovinističkim nacionalizmom i moralnim idiotizmom, Partizanska čitanka funkcionira kao prijeko potrebna korekcija, pa i otpor takvim, danas većinom službenim narativima, ali i paradnom i pomodnom antifašizmu lišenom bilo kakvog ideološkog i borbenog sadržaja, kakav pretežito njeguju građanski liberali.
REVIZIONIZAM IZNIKAO IZ MRAKA
Na to u razgovoru za Valter upozorava i suatorica Čitanke Vanja Šunjić:
“U Bosni i Hercegovini preko trideset godina prisutan je proces destrukcije obrazovanja na svim nivoima, što ne znači samo obaranje standarda, već i historijski revizionizam. Interpretacija NOB‑a u Bosni i Hercegovini je tek nešto povoljnija nego u Srbiji i Hrvatskoj, gdje se partizanski pokret ili izjednačuje sa četničkim pokretom, ili se karakteriše kao zločinački”, kaže ona.
Šunjić ističe da je Čitanka zato prvenstveno usmjerena prema mladima i tako i koncipirana:
“U entitetu Republika Srpska partizanski i četnički pokret su izjednačeni, pa u udžbenicima historije piše da je ‘za vrijeme Drugog svjetskog rata Jugoslavija imala dva pokreta otpora, osim četnika, tu su bili i partizani’. U Federaciji Bosne i Hercegovine stavlja se fokus na srednjovjekovnu Bosnu, bune i pobune, a tek površno se spomene ZAVNOBiH i partizani, da bi se potom težište prebacilo na posljednji rat. To neminovno dovodi do devastiranja spomenika, prekrajanja naziva ulica, ‘dvije škole pod jednim krovom’ i slično, a mladi ljudi, budući da nemaju dovoljno znanja o ovim temama i da je ono uglavnom instruisano klero-političkim interesima, nemaju kapacitet da se suprotstave tome”, ističe ona i dodaje:
“Kroz kurikulume partizani i NOB su premalo zastupljeni i nisu interpretirani kao svijetla tačka naše historije na koju bismo trebali biti ponosni i iz koje bismo trebali crpiti inspiraciju i ideje za otpor danas. Upravo je to bio razlog za izdavanje Partizanske čitanke, multidisciplinarnog, multimedijalnog, interaktivnog učila namijenjenog mladima. Baš zato su, u ‘Čitanku’ integrisani i QR kodovi koji vode ka dodatnim informacijama na određenu temu, kako bismo se što više približili medijima i oblicima učenja koje mladi koriste u svakodnevnom životu. U čitanku je integrisano I nekoliko priča o mladim partizanima, zbog čega je generacijski blisko primarnoj publici i nadamo se da će kod njih probuditi svijest o tome koliko su drugarstvo i solidarnost važni”, pojašnjava Šunjić.
Što iz partizanske borbe u Drugom svjetskom ratu mogu naučiti mladi danas, pitamo je.
“Partizanska borba danas treba da bude mladima inspiracija i obaveza da ustaju protiv svakog oblika fašizma i nepravde. Taj fašizam više ne dolazi samo u obliku crnih košulja i naoružanih vojnika, kakav je bio neposredno prije i za vrijeme Drugog svjetskog rata. Danas, barem kod nas nije u takvom kanonskom obliku, ali je sveprisutan, u birokratiji, u javnim diskusijama, u školskim udžbenicima, u medijskim narativima i u političkim praksama koje se pretvaraju u tišinu i kompromis kada se radi o ljudskim pravima i dostojanstvu”, smatra Valterova sugovornica.
SAMI NE MOŽEMO NIŠTA, ZAJEDNO MOŽEMO SVE
Partizanski pokret pokazuje da se otpor ne može svesti na čisto „herojski“, propagandni gest, već da je to svakodnevni sistem odluka: u školi, na poslu, u lokalnoj zajednici, u javnim prostorima i na društvenim mrežama.
“Učenje iz partizanske borbe za mlade znači, prije svega, da se stiče svijest o svakodnevnoj nepravdi: od diskriminacije po narodnosti, rodnom identitetu, seksualnoj orijentaciji, do marginalizacije bilo koje manjine, kao i od revizionizma i lažnog ‘pomirenja’ bez usvajanja konsenzusa o činjenicama, naročito iz posljednjeg rata”, objašnjava Šunjić.
Čitanka nudi i suvremeni pogled na antifašizam.
“Za mlade danas, to znači da je antifašizam etički program, biti na strani ljudskih prava, demokratskog obrazovanja i solidarnosti, u svakom izboru: od izbora knjige i filmova, do izbora mjesto gdje i s kim žele raditi, i kakav će politički i kulturni prostor graditi. Učenje iz partizanske borbe nije samo ‘povijesna lekcija’, nego poziv na svjesnu političku praksu i odgovornost u svakodnevnom životu”, kaže Vanja Šunjić. 
U današnjoj disfunkcionalnoj Bosni i Hercegovini punoj zle krvi, koja odavno više nije republika, čime je izgubila jedan dio svoje modernosti koji joj je donijela partizanska borba, a još više u današnjem svijetu koji izgleda kao da je na rubu još jednog globalnog rata, izdanje poput Partizanske čitanke može se koristiti i kao uputstvo za upotrebu stvaranja jedne bolje budućnosti. Glavna je lekcija da nije lako, ali je itekako moguće.
Zato zadnju riječ vrijedi prepustiti Titu, sa čijim citatom i završava Partizanska čitanka:
“Sami ništa ne možemo, zajedno možemo sve.”