Dešavanja u Bosni i Hercegovini su nešto smo nekada mogli samo vidjeti u najstrašnijim filmovima. Nažalost, danas je to naša realnost .Osam osoba, od kojih su četiri visoko rangirani policajci, prije četiri dana je uhapšeno zbog sumnje da su osobe ženskog spola, uglavnom maloljetne, navodili na prostituciju, a da su među njima bile i djevojčice iz Doma za djecu bez roditeljskog staranja u Tuzli.
U Sarajevu policijski službenik Amar Turčalo je predat u nadležnost KTKS zbog sumnje da je počinio krivično djelo seksualna zloupotreba maloljetne osobe.
Građani Tuzle su protestom izrazili nezadovoljstvo radom institucija, tražeći pravdu i konačne sistemske promjene. Građani su nosili transparente na kojima je, između ostalog, pisalo “Ostavke”, “Ko nam štiti djecu, ako sistem štiti zločince”.
Upravo se to pitanje postavlja, ko štiti građane i ko štiti djecu? Kao što se može vidjeti u aktuelnoj aferi koja potresa Federaciju BiH i zapošljavaju preko “štele” sistem samo štiti svoje ljude. Današnja vlast koja je obećavala promjene, odnosno prvi čovjek Federacije BiH, nalazi se u centru afere “Spengavanje”. Promjenilo se samo ime, nekada je bilo “poslao me Asim”, a danas je to “javi se Arijani”.
O društvu i političkom sistemu u kojem danas živimo razgovarali smo sa sociolozima Vladimirom Vasićem i Seadom Pašićem. Pašić ističe da je percepcija mita i korpupcije takva da je ljudi trpe baš kao i nasilje u braku, jer – „hajd boga ti šta ima veze, to je normalno“.
“Ovakve zajednice ne mogu prerasti u društvo jer nemaju pogonsko gorivo koje se zove politička i kaznena odgovornost, te etička vertikala. Kada se pokvarenost kritikuje onda se dobije i nasilni ideološki odgovor – to su naši ljudi, naš narod, to je napad na vjeru itd. Kod nas je korupcija kao i endemski sifilis ugrađena u sam genom socijalnog organizovanja i neće doći čarobni alhemičar da je otkloni svojim znanjem o tajnoj nauci poštenja i časti. Društvo koje ne usvaja vrijednosti vrlina, koje su poznate od antičkih vremena, nema šansu za život.Vjerovati u suprotno je isto kao vjerovanje u zagrobni život .Vrline kao ni etika se ne uče u školama i ne postoji način da sljedeća generacija dobije bilo kakav instrument za socijalno preživljenje” ističe sociolog Pašić.
Smatra da se ovdje radi o korupciji najvišeg nivoa na koju javnost, po mišljenju Pašića, nije adekevatno reagovala jer vidimo da se počinju stvari negirati, minimizirati i relativizirati a sve u svrhu kupovine vremena kako bi se na kraju sve to prepustilo carstvu zaborava.
Situacija koju trenutno svjedočimo u Bosni i Hercegovini – od afera na najvišim političkim nivoima, preko manipulacije javnim resursima, pa do zloupotrebe najranjivijih članova društva odražava duboku institucionalnu i moralnu krizu, poručuje sociolog Vladimir Vasić.
“Sociološki gledano, takvi fenomeni ukazuju na eroziju socijalnog kapitala odnosno povjerenje građana u institucije, pravdu i vladavinu prava značajno je poljuljano. Ono što je posebno zabrinjavajuće jeste normalizacija devijantnog ponašanja i postojanje kulture impuniteta, gdje moć i privilegija nadjačavaju društvene norme i moralne standarde. Takvi procesi ne samo da ugrožavaju najranjivije, nego dovode i do apstinencije građana od javnog života, gubitka kolektivne odgovornosti i socijalne polarizacije. Društvo je u kritičnoj fazi i suočeno je sa ozbiljnim izazovima u funkcionisanju svojih institucija. Međutim, sociološka analiza također sugeriše da regeneracija nije nemoguća – jačanje nezavisnih institucija, aktivizam civilnog društva i podizanje svijesti o etici i odgovornosti predstavljaju ključne korake ka obnovi povjerenja i stabilnosti društva”, naglašava Vasić.
Slučaj u Tuzli koji je šokirao Bosnu i Hercegovinu i region je refleksija zloupotrebe moći koji se može svrstati u društvenu i seksualnu patologiju jer su djevojičice imale 15 tak godina, znači pedofiliju koja je, danas, s pravom osuđena od strane najšireg društva. Ali to nam govori još nešto, objašnjava sociolog Pašić:
“To je da se strukture moći izvršne i zakondavne vlasti bez problema organizuju kada treba nezakonito podebljati džep i i izmasirati vlastiti ego na uštrb najbespomoćnijih i nezaštićenih a to je prešutno dozvolila država. Vertikalne strukture moći državne uprave su krive za ovakav etički pomor, kažem etički jer nasilnikov -moral- je prihvatljiv za zajednicu. Većina ljudi je znala za taj slučaj ali ga nisu oglasili. Šutjeli su jer su izvršioci nosioci aparata sile i time nedodirljivi.Ovdje krivnju ne bih stavljao na školu i porodicu. Te dvije institucije su samo agens, prenosnik, onoga što svojim autoritetom i silom odredi država. Država daje takt, dinamiku i harmoniju, određuje pravac i smjer djelovanja u svemu uključujući i kantonalno ministarstvo policije. Sada vidimo da je taj takt loš, da se ispada iz ritma i da melodija distonira i falšira. Možemo li ga popraviti? Možemo kad promijenimo aksiologiju odnosno vrijednosni sistem”.
A vrijednosni sistem se iz godine u godinu samo narušava. Možemo reći da svi trebamo biti zabrinuti, jer ko brine o nama, običnim građanima Bosne i Hercegovine, koji plaćaju političare koji su na vlasti? Niko. A društvene i političke promjene kojima svjedočimo su samo one na gore.