Već gotovo pune dvije decenije,od momenta otvaranja stečaja u našem matičnom preduzeću,Polihem Tuzla,04.05.2002. godine, se borimo protiv stečajne mafije, najprije kao Sindikat Polihema,a od Februarskih protesta 2014. godine,i kao zvanično registrirani Sindikat Solidarnosti. Najprije da razjasnimo,ko su pripadnici stečajne mafije? To su Predsjednici Sudova,Stečajne Sudije, Stečajni Upravnici,Vještaci i pojedini Advokati, koji čine jedan kompaktan i uigran tim. Dakle,borimo se protiv izuzetno dobro organizirane stečajne mafije,koja smišljeno, namjerno,sustavno i ciljano ,kroz stečajne postupke,a zarad ličnih,tajkunskih i političkih interesa,ekonomski uništava i urušava ovu zemlju.Po nama,to je klasičan primjer podrivanja ekonomskog sistema zemlje,što spada u teža krivična djela,po nama,to je istovremeno i klasičan primjer nastavka agresije na našu zemlju,samo drugim sredstvima i metodama,uz obilatu pomoć i podršku domaćih kvislinga, izdajnika i tajkuna.No,na sve ovo,Tužilaštva i Sudovi, su do danas,ostali nijemi,i bez bilo kakve reakcije,u smislu istražnih radnji i prikupljanja dokaznog materijala. Sve se ovo u stvari i dešava pod okriljem,pa i pokroviteljstvom,samo na papiru, nezavisnog pravosudnog sistema. Na žalost,u toj neravnopravnoj borbi, borbi Davida protiv Golijata,jedinu pomoć i podršku smo imali,i još uvijek imamo,od medija,i to ne svih,koji cijene naš rad,trud,napor i zalaganje na razotkrivanju i demaskiranju „stečajne“ i „Pravosudne“ mafije.
U prilog našoj tezi o postojanju stečajne i pravosudne mafije, idu i iskazi brojnih svjedoka,pa i naš iskaz,uz predočene dokaze,dat Istražnoj Komisiji,Povjerenstvu,za Pravosuđe, formiranom pri Parlamentarnoj Skupštini BiH. Ono što smo mi vidjeli i prepoznali još prije gotovo dvije decenije,sada mnogi,sa ogromnim zakašnjenjem,otkrivaju,potvrđuju i objelodanjuju.
Sama činjenica,da je 99 % privrednih subjekata,nad kojima je pokrenut stečajni postupak, likvidirano,bi trebalo nadležnim istražnim organima,biti signal za uzbunu i odlučnu reakciju sa njihove strane,no ta reakcija je izostala,što je za svaku osudu.Ovaj podatak nam jasno pokazuje i dokazuje,da mi nemamo kvalifikovanih,stručnih,kompetentnih i sposobnih Stečajnih Upravnika, koji znaju napraviti plan reorganizacije stečajnog dužnika,i realizirati ga,već su oni postali klasični trgovci pokretnom i nepokretnom imovinom stečajnog dužnika,gdje se ta imovina,često,prodaje na jako sumnjiv način,dogovorom u četiri oka. Stečajni postupci se namjerno,smišljeno i ciljano odugovlače,pa tako imamo postupaka koji traju već više od dvije decenije.Jedan takav primjer je,i bivša Fruktalova fabrika sokova Fruteks iz Čelića,gdje stečaj traje više od 20 godina,a da je bilo pameti,kao što nije,da je napravljen već pomenuti plan reorganizacije,da je pokrenuta proizvodnja u tom privrednom subjektu,za šta su postojali svi neophodni uslovi i pretpostavke,imali bi danas čistu kompaniju koja je izmirila sve svoje obaveze prema povjeriteljima.Ali,lobijima i dobro plaćenim lobistima takav scenarij očigledno nije odgovarao,pa smo tako prinuđeni,da umjesto mnogo kvalitetnijih domaćih sokova,rađenih po Fruktalovoj licenci,još uvijek uvozimo one,manje kvalitetne,strane.
Poređenja radi,u zemljama Zapadne Evrope,preko 90 % kompanija koje su bankrotirale, otišle u stečaj,na kraju postupka samo promijene vlasnika,i nastavljaju sa daljnjim radom,ali mi jednostavno ne znamo ništa od drugih prepisati i primjeniti u našoj zemlji,od onog što je dobro i za radnike i za građane i za samu zemlju u cjelini.
Imamo nakaradne Zakone u stečaju u oba Entiteta i u Brčko distriktu,kojima je potreban temeljit „remont“,ili izrada potpuno novih zakonskih rješenja,kao što je to nedavno urađeno u Federaciji,s tim da je i u tom novom Federalnom Zakonu,došlo do određenih poboljšanja, ali je ostalo još puno prostora da se radi na njegovoj doradi ,kako bi u konačnici dobili jedan dobar,učinkovit,pravedan i u praksi primjenljiv i provodiv Zakon.
Stečajnim upravnicima je vođenje Stečajnih postupaka u stvari dopunska djelatnost, na kojoj zarade mnogostruko više od primanja u svojoj osnovnoj djelatnosti,mada se mi zalažemo za profesionalizaciju rada stečajni upravnika,jer bi od toga Federacija BiH imala višestruke koristi,ali politika i političari to jednostavno ne dozvoljavaju. Primjera radi,u Federaciji se trenutno vodi oko 600 stečajnih postupaka,kada bi se uvela profesionalizacija,dobili bismo novih 300 radnih mjesta,tako da se ogroman novac više ne bi slivao u privatne džepove,u vidu dopunske djelatnosti,već bi taj novac išao za plate i doprinose Stečajnih Upravnika, profesionalaca. Svi su uvidjeli isplativost bavljenja tim poslom,pa tako među Stečajnim Upravnicima imamo,glede stručnosti, jako šaroliko društvo, imamo Profesore tjelesnog odgoja,profesore Likovnog, Istorričare, Pravnike,Ekonomiste itd.itd.
Preko 50 % Stečajnih Upravnika u Tuzlanskom kantonu,koji su zaduženi sa predmetima,su penzioneri.Ovdje se postavlja jedno logično pitanje,šta je motiv jednog penzionera u stečajnom postupku???Naravno,da motiv nije dokazivanje,jer je ta životna i radna faza daleko,daleko iza njih,već im je isključivi motiv,novac,mada,mnogi od njih,imaju,za naše uslove, izuzetno visoke penzije.Dodamo li tome još jedan frapantan podatak,da među Stečajnim Upravnicima u Tuzlanskom kantonu,imamo i starca „Foču“ od gotovo stotinu ljeta,tačnije 87,(podatak od prije 3 godine,op.a)pa je to još jedna potvrda naše teze,da se Sudovi, i u njima izuzetno dobro plaćene Sudije,i na ovaj način poigravaju sa državom i njenim građanima,dakle,sa onima koji ih i finansiraju.I onda se pitamo,zašto nam iz ovog apsurdistana odlaze najobrazovaniji, najstručniji,najsposobniji,najumniji i najnadareniji, mahom osobe mlađe životne dobi ?
Slika će Vam biti još mnogo jasnija i potpunija,kada tome dodamo podatak,da je upravo jedan Stečajni Upravnik,Penzioner,sa 8 predmeta,rekorder po broju postupaka koje vodi u TK,dok na drugoj strani imamo Stečajnih Upravnika koji nikada nisu dobili niti jedan jedini predmet. „Prošetamo“ li malo do manjeg BH Entiteta,onda ćemo tamo dobiti još porazniju i šokantniju sliku,kada je u pitanju broj postupaka koje vodi jedan Stečajni Upravnik,jer tamo sa 17 predmeta,,imamo apsolutnog rekordera na novou naše države. Raspon naknada Stečajnim Upravnicima se kreće od jedne,do maksimalno tri prosječne plate,pa tako,prostom matematičkom računicom,dolazimo do spoznaje,da je pozicija Stečajnog Upravnika mnogo unosnija i isplativija,od,recimo,mjesta Premijera ili Ministra u Entitetima ili Državi.Ovdje i logika sama sebi postavlja pitanje: kako neko istovremeno može sjediti na 8,odnosno 17 stolica ili fotelja? Ko mu je to dopustio??Da li se to radi o nadprosječno inteligentinim i nadarenim osobama? Naravno da ne,već se radi o organizovanoj stečajnoj mafiji,kojoj bi konačno neko trebao stati u kraj,ili možda neko priželjkuje scenarij ,poput onog u Hrvatskoj,kada je ubijena stečajna sudkinja,pa da se onda klupko počne odmotavati i stvari izvoditi na čistac.Da zaključim,najveći gubitnici u stečajnim postupcima su svakako radnici, koji, u većini slučajeva,ostaju i bez svojih zarađenih plata i bez uplaćenih doprinosa,mada ne snose apsolutno nikakvu odgovornost za otvaranje stečajnog postupka,dok su Stečajni Upravnici ti,koji likuju i zadovoljno trljaju ruke,jer je na njihov konto,mada apsolutno nepravedno i nezasluženo,otišao i najveći dio kolača zvanog stečajna masa.
Bezbroj je takvih primjera.
Kopić Sakib