Direktorica Agencije za ravnopravnost spolova BiH Samra Filipović Hadžiabdić povodom desetogodišnjice početka potpisivanja Istanbulske konvencije objašnjava zašto je važan ovaj međunarodni dokument, šta je postignuto u BiH, koje zakone još treba promijeniti i prilagoditi i tumači zašto je Turska, u kojoj je Konvencija potpisana, odustala
Razgovarala: Senka KURT
Istanbulska konvencija jer prvi međunarodni dokument koji prepoznaje da je uzrok nasilja nad ženama neravnopravnost polova i definiše načine kako taj uzrok otkloniti, tj. kako ostvariti ravnopravnost polova kako bi se eliminisalo nasilje. Konvencija je velika obaveza za zemlje koje su je ratifikovale, kazala je u razgovoru za Interview.ba Samra Filipović Hadžiabdić, direktorica Agencije za ravnopravnost spolova.
Razgovor smo vodili povodom desetegodišnjice početka potpisivanja Istanbulske konvencije, a u vrijeme pandemije, koja je, to upozoravaju podaci zemalja iz cijelog posebno bila fatalna za žene. Broj prijavljenih slučajeva nasilja tokom lockdowna se povećavao širom svijeta, a žene su bile najčešće žrtve ekonomskih posljedica.
Interview: Možete li, na početku reći, kakvu obavezu preuzimaju države pri ratifikaciji Konvencije. Čini mi se da bi striktnim poštivanjem potpisanog, država mogla u gotovo najvećoj mjeri zaštititi žene, žrtve nasilja. Je li to i Vaš utisak?
Filipović Hadžiabdić: – Istanbulska konvencija je velika obaveza za zemlje koje su je ratifikovale. Ratifikacijom se države obavezuju da će se suzdržati od učestvovanja u bilo kojem djelu nasilja nad ženama i osigurati da državne vlasti, dužnosnici, tijela, institucije i ostali subjekti, koji postupaju u ime države, djeluju u skladu s Konvencijom. Prema međunarodnom pravu, država je odgovorna za međunarodno nezakonita učinjena djela koja se mogu s njom povezati, kroz rad agencija poput policije, imigracione službe i zatvorskih čuvara. Države su obavezne u provođenju dužne pažnje u vezi s djelima obuhvaćenim ovom Konvencijom kao i da organiziraju odgovor na sve oblike nasilja obuhvaćene ovom konvencijom tako da nadležni organi mogu da spriječavaju, istražuju, kažnjavaju i osiguraju reparaciju za takva djela nasilja.
BiH među prvim potpisnicama
Interview: Da odmah apsolviramo, manifestacije i posljedice nasilja su višedimenzionalne, traže poseban pristup, angažman cijelog niza stručnjaka, eksperata, institucija…
Filipović Hadžiabdić: – Tako je. Posljedice nasilja nose zdravstvene, socijalne, ekonomske i kaznene implikacije za žrtvu i počinioca. One trebaju biti posmatrane kroz prizmu rodnih nejednakosti, kao posljedice diskriminacije žena, te njihovog nejednakog pristupa obrazovanju i zaposlenju, te nizu drugih privilegija. Iz tog razloga je ovom problemu neophodno pristupiti na holistički, interdisciplinaran i rodnoosjetljiv način, uključujući opšte i specijalizirane usluge iz različitih oblasti radi zaštite žrtve (obrazovanje, zdravstvo, socijalna zaštita) te procesuiranja i gonjenja počinioca i njegovog daljnjeg tretmana (policija, pravosuđe, zavodi za izvršenje krivičnih sankcija, zdravstvene ustanove). Ostvarenje ovakvog sveobuhvatnog pristupa, kakvog nalažu odredbe Konvencije, zavisi u najvećem djelu od kreiranja integriranih i rodnoosjetljivih politika prevencije, zaštite i kažnjavanja.
Interview: BiH je među prvima potpisnicama Konvencije. Ovdje, za razliku od mnogih zemalja svijeta nije bilo previse potpisala Konvenciju. Šta nam je donijela? Da li je osigurala zaštitu žrtava?
Filipović Hadžiabdić: – Bosna i Hercegovina je 2013. godine postala 6. zemlja članica Vijeća Evrope koja je ratifikovala, kako se službeno zove ovaj dokument, Konvenciju Vijeća Evrope o sprečavanju i borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u porodici. Od toga momenta niz institucija u BiH (Agencija za ravnopravnost polova BiH, Ministarstva za ljudska prava i izbjeglice BiH, Gender centar Vlade Republike Srpske i Gender centar Vlade Federacije BiH) zajedno sa partnerima iz nadležnih institucija, međunarodnih i nevladinih organizacija rade na standardizaciji usklađenosti svih relevantnih zakona i podzakonskih akata sa Istanbulskom konvencijom. Na inicijativu Agencije za ravnopravnost polova BiH, Vijeće ministara BIH formiralo je Odbor za praćenje i izvještavanje o Istanbulskoj konvenciji i femicidu BIH, kao multisektorsko tijelo važno za fokusirano i strateško bavljenje nasiljem u porodici kao gorućim problemom našeg društva.
Ostatak intervju pročitajte na interview.ba
Ostavite komentar