Najveći stepen realizacije preporuka ostvario je Gender centar FBiH, dok su pojedine kantonalne vlade, poput onih u ZHK i HBŽ, imale najniži nivo aktivnosti. Također, rad komisija za ravnopravnost spolova nije bio ujednačen – dok su neke aktivno djelovale i održavale sjednice, druge nisu imale gotovo nikakve aktivnosti ili čak nisu bile formirane
zurnal.info
Kada je Ured za reviziju institucija FBiH u 2023. godini objavio izvještaj o rodnoj ravnopravnosti i sprečavanju nasilja nad ženama, utvrđeno je da u sistemskoj zaštiti postoje brojni propusti. Iako postoji zakonski okvir, njegova primjena nije dosljedna. Uočeni su problemi u koordinaciji institucija, nejasne nadležnosti, nedostatak sistemskog pristupa i nepouzdani podaci za donošenje odluka. Dodatni problem predstavlja činjenica da Parlamentarna komisija nije razmatrala izvještaj, pa su izostali obavezujući zaključci za provođenje preporuka.
Samo dio informacija iz tog izvještaja pokazao je da nije osigurano odgovarajuće zbrinjavanje žrtava nasilja. I tada smo objavili da je u periodu 2019-2022. godine ukupan broj žena žrtava nasilja u porodici iznosio više od osam hiljada, ali da, s obzirom na to da se ne vode evidencije o rodno zasnovanom nasilju izvan porodice, nisu poznati podaci o ukupnom broju žena žrtava nasilja:
– Centri za socijalni rad imaju značajne probleme prilikom provedbe mjera za zaštitu žrtava nasilja jer ne postoje dovoljno razvijeni mehanizmi za omogućavanje provođenja mjera poput psihosocijalnog tretmana ili liječenja bolesti ovisnosti koje se izriču počiniocu nasilja; nemaju dovoljno zaposlenih socijalnih radnika i psihologa koji bi mogli adekvatno odgovoriti svim potrebama žrtava nasilja; ne postoje adekvatni mehanizmi pružanja zaštite osobama s invaliditetom, kao i starijim osobama koje su sve češće žrtve nasilja – objavili su revizori tada.
Također, upozoreno je da nije osiguran smještaj za žrtve nasilja u svim kantonima (PK, BPK, SBK, ZHK i Kanton 10), FBiH ne raspolaže dovoljnim kapacitetima za zbrinjavanje žrtava nasilja. Raspoloživi kapacitet mjesta u sigurnim kućama na području FBiH iznosili su tek 126, dok bi prema standardima Istanbulske konvencije u FBiH, prema broju stanovnika, na raspolaganju trebala biti 222 mjesta:
– Sigurnim kućama upravljaju nevladine organizacije, a federalno i kantonalna ministarstva nadležna za socijalnu politiku ne vrše odgovarajući i redovan nadzor nad njihovim radom. Nevladine organizacije koje upravljaju sigurnim kućama neujednačeno izvještavaju o utrošku dodijeljenih sredstava iz federalnog i kantonalnih budžeta.
U narednim godinama revizija je pratila provođenje preporuka i napore institucija. Krajem marta ove godine objavljen je Izvještaj o praćenju realizacije preporuka iz revizije učinka „Rodna ravnopravnost i sprečavanje nasilja nad ženama“ koji predstavlja nastavak procjene efikasnosti institucija u Federaciji Bosne i Hercegovine u ovoj oblasti. Njegov cilj je utvrditi u kojoj mjeri su nadležne institucije postupile po ranijim preporukama i koliko je unaprijeđen sistem rodne ravnopravnosti i zaštite žena od nasilja. Revizijom su obuhvaćene aktivnosti ključnih institucija, uključujući Gender centar FBiH, Vladu FBiH, Federalno ministarstvo rada i socijalne politike, kantonalna ministarstva, centre za socijalni rad, komisije za ravnopravnost spolova i kantonalne vlade.
Praćenjem realizacije utvrđeno je da su institucije djelimično postupale po preporukama. U potpunosti su realizovane aktivnosti poput uspostavljanja funkcionalnih komisija za ravnopravnost spolova, izmjena Krivičnog zakona FBiH radi usklađivanja s Istanbulskom konvencijom, pokretanja inicijativa za usklađivanje propisa sa Zakonom o ravnopravnosti spolova i unapređenja pravnog položaja žrtava nasilja. Ipak, pojedine ključne mjere, poput izmjena određenih uredbi na nivou Vlade FBiH, nisu provedene.
-Djelimično su realizovane preporuke koje se odnose na unapređenje zakona o zaštiti od nasilja u porodici, donošenje dvogodišnjih programa mjera, izradu gender akcionih planova, uspostavljanje evidencija o žrtvama nasilja, nadzor nad sigurnim kućama i jačanje kapaciteta centara za socijalni rad. S druge strane, nisu realizovane preporuke koje se odnose na praćenje implementacije gender akcionih planova i pravovremenu provedbu planiranih mjera, zbog čega ovi dokumenti često ostaju bez konkretnih rezultata.
Najveći stepen realizacije preporuka ostvario je Gender centar FBiH, dok su pojedine kantonalne vlade, poput onih u ZHK i HBŽ, imale najniži nivo aktivnosti. Također, rad komisija za ravnopravnost spolova nije bio ujednačen – dok su neke aktivno djelovale i održavale sjednice, druge nisu imale gotovo nikakve aktivnosti ili čak nisu bile formirane.
–Zakonodavni okvir i dalje nije u potpunosti usklađen s Istanbulskom konvencijom. Zakon o zaštiti od nasilja u porodici ne definiše sve ključne pojmove niti adekvatno uređuje finansiranje i rad sigurnih kuća. Također, u više kantona žrtve nasilja nisu prepoznate kao korisnici socijalne zaštite. Strateško planiranje je nedovoljno razvijeno – u pojedinim kantonima ne postoje gender akcioni planovi, a programi mjera za borbu protiv nasilja nisu redovno donošeni niti dosljedno provedeni.
Problemi su posebno izraženi u zaštiti žrtava nasilja. U periodu 2019–2022. evidentirano je više od 8.000 žena žrtava nasilja u porodici, dok podaci o nasilju izvan porodice nisu dostupni. Kapaciteti sigurnih kuća su nedovoljni, a njihov rad nije adekvatno nadziran. Centri za socijalni rad suočavaju se s nedostatkom stručnog kadra i ograničenim mogućnostima provođenja mjera zaštite, posebno za ranjive kategorije poput osoba s invaliditetom i starijih osoba.
-Iako su u periodu 2023–2025. pojedine parlamentarne i kantonalne komisije intenzivirale rad, kroz sjednice, inicijative i učešće u unapređenju zakonodavstva, ukupni rezultati i dalje nisu zadovoljavajući. Rodna ravnopravnost nije dovoljno integrisana u sve javne politike, a rodno odgovorno budžetiranje još uvijek nije u potpunosti razvijeno.
Zaključak je, iako je ostvaren određeni napredak, realizacija preporuka nije na zadovoljavajućem nivou. Ključni izazovi ostaju nedovoljna koordinacija institucija, neadekvatno finansiranje, slaba implementacija zakona i nedostatak sistemskog pristupa. Za postizanje stvarnih rezultata neophodno je jačanje institucionalnih kapaciteta, dosljedna primjena propisa i kontinuirano praćenje mjera, kako bi se osigurala efikasna zaštita žena i unaprijedila rodna ravnopravnost u društvu.
(zurnal.info)