U sedmici iza nas se pojavila vijest kako je njemački Savezni zavod za zapošljavanje objavio podatke o prosječnim bruto iznosima zarada u prošloj godini za 100 najpopularnijih zanimanja. Veliki broj naših ljudi koji se nalaze u procesu savladavanja izgovora slova sa umlautom i lome jezik na dugim njemačkim složenicama u nastojanju da se pripreme za tržište rada u Dojčlandu bilo je sigurno obradovano zvaničnom potvrdom kako u Njemačkoj nema plate niže od 1.600 eura, i kako se prosječne plate u nekim najpopularnijim branšama kreću između 2.500 i 3.500 eura.
Treba imati u vidu da je neto plata u Njemačkoj otprilike polovina iznosa plate u bruto iznosu, ali su ta primanja još uvijek daleko viša nego u zemljama zapadnog Balkana i djeluju dosta motivirajuće. Kad su primanja u nekim branšama u pitanju, za njih se može zaključiti da su (s razlogom) motivirajuće i za same Nijemce a jedna od takvih branši je svakako prosvjetna.
Za balkans.aljazeera.net piše Adis Nadarević
Prema podacima Bundesagentur für Arbeit, učitelj u osnovnoj školi u Njemačkoj ima prosječnu zaradu od 4.318 eura dok profesori u srednjoj školi dobijaju 5.488 eura prije poreza. Dakle, ako je vjerovati poslovično pedantnim njemačkim statističarima, učitelj ili nastavnik u Njemačkoj su po primanjima u rangu IT-stručnjaka a profesori u srednjim školama sebi mogu priuštiti otprilike isto što i inženjeri građevine ili elektrotehnike. Nadalje, velika većina prosvjetnih radnika u Njemačkoj imaju status javnih službenika, što sa sobom donosi brojne privilegije u smislu nižih poreza, zaštićenosti radnog mjesta i dodataka na platu.
Ako znamo da je plata zastupnika u Bundestagu 10.083 eura, vidimo da u Njemačkoj državni parlamentarac zarađuje otprilike dvostruko više od profesora u srednjoj školi.
A kakvo je stanje u Bosni i Hercegovini?
Budući da je nadležnost nad obrazovanjem u ovoj zemlji rascjepkana po entitetima i kantonima, tako su i plate učitelja i profesora u njima različite. U entitetu Federacija BiH se plate nastavnika sa visokom stručnom spremom kreću od oko 400 eura u Tuzlanskom kantonu do oko 640 eura u Kantonu Sarajevo, sa federalnim prosjekom od oko 500 eura. Uporedimo li to sa najnižom platom državnog parlamentarca koja se kreće oko 2.000 eura vidimo da parlamentarci zarađuju četiri puta više od nastavnika u Federaciji.
Ni u entitetu Republika Srpska stvari nisu puno povoljnije. Plata prosvjetnog radnika sa VSS iznosi oko 580 eura ali prosvjetari u RS-u predstavljaju platežno najmanje cijenjen kadar jer sa platama zaostaju i po 25% za drugim budžetskim korisnicima iste stručne spreme.
I dok se kod nas svako malo organizuju štrajkovi kojim prosvjetari pokušavaju od vlasti isposlovati kakvo-takvo povećanje plata, drugi su prepoznali važnost motiviranja nastavnog kadra za ostanak u zemlji i rad u struci. Tako su u Rumuniji učiteljske plate u školskoj godini 2018/2019. porasle za od 163,8 do 180,6 posto u odnosu na školsku godinu 2014/2015, u Bugarskoj su porasle 51,2 posto, u Latviji 61,5 posto, dok su plate nastavnika u Hrvatskoj porasle za skromnih pet posto.
Toalet i satelit
U međuvremenu, broj osoba sa zvanjem nastavnika i profesora koje su u zadnjih par godina napustile Bosnu i Hercegovinu već se broji stotinama. A osim u odlivu nastavničkog kadra, posljedice dugogodišnje zanemarenosti obrazovanja u Bosni i Hercegovini se vidi i u kvaliteti znanja kod učenika.
Ovo je prepoznato i u izvještaju o Bosni i Hercegovini kojeg je u utorak objavila Evropska komisija. U izvještaju nije bez razloga dokumentovano kako su učenici iz Bosne i Hercegovine imali grozne rezultate u prošlogodišnjem PISA-testiranju, gdje su zauzeli 62. mjesto među 79 zemalja obuhvaćenih testiranjem. Ovo testiranje provodi Organizacija za ekonomsku saradnju i razvoj (OECD) sa ciljem procjene obrazovnih sistema na osnovu rezultata 15-godišnjaka u čitanju, matematici i nauci.
Prema tumačenju rezultata PISA-testiranja, 15-godišnjaci u našoj zemlji zaostaju tri godine za svojim vršnjacima u zemljama članicama OECD, a više od pola njih nije dobilo ocjenu „dovoljan“ na ovom svojevrsnom svjetskom kontrolnom zadatku. Generalna ocjena je kako su naši srednjoškolci „funkcionalno nepismeni“ ali ne čini se da se iko od nadležnih u Bosni i Hercegovini ozbiljno zabrinuo zbog toga.
Naprotiv, nakon objave rezultata su se u javnosti čule ocjene kako „neko našu djecu želi predstaviti glupom“ i kako „PISA testovi nisu relevantni“, a jedino što je članu Predsjedništva BiH Miloradu Dodiku u cijeloj stvari zasmetalo jeste to što podaci za entitet Republika Srpska nisu posebno izdvojeni. Bilo kako bilo, Evropska komisija je jasno u svoj izvještaj za ovu godinu unijela kako će se morati uložiti napori da se osigura kontinuirano učešće u programima međunarodnih procjena, a naročito u programu PISA 2021, kako bi se mogli pratiti napredak i poboljšati vidljivost i usporedivost države u širem kontekstu.
Osim toga, u izvještaju je i spomenuto kako na nauku i razvoj Bosna i Hercegovina troši mizernih 0,3 posto BDP-a. Poređenja radi, susjedna Hrvatska se trudi dostići nivo od jedan posto BDP-a dok Njemačka, sa čijim nastavnicima smo počeli ovaj tekst, u nauku ulaže oko tri posto svog bruto domaćeg proizvoda.
Neki bi mogli reći kako od nas Evropa uvijek traži previše i zaboravlja da smo mi jedna mala zemlja tek izašla iz krvavog rata. No, u Africi postoji zemlja upola manja od Bosne i Hercegovine koja je svoj duplo krvaviji rat imala u isto vrijeme kad su vođeni i ratovi na prostoru bivše Jugoslavije. To Ruandi nije izgovor da danas u nauku ulaže tri puta više od BiH i da – dok se u nas održavaju svečanosti povodom rekonstrukcije školskog toaleta – investira u satelit koji će školama u udaljenim dijelovima zemlje omogućiti pristup Internetu.
Uoči lansiranja, ministrica informaciono-komunikacionih tehnologija Ruande Paula Ingabire rekla je kako satelit ima zadaću da premosti digitalnu podjelu zemlje tako što će dati jednake digitalne prilike ruralnim i udaljenim zajednicama, izgraditi lokalne kapacitete i inspirisati mlađe generacije satelitskim tehnologijama. Na stranu satelit, ali Ruanda ima ministarstvo informaciono-komunikativnih tehnologija i na njegovom čelu ima ministricu, dok Bosna i Hercegovina umjesto digitalnih još uvijek premoštava etničke podjele, nema ni ministarstvo obrazovanja a kamoli ministarstvo informaciono-komunikativnih tehnologija, koje bi i kad bi ga imala vjerovatno vodio kakav ministar sa diplomom koju bi provjeravala SIPA i koji nikad ne bi sam sastavio rečenicu u kojoj bi se skupa našle „jednake digitalne prilike“ i „inspiracija satelitskim tehnologijama“.
Njemačka će biti Njemačka, Ruanda će možda ostvariti svoj cilj da postane afrička digitalna sila a mi, sa ovakvim tretmanom prosvjetnih radnika i sa ovakvim ulaganjem u nauku sigurno ostajemo tamo gdje smo.
Stari Grci su navodno govorili: „Ako Atina ostane bez krojača, Atinjani će biti goli. Ako Atina ostane bez obućara, Atinjani će biti bosi. Ako Atina ostane bez učitelja – Atinjana neće biti.“ Kako stvari stoje, ukoliko je ova izreka tačna – ima da nas nema.