Piše: Andreja Nikolić
Nisam ljubitelj autobiografija, jer smatram da su retko istinite.
Međutim, roman o životu Slavimira Stojanovića Futra je ona vrsta autobiografije koja nema za cilj da budi osećaj divljenja prema autoru, već priča o usponima, padovima, ustajanjima i traženju sreće. Ne uspeha, već sreće.
Ovo je knjiga koja priča o detinjstvu – detinjstvu autora, detinjstvu njegovog deteta, njega kao oca i njega kao deteta svog oca.
Dok budete čitali ovu knjigu, setićete se svog detinjstva, svojih uzora, svojih komšija iz kraja, svojih omiljenih patika ili svojih maštarija…
Često kažu: „bitno je da ustaneš posle pada“.
Međutim, niko ne kaže koliko je to teško i kako to napraviti. Devet će vratiti sve vrednosti u okvir porodice i tu će glavni junak naći odgovore, kao i izvor snage za svako ustajanje.
Od siline pretrpljenog udarca, u jednom trenutku Futro sve zaboravlja. Zamislite da se nađete u situaciji da se ničega ne sećate i krećete iznova da spoznajete svet očima deteta.
Imao sam sreću da upoznam autora i njegova dela i mogu Vam reći da je to jedan sjajan i kreativan tip. Futro je dizajnirao neke od najpoznatijih logotipa na našim prostorima, a ima i svoj brend zanimljivog naziva YEBOSSI MUKEWU.