Sud BiH i OSABiH su temeljne državne institucije. KCUS, SDA, Bakir i Sebija Izetbegović će proći. Valjda
Činjenice su već odavno precijenjena stvar. Stavovi uglavnom nekompetentnih analitičara uzimaju se zdravo za gotovo. Državne institucije, posebno one tužilačke, plasiraju fake news, agencije prenose, mainstream mediji citiraju, pa, na kraju, sve to analiziraju eksperti opće prakse. Facebook i Twitter analize zasnovane na ličnom stavu, a ne na činjenicama i dokumentima, postaju općeprihvaćene.
Piše Avdo Avdić za Oslobođenje
Sebija Izetbegović i njen “ženski tim”
Ne razumijem se u evropske integracije i ne pišem o njima. Nisam ekspert ni za ljudska prava, a o ekonomiji i finansijama pojma nemam. Ne razumijem se ni u zdravstvo, ali sam, eto, nerijetko, dok je još to bilo nepopularno, pisao o nerazumnim odlukama Sebije Izetbegović i njenog “ženskog tima” plus, sad već penzionisani, doktor Junuzović. Njena borba za vraćanje duga na štetu pacijenata bila je toliko besmislena da nije trebalo biti ekspert da bi se to vidjelo.
No, nije sada to tema. O SDA i njihovim greškama, njihovom kriminalu sam na ovom mjestu pisao prošle sedmice i kažu mi da je bio čitan tekst. Dakle, javnost baš to želi čitati i bilo bi logično da nastavim sa istom tematikom. Prvo, bio bih čitan. Drugo, bio bih prihvaćen u Facebook-Twitter zajednici kao borac protiv mrskog režima bračnog para Izetbegović. I treće, ne bih sigurno morao razmišljati o budućnosti mog nedavno osnovanog portala. Jer i “Stranci” brifovani od lokalnog osoblja bi mi, možda, mnogo lakše odobrili neki grant. Ali moj posao nije da podilazim javnosti. Koleginica, i sada mi urednica, Vildana Selimbegović je preko noći na društvenim mrežama optužena da je “SDA-ov glasnogovornik”. Zašto? Samo zato što u svom nastupu na N1 televiziji nije podilazila javnosti i što je pokušala objektivno i, prije svega, razumno sagledati posljedice slučajeva – Čampara, Osmica i Debevec.
Činjenice su, dakle, precijenjena stvar. I, da pokradem Senada Avdića, svaki danas “ozbiljni” urednik i analitičar neće dopustiti da mu pokvare tekst. Jednostavno, priklonite se većini, pišete ono što javnost želi da čuje i – imate klikove i “društveni ugled”. E, sada se vratimo na suštinu.
Sebija Izetbegović je, opravdano, legitiman političko-medijski cilj. I njen suprug je, još opravdanije, prava meta na koju se trebaju odapinjati političke strijele. I Vlada Kantona Sarajevo, bilo ona prošla populistička, ili ova aktualna, utopljena u sivilo stranaka čiji je kadrovi čine, legitiman je cilj. Bitka za direktorske pozicije BH Telecoma, Elektroprivrede i drugih javnih preduzeća je legitimna. Kritike javnosti i analitičara usmjerene prema SDA, SBB-u, DF-u su razumne i, uglavnom, opravdane. Sitna podmetanja da bi se neko u tim strankama diskreditovao su, također, razumljiva i mogu imati opravdanje. Svakodnevne prozivke KSUC-a i direktorice Sebije Izetbegović imaju uporišta. Rušiti menadžmente ovih javnih preduzeća i ustanova je politička borba. Ali rušenje OSABiH i Suda BiH je saučesništvo u agresiji.
Znam, sada će, opet, administratori Facebook grupa registrovanih u Centrali SDP-a reći da sam “Osmicin” novinar. Možda će i Ivana Marić u prethodnom pasusu pronaći dodatni argument za svoje teze. No, bez obzira na to – činjenice se moraju izgovoriti i napisati. ViIdana Selimbegović ih je saopćila na N1, a ja ih pišem sada. Nije isto, iz perspektive onih koji nemaju alternativnu državu, rušiti menadžment KCUS-a ili rušiti menadžment OSABiH. Nije isto rušiti Ranka Debevca ili, recimo, Vladu Kantona Sarajevo. Ne može se sve utopiti i uklopiti u borbu protiv SDA.
Sud BiH i OSABiH su temeljne državne institucije. KCUS, SDA, Bakir i Sebija Izetbegović će proći. Valjda.
Šta mislite da li će vam biti dovoljno to što “imate” Vladu Kantona Sarajevo, a nemate Sud BiH? Ili još gore – da imate Sud BiH iza kojeg će stajati Milan Tegeltija, Milorad Dodik ili Dragan Čović, pa da, onda, svakodnevno strahujete kao njihov budući partner u Vijeću ministara BiH hoće li vas pritvoriti zato što ste uvidjeli da oni žele srušiti državu? A žele. I ne kriju to.
Da li je svejedno hoće li na čelu OSA biti Osman Mehmedagić ili, recimo, Risto Zarić? Ne, ako mislite da postoji idealno rješenje, da će, nakon Osmice, s ovakvim Vijećem ministara, doći neko ko nije blizak SDA, onda se varate. Ali šta ako ne dođe niko? Jer Dodik i Čović mogu blokirati imenovanje novog direktora. I šta ako, onda, direktor OSA postane Risto Zarić, kojeg je već Milorad Dodik predložio za zamjenika direktora Obavještajno-sigurnosne agencije BiH? Da li će tada uopće biti bitno ko je premijer Kantona Sarajevo? I da li će tada, ako u Čovićeve i Dodikove ruke “padnu” Sud BiH i OSA, biti bitno ko je načelnik Općine Centar, vrednije od deset drugih?
Pakovanje krivičnih djela
Svima koji išta znaju o funkcionisanju pravosuđa i sigurnosnih agencija neće biti bitno. Jer će sutra ti isti, ako im zasmetate na njihovom putu ka podjeli ove države, pokucati na vaša vrata i odvesti vas na desetak godina robije.
I, pred kraj, jedno pitanje – da li smo svjesni opasnosti pravosuđa koje nevinim ljudima pakuje krivična djela? Prije nego opet uđete na Twitter ili Facebook u namjeri da mene i sve one koji ovako misle optužite da smo SDA – razmislite dobro da li su isti Risto Zarić i Osman Mehmedagić? Da li su isti Milan Tegeltija i Ranko Debevec? Ili, još gore, Gordana Tadić koja će vas pritvoriti ako izradite fotomontažu s njenim likom?
(Autor je urednik portala istraga.ba)