Polarni post

Okrugla Zemlja i drugi problemi: kako obdržavati židovske i islamske dnevne i noćne propise tamo gdje nema dana ili noći?


Na slici je zastava Aljaske. Zvijezde na njoj su Sjevernjača (to je u stvarnosti sustav od tri zvijezde, udaljen oko 400 svjetlosnih godina od Zemlje) te zviježđe Veliki medvjed.


Pisci svetih knjiga imali su i mnoge napredne i emancipatorske ideje u odnosu na vrijeme u kojem su djelovali i stvarali. Međutim, nisu im bile poznate mnoge stvari vezane za oblik i položaj planete Zemlje. Primjerice, kad su stari Izraelci donosili propise o dnevnim molitvama, nisu znali za Aljasku i polarne predjele. Mnoge zapovijedi, mitzvah, ovise o dnevnom 24-satnom ciklusu dana i noći. Primjerice, jutarnja molitva mora se obavljati prije svitanja, večernja molitva polovinom noći, i tako dalje.

Ali što ako noć traje mjesecima ili dan traje mjesecima, ako je jutro danas, podne za dva mjeseca, a noć za četiri?

Taj problem primijećen je prvi put u 18. stoljeću kad su Židovi u većem broju emigrirali u sjevernije dijelove Skandinavije. Vjerski tumači davali su različite odgovore na ta pitanja, a zajedničko svim tumačenjima jest pitanje „kako definirati dan“? Problem je kasnije došao i do Aljaske, gdje danas živi više od 6.000 Židova, među kojima ima i vjernika koji se suočavaju s gore opisanim problemima.

U istom „problemu“ su i sljedbenici islama. Tu su također dnevne molitve vezane za prividno kretanje Sunca, od njegova izlaska ujutro do zalaska navečer, a ramazanski post propisan je tako da se od izlaska do zalaska Sunca ništa niti jede niti pije, a da se potrebe za hranom i pićem zadovoljavaju od zalaska do izlaska Sunca.

Primjerice, na Aljasci živi i oko 5.000 muslimana. U gradu Anchorageu, oko kojeg je koncentrirana većina stanovnika Aljaske, krajem maja dužina dana dostiže skoro 19 sati, mada nekako Sunce ostaje da visi na nebu i nakon “službenog” zalaska pa je dan praktično povazdan. U Fairbanksu je situacija još i gora, a u gradiću Utqiagviku na krajnjem sjeveru situacija je sljedeća: 1. maja Sunce će izaći u 4:30 ujutro i zaći u 16 minuta iza ponoći, 9. maja izlazak Sunca se već pomiče na 3:12 ujutro, a zalazak u 1:33 ujutro, da bi od 12. maja Sunce već prestalo da zalazi i počinje dan bez noći.

Sličan problem pojavljuje se primjerice u norveškom gradu Tromsø u kojem živi manja muslimanska zajednica, uglavnom iz Somalije. Kada ramazan pada u periodu od kraja maja do kraja jula, cijeli prođe u jednom „danu“, bez zalaska Sunca, a zimski ramazani prođu cijeli u jednoj noći. U takvim slučajevima, neki svoje vjerske propise ravnaju prema najbližem gradu u kojem postoji izmjena dana i noći, dok se drugi ravnaju prema satu iz grada Meke.

Rabin Simcha Halevi Bamberger savjetovao je 1886. godine da se na lokacije koje imaju takav „problem“ s danom i noći jednostavno ne ide, pitajući se: „Zašto bi se netko trebao staviti u dvojbenu (safek) situaciju u pogledu šeme (temeljne molitve judaizma koja se izgovara ujutro i navečer), tefile (molitve) i šabata (dana odmora koji traje od zalaska sunca u petak do zalaska sunca u subotu)?“

U međuvremenu se došlo do domišljatijih rješenja, a muslimanski i židovski vjerski tumači regulirali su i propise vezane za vjernike koji se nalazi u Zemljinoj orbiti. Primjerice, po nekim tumačima židovski vjernik astronaut koji se nalazi izvan Zemlje treba obilježavati šabat onda kada je šabat na zemaljskom mjestu koje se nalazi direktno ispod njegove letjelice.


Prometej.ba/F.Š

Ostavite komentar

unesite broj *

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.