Piše: Alma Ahmethodžić prof.
U tekstu: Područja i metode za unaprijeđenje sadržaja i metodike nastave građanskog obrazovanja u osnovnim i srednjim školama koji doprinose demokratiji u njenom istinskom smislu (teoriji i praksi) ističem:
- Didaktičko-metodičke specifičnosti građanskog obrazovanja i mogućnosti koje treba da doprinose realizovanju opšteg cilja: formirana ličnost kompetentnog, posvećenog, slobodnog, aktivnog i odgovornog građanina demokratskog društva.
- Neophodnost odgovornog, kreativnog pristupa nastavnika (demokratski tip) prilikom realizovanja nastavnih sati u cilju realizovanja opšteg cilja građanskog obrazovanja.
- Značaj komunikacije i interakcije u dinamičnoj i kreativnoj nastavi koja obiluje pitanjima (otvorenog i zatvorenog tipa), argumentima, kritičkim pristupom, debatom, itd.
- Značaj kontinuirane edukacije nastavnika u području debate, dijaloga, komunikacije, interdisciplinarnog pristupa u nastavi kao i metodičkih usavršavanja.
- Značaj praktičnog dijela građanskog obrazovanja/demokratije i ljudskih prava pored PG koji dovode do konkretnih demokratskih promjena a to su aktivnosti poput: volontiranja, humanitarnih akcija, javnih debata u školama, realizovanja edukativnih programa od strane članova CIVITAS sekcije prilikom obilježavanja Međunarodnog dana demokratije, Međunarodnog dana ljudskih prava, Dan planete Zemlje, Dan Evrope, Dan državnosti BiH i itd.
- Značaj razmjene iskustava i pozitivnih primjera iz prakse nastavnika radi implementiranja određene pozitivne prakse u svim ili većini škola.
- U prilog argumentu neophodnosti realizovanja nastave koja je edukativna, dinamična, kreativna, koja pored teorijskog dijela obiluje aktivnostima koji doprinose pozitivnim demokratskim promjenama u društvu su učenici Srednje škole za tekstil, kožu i dizajn u Sarajevu i članovi CIVITAS sekcije koji u toku školske godine organizuju niz edukativnih programa, humanitarnih i volonterskih akcija u cilju njegovanja i razvijanja osnovnih ljudskih i demokratskih vrijednosti.
Obrazovanje je najmoćnije oružje koje možete upotrebiti da promjenite svet.“[1] – Nelson Mendela
Građansko obrazovanje u svim svojim nivoima u okviru obrazovnog sistema BiH ima specifične metodičko-didaktičke karakteristike koje nastavnicima pruža uz malo truda, kreativnosti i adekvatnog pristupa u suradnji sa učenicima mogućnost realizovanja svih ciljeva rada u nastavi i dostizanja krajnjeg opšteg cilja građanskog obrazovanja i vaspitanja.
„Opšti cillj cjelokupnog građanskog obrazovanja i vaspitanja jeste formirana ličnost kompetentnog, posvećenog, slobodnog, aktivnog i odgovornog građanina demokratskog društva“[2]
Ovaj citat neosporno potvrđuje neophodnost odgovornog pristupa nastavnika prema organizaciji nastave i njenog izvođenja. Dakle, kroz program građanskog obrazovanja nastavnici su dužni da učenike kroz nastavu ali i svakodnevni život, svakodnevne aktivnosti nauče da primjenjuju stečena znanja građanskog obrazovanja u praksi. Nastavnici kod učenika treba da razvijaju kako osjećaj njegovanja univerzalnih ljudskih i demokratskih vrijednosti koje krase njih kao ličnosti ali i one pozitivne osobine i vrline koje doprinose njegovanju i unapređenju demokratije u zajednici. Na taj način aktivnim i odgovornim pristupom prvenstveno nastavnika zatim učenika koji su usvojili znanja na osnovu kojeg razvijaju vještine i navike koje doprinose kako individualnom usavršavanju tako i osnaživanju duha demokratije i demokratskih vrijednosti ostvarujemo u pravom smislu opšti cilj građanskog obrazovanja. Možemo reći da je korisno ono znanje koje doprinosi ličnom oplemenjivanju učenika ali i zajednice u kojoj učenik živi u kojoj je dužan da pozitivno djeluje. Kako kod učenika pobuditi želju za znanjem koje će ga oplemeniti kao ličnost, znanje koje može praktično iskoristiti i doprinijeti boljem funkcionisanju npr. razreda, škole, lokalne zajednice i itd.?
Kako je nastava organizovani odgojno-obrazovni proces ona se realizuje kroz konstantnu komunikaciju i interakciju između nastavnika i učenika, učenika i nastavnog sadržaja i učenika i učenika. Uslov za uspješno realizovane ciljeve je da je u komunikaciji i interakciji ostvaren dvosmjeran proces. Da bi se to ostvarilo neophodna je vještina nastavnika u vođenju nastavnog procesa. Nastavnik je dužan da na osnovu ličnosti učenika, njihovi afiniteta ostvari komunikaciju i interakciju neophodnu za uspješno ostvarene ciljeve nastavnog sata (obrazovne, funkcionalne i odgojne). Komunikacija i interakcija koja obiluje primjerima iz prakse je srž nastave građanskog obrazovanja pored udžbenika i priručnika koji nastavniku pružaju mnogostruke mogućnosti za kreiranje nastavnog sata.
Šta je komunikacija i zašto je ona bitna za unapređenje sadržaja i metodike građanskog obrazovanja?
„Komunikacija uključuje prenošenje informacija, ideja, mišljenja ili osjećanja drugim ljudima. Komunikacija može biti verbalna (odnosi se na sadržaj odnosno riječi koje se izgovaraju), paraverbalna (odnosi se na ton, boju glasa, pauze u govoru, brzinu govora, glasnoću, itd.) i neverbalna komunikacija ( odnosi se na položaj tijela, gest, izraz lica i itd.).“[3]
Komunikacija u nastavi građanskog obrazovanja ima višestruk značaj:
„Pod pojmom komunikacija u nastavi građanskog obrazovanja podrazumijeva se odabiranje, oblikovanje, prenošenje, primanje, razumijevanje i povjeravanje, poruka i informacija u procesu učenja u cilju usvajanja građanskih znanja i razvijanja vještina, navika i ostalih potencijala ličnosti učenika – aktivnih i odgovornih građana.“[4]
Kao što možemo zaključiti iz citata komunikacija podrazumijeva odgovornost za izgovorene riječi ali i ponašanje. Nastavnik kod učenika treba da nastoji da razvija lične kvalitete koje njeguje svako društvo koje za svoje temelje ima kulturu govora, ponašanja i njegovanja univerzalnih ljudskih i demokratskih vrijednosti. Preduslov za realizovanje opšteg cilja građanskog obrazovanja je da nastavnici koji realizuju nastavu ne interpretiraju sadržaje iz udžbenika nego da sadržaj kroz komunikaciju i interakciju sa učenicima i traženje primjera iz svakodnevnice obogate na način da se o sadržaju nastavne jedinice diskutuje i kritički pristupa. Nastavnici su dužni da kod učenika razvijaju kritičko mišljenje zasnovano na argumentima. Za istinski ostvaren opšti cilj građanskog obrazovanja i vaspitanja je potreban i određen tip ličnosti nastavnika tačnije demokratski tip nastavnika koji komunicira empatično, koji je tolerantan, ljubazan, poštuje ličnost učenika, koji ističe kolektiv (npr. govoreći često Mi), koji se oslanja na suradnju sa učenicima i same učenike usmjerava u tom pravcu, koji je dinamičan, siguran, dosljedan i itd. Nastavnici su obavezni da kada obrađuju nastavne sadržaje poput: pravde, zajedničkog dobra, građanske odgovornosti da od učenika traže da iznesu prvenstveno njihovo vlastito mišljenje o tom pojmu, primjer iz svakodnevnog života a nakon toga zajednički koristeći udžbenik definišu pojam sa učenicima.
Nastavnik mora znati kako i koja pitanja postaviti učenicima (otvorenog ili zatvorenog tipa).
„Postaviti pravo pitanje je pola znanja.“[5]
Učenicima treba skrenuti pažnju da se od njih očekuje da na nastavnom satu treba da usvoje znanja o pojmu npr. pravda iz udžbenika ali da je pojam pravde nama svima na neki način poznat. Učenicima treba skrenuti pažnju da mogu slobodno da odgovaraju na postavljena pitanja i da nema pogrešnih odgovora. O pojmu pravde tek trebaju da usvoje znanja i upotpune ono što su do tada znali. Dakle, nema pogrešnih odgovora. Učimo zajedno šta je to pravda, koje su vrste pravde, koje su njene karakteristike i itd.
Primjer:
- Šta je po Vama pravda?
- Ako je pravda to što si ti rekao/rekla možeš li mi navesti primjer iz svakodnevnog života gdje je pravda po tvojoj definiciji bila potrebna i zastupljena?
- Zašto je pravda baš u tom primjeru zastupljena i na koji način?
- Pitam ostatak razreda, šta bi dodali ili izmijenili u definiciji pravde koju je učenik/učenica definisao.
- Zajednički čitamo definiciju pojma pravda iz udžbenika.
- Na osnovu definicije pravde iz udžbenika, šta trebamo izmijeniti u postojećoj definiciji (definicije pojma pravde cijelog razreda)?
- Šta je pravda po definiciji iz udžbenika?
- Koje su zajedničke karakteristike Vaše definicije pravde i definicije iz udžbenika?
- Dakle, pravda je?
- Da li je pojam pravda vezan za neko prosuđivanje, odlučivanje koje mora da bude zasnovano na kvalitetama poput: objektivnosti, logičke utemeljenosti, dobra i itd.?
- Kada ste posljednji put bili u prilici da nekome sudite?
- Kako ste se osjećali u tom momentu?
- Kakvu ste odluku donijeli i na osnovu čega?
- Kako je to uticalo na ostatak grupe?
- Da li je ta odluka bila zasnovana na ovim karakteristikama definicije pravde iz udžbenika
- Dakle, da li je pojam poput pravde potreban u društvu?
- Zašto?
- Navedite jedan primjer gdje je učinjena nepravda?
- Šta je po definiciji iz udžbenika u Vašem primjeru izostavljeno u navedenom slučaju nepravde, nepravednog odlučivanja, postupanja?
- U učionici na času da li je potrebno pravedno donošenje odluka?
- Koje još situacije zahtijevaju pravedno odlučivanje, djelovanje?
- Ukoliko nastojimo da budemo što pravedniji u svojim postupcima da li doprinosimo zajednici ili samo sebi kao ličnosti? Kao što znamo vještine nastaju na osnovu znanja i formiraju se u procesu vježbanja dok su navike daljim vježbanjem automatizirane vještine npr. pravedno donošenje odluka.
- Da li pozitivna osobina čak vrlina pravednost zahtjeva prvenstveno znanje da bi mogli prakticirati u svakodnevnici i tako iz našeg prakticiranja teorijskog znanja o pravdi i pravednosti iz izgrađene vještine prešla u naviku?
- Na koji način još možemo promovisati vrijednost poput pravde i pravednosti?
- Kojim zajedničkim aktivnostima?
(Dok učenici odgovaraju na pitanja nastavnik na ploči u tabele ispunjava karakteristike pravde. Nastavnik naglašava da na osnovu teorijskog znanja o pravdi pojedinci pravedno treba da djeluju. Nastavnik na ploči treba da naglasi šta je nepravda, šta nedostaje od karakteristika pravde u nepravi i nepravednom donošenju odluka, itd.)
Ukoliko želimo da znanje koje učenici usvajaju na nastavnim satima građanskog obrazovanja bude korisno za učenike kao pojedince ali i za zajednicu i da doprinose demokratičnijem, pravednijem društvu prvenstveno moramo učiti učenike kako da kritički razmišljaju o društvu i društvenim dešavanjima. Kritičko mišljenje zahtjeva znanje utemeljeno na činjenicama. Nastavnici učenike trebaju da uče kako da istražuju, kako da potkrepe svoje stavove i kako da argumentuju.
Na kraju, šta smo kao nastavnici postigli ukoliko učenici nauče pojmove i sadržaje iz udžbenika a koje ne znaju da primjenjuju u svakodnevnom životu?
Kako smo doprinijeli da buduće generacije njeguju demokratske vrijednosti?
„Nastavni proces i efekti koji se postižu u njemu umnogome zavise od samog/e nastavnika/ce. Svaki/a odgovorni/a nastavnik/ca treba da je svjestan/na toga i da treba da svoje dobre osobine usavrši, a loših da se oslobodi.“ [6]
Za plemeniti poziv nastavnika i ogromnu odgovornost nastavnika građanskog obrazovanja i vaspitanja nastavnike je neophodno kontinuirano edukovati, aktivirati raznim podsticajnim sredstvima poput isticanja pozitivnih primjera, nagradama, pohvalama koje su rezultat njihovog rada koji je kao pohvale i nagrade vrijedan ocijenio tim koji nadgleda realizaciju svake dodatne aktivnosti nastavnika u školama koje se tiču nastavnog predmeta građanskog obrazovanja i aktivnosti CIVITAS sekcije. Pasivnost koja je zahvatila cijelo bosanskohercegovačko društvo gdje mladi sreću traže u drugim državama nije zaobišla ni prosvjetne radnike koji nažalost nisu ostali imuni na razne trendove gdje forma mijenja suštinu pa svoj rad u nastavi sve više formalno realizuju (iz raznih razloga), bez entuzijazma, želje za boljim kreativnijim pristupom, želje da kod učenika bez obzira na neke poražavajuće činjenice u društvu pobude želju da doprinesu na svoj način, da im ukažu da trenutno stanje nije stalno i da u demokratiji kao što i pojam kaže narod vlada uz uslov da građani imaju građanske kompentencije.
„Građanske kompetencije su međusobno prožeta građanska znanja, vještine (umijeća), stavovi i uvjerenja (vrline) i sposobnosti koje pojedincu omogućavaju djelotvorno učešće u društvenom životu.“[7]
Čestitke nastavnicima koji nesebično nastoje svoj plemeniti poziv da opravdaju što kvalitetnijim, zanimljivijim radom sa učenicima. Sve navedeno odnosi se na nastavu za koju se nastavnik savjesno priprema, koji treba da se kontinuirano edukuje u područjima koja su vezana za demokratiju (debata, komunikacija, interdisciplinarni pristup,usavršavanja na polju metodike). Učenike nastavnik treba da osposobi da npr. u književnoj literaturi nalazi sadržaje iz građanskog obrazovanja u filozofiji, kulturi, religiji, koristi sociološka istraživanja da npr. dođe do stava javnog mijenja o transparentnosti ocjenjivanja učenika u školi.
„Demokratičan nastavnik je metodički kompetentan kreator nastave građanskog obrazovanja koju prihvata kao stvaralački izazov. On se uspješno bori protiv šablona i rutinerstvu u nastavnom radu. Inovator je svoga posla koji stalno iznalazi nove načine rada, stiče nova iskustva i znanja i tko unapređuje nastavu. Stalno pridaje pažnju izazivanju emocionalno prijatne atmosfere, iniciraju demokratske participacije i inspirativne interaktivne komunikacije.“[8]
Pored praktičnog djela projekt građanin u nastavi građanskog obrazovanja nastavnici treba da obezbjede učenicima u toku školske i druge načine i aktivnosti na osnovu kojih mogu doprinijeti zajednici poput volontiranja, organizovanja humanitarnih akcija, bazara u cilju pomoći djeci ili najugroženijoj populaciji u zajednici. Pozitivan primjer svemu navedenom su učenici Srednje škole za tekstil, kožu i dizajn iz Sarajeva koji u toku školske godine na vlastitu inicijativu više puta na volontiraju u Narodnoj kuhinji Stari Grad, organizuju humanitarne akcije prikupljanja slatkiša za djecu korisnike Narodne kuhinje, itd. Svaki volonter na času građanskog obrazovanja/demokratije i ljudskih prava pred cijelim razredom govori o iskustvu koje je stekao tokom volontiranja. Kao bitan segment u nastavi ali i vannastavnim aktivnostima istakla sam komunikaciju, kritički pristup dešavanjima u društvu. Smatram da nastavnici građanskog obrazovanja/demokratije i ljudskih prava sa učenicima trebaju da organizuju najmanje jednu javnu debatu u toku školske godine u školi na tezu koja predstavlja problematiku društva ili škole. Nastavnici također sa članovima CIVITAS sekcije trebaju organizovati i realizovati razne edukativne programe za sve učenike gdje će na kreativan i zanimljiv način objasniti šta je demokratija, ljudska prava povezujući sa Međunarodnim danom demokratije, Međunarodnim danom ljudskih prava, Dan planete Zemlje, Dan Evrope, Danom državnosti BiH, itd. Da nije sva odgovornost na nastavnicima i učenicima je činjenica da sve navedeno treba da odobri i podstiče uprava škole. CIVITAS sekcija treba da bude pozitivan primjer u svim školama po broju i kvaliteti realizovanih aktivnosti u toku školske godine.Imajući u vidu negativne pojave poput maloljetničke delikvencije nastavnici u sve navedene aktivnosti treba da uključuju što više učenika bez obzira na njihov uspjeh u učenju i tako pošalju poruku da svi na svoj način možemo doprinijeti boljem funkcionisanju društva. Svi na neki način možemo dati svoj doprinos društvu i njegovom boljem funkcionisanju zasnovanom na osnovnim demokratskim principima i vrijednostima.
„Najveća mjera demokratije ne znači ni najveću mjeru jednakosti, već najveću mjeru učešća.“[9] – A.d. Benoist
[1] Meah, Asad: 50 Inspirational Nelson Mandela Quotes That Will Change Your Life, https://awakenthegreatnesswithin.com/50-inspirational-nelson-mandela-quotes-that-will-change-your-life/ (18.7.2018.)
[2] Babić, Mile: Metodika građanskog obrazovanja, Filozofski fakultet Univerziteta u Banjoj Luci i Obrazovni centar za demokratiju i ljudska prava CIVITAS, 2012. god., sr.88.
[3] Vlaisavljević, Sanja: Debata u otvorenom društvu, Centar za kulturu dijaloga, 2011.god., str.27.
[4] Babić, Mile: Metodika građanskog obrazovanja, Filozofski fakultet Univerziteta u Banjoj Luci i Obrazovni centar za demokratiju i ljudska prava CIVITAS, 2012. god., str.70.
[5] Todorović, Sonja:Dvadeset mudrih misli o obrazovanju, https://samoobrazovanje.rs/20-mudrih-misli-o-obrazovanju/ (17.9.2017.)
[6] [6] Radoje, Novović: Komunikacija između nastavnika i učenica/ika, Zavod za školstvo, Crna Gora,2010.god., str.49.
[7] Babić, Mile: Metodika građanskog obrazovanja, Filozofski fakultet Univerziteta u Banjoj Luci i Obrazovni centar za demokratiju i ljudska prava CIVITAS, 2012. god., str.45
[8] Ibidem., str.68.
[9] Civitas@BiH,Demokratija i ljudska prava:udžbenik za učenike srednje škole,Civitas, 2007.god., str.52.
Korištena literatura
- Babić, Mile: Metodika građanskog obrazovanja, Filozofski fakultet Univerziteta u Banjoj Luci i Obrazovni centar za demokratiju i ljudska prava CIVITAS, 2012. god.
- Civitas@BiH,Demokratija i ljudska prava:udžbenik za učenike srednje škole,Civitas, 2007.god.
- Filipović, Vladimir: Filozofski rječnik, Nakladni Zavod Matice Hrvatske, Zagreb, 1989. god.
- Meah, Asad: 50 Inspirational Nelson Mandela Quotes That Will Change Your Life, https://awakenthegreatnesswithin.com/50-inspirational-nelson-mandela-quotes-that-will-change-your-life/ (18.7.2018.)
- Radoje, Novović: Komunikacija između nastavnika i učenica/ika, Zavod za školstvo, Crna Gora, 2010.god.
- Todorović, Sonja:Dvadeset mudrih misli o obrazovanju, https://samoobrazovanje.rs/20-mudrih-misli-o-obrazovanju/ (17.9.2017.)
- Vaisavljević, Sanja: Debata u otvorenom društvu, Centar za kulturu dijaloga, 2011.god.