Na platou ispred Historijskog muzeja BiH, fotografskog izložbom “Ožiljci”, čiji je autor Paul Lowe, otvoreno je 26. izdanje programa Modula Memorije. Ovo je ujedno bila i prilika da se Loweu dodijeli Nagrada za doprinos očuvanju kulture sjećanja, koja se u okviru Modula Memorije dodjeljuje zaslužnim pojedinkama i pojedincima.
Piše: Đorđe Krajišnik
25 godina kasnije
Izložba “Ožiljci”, kako su kazali iz MESS-a, tematizira Sarajevo iz perioda opsade, ali iz jednog drugog ugla. Paul Lowe je, dodaju, još od početka 90-ih vezan za Sarajevo. Tokom opsade, Lowe je proveo mjesece hodajući po gradu i svojim fotoaparatom bilježio je uništenu i oštećenu arhitekturu.
– Veoma sam ponosan i ovo je za mene veliki uspjeh što sam fotografije velikog formata, koje sam slikao u ratu, predstavio na izložbi 25 godina kasnije. Ovo je bio san za mene da napravim baš ovakvu izložbu. Postavljena je ispred Historijskog muzeja skoro na istom mjestu gdje su nastale fotografije. Jedna od tema koju sam slijedio bila je utjecaj agresije na arhitektonski materijal grada. Na to koliko je teško oružje uništilo zgrade, kako je geler ostavio svoje nasilne tragove na ulicama i zidovima, i kako su građani gradili improvizovane barikade da bi se zaštitili. Izložba “Ožiljci” dokumentuje upravo teksture uništenja, koje su u to vrijeme predstavljale zastrašujuću ljepotu. Nadam se da će izložbu puno građana pogledati sve do kraja juna do kada je otvorena, kazao je Lowe.
Ziyah Gafić, fotograf i dugogodišnji suradnik Paula Lowea, je na otvaranju izložbe istakao da je Paul njegov prijatelj, mentor i sapatnik.
– Za svakog fotografa ili novinara je uvijek dobro da imaju jedan svoj rat, ili jednu svoju priču. Kod Paula je to transcediralo u nešto sasvim drugo, to je postalo njegov život. On je u Sarajevo došao da fotografiše rat I ostao. Nema puno fotografa koji tako zaokruže svoju karijeru, rekao je Gafić.
Ožiljci iz drugog vremena
Direktor Festivala MESS, Nihad Kreševljaković, se tokom svog obraćanja ispred Historijskog muzeja BiH, osvrnuo i na činjenicu da je izložba, iako uz godinu dana odgode zbog pandemije, ipak otvorena i to u javnom prostoru i samim time postala dostupna svima.
– Veoma mi je drago da smo ipak uspjeli da ove godine postavimo izložbu Paula Lowea, prilagodivši se situaciji i uvjetima u kojim radimo. Drago mi je da će ova izložba na ovakav način komunicirati sa građankama i građanima podsjećajući nas na “Ožiljke” iz jednog drugog vremena, ali i na to da je Paul jedan od nas, naš sugrađanin. “Ožiljci” dokumentiraju utjecaj agresije na arhitektonski materijal grada, a na Paulovim fotografijama te teksture destrukcije ukazuju se u obliku zastrašujuće ljepote. Izložba Paula Lowea je zaista veliki fotografski događaj, a njen autor, prošlogodišnji dobitnik naše Nagrade za doprinos očuvanju kulture sjećanja nije samo vrhunski fotograf već i istinski čuvar sjećanja, prenositelj znanja, pun ljubavi i potpune posvećenosti. Njegove fotografije su svjedočanstvo o jednom drugom vremenu, a indirektno one su podsjetnik na to da u svakom vremenu i nevremenu treba ostati čovjek, zaključio je Kreševljaković.
Sjena sjećanja
U okviru programa Modula Memorije za 6. aprila je, na zvaničnom Youtube kanalu Festivala MESS https://www.youtube.com/user/FestivalMESS i Facebook profilu Festivala MESS https://www.facebook.com/festivalMESS, u 19 časova najavljen prvi ovogodišnji online program. Radi se o promociji fotomonografije “Sjena sjećanja” autora Rona Haviva i autorice Lauren Walsh.
– Ova knjiga je svojevrsni način da se zaokruži saradnja sa fotografom kada je u pitanju konkretno ovaj njegov rad, s obzirom na to da je 2018. Modul Memorije otvoren upravo izložbom fotografija “Sjena sjećanja”, autora Rona Haviva. U knjizi se nalaze fotografije koje su prezentovane na izložbi, a u pitanju je kolekcija rijetko objavljenih ili nikada viđenih fotografija ovoga autora iz perioda agresije na Bosnu i Hercegovinu. Fotografije su, pa tako i ova knjiga tematski podijeljene na sedam različith priča zabilježenih za vrijeme rata: “Sarajevo-6. april”, “Bijeljina”, “Život u ratu”, “Logori”, “Ponovno ujedinjenje”, “Vojnici” i “Srebrenica”, kazali su iz MESS-a.
U uvodu ove knjige Haviv piše da “Sjena sjećanja” istražuje ujedno vizualne trenutke koji su bili ostavljeni i većinom nisu viđeni do danas, kao i prizore koje smo vidjeli prije.
– Godinama su ovi događaji predstavljani samo preko jednog ili dva prizora. Kada se prisjetim tih dana; svjetla, zvuka, osjećaja prisustvovanja tome, to bih radio preko ovih bolje poznatih prizora. Toliko mojih sjećanja na to vrijeme je, u nadolazećim godinama, bilo oblikovano ovom nekolicinom prizora koji me vraćaju nazad u vrijeme, nazad tim trenucima. Ali, decenijama poslije, vratio sam se na ta mjesta, vidio ove ljude ponovo, te sam pogođen onim drugim trenucima. Prizorima koji iz različitih razloga nisu ugledali svjetlo dana. Sada, ovim radom, ti neviđeni prizori popunjavaju rupe u vremenu, te mi dopuštaju da ih pokažem i drugima sa kojima sam se nekada sreo tokom tih sudbonosnih dana, napisao je ovaj fotograf.
Ključna uloga dokumentacije
Prema riječima Lauren Walsh s fotografijama agonije i patnje ne treba rukovati olako.
– Njihov kontekst je važan. Cilj ove knjige nije napasti čitatelja teškim prizorima, već priznati ključnu ulogu dokumentacije u održavanju tačnih historijskih zapisa. Ovo je Havivov napor – njegova odgovornost, moglo bi se reći – da ažurira historiju u svjetlu ovih novopronađenih slika. Kao što je pisac Aleksandar Hemon primijetio, “ako nemate predmete, onda postoje rupe u vašem životu.” Fotografije ove vrste – novinarska dokumentacija rata i posljedica – nisu predstave niti jedne osobe, čak ni samog fotografa. One su predstave javnosti. Vjerujem da Haviv osjeća snažnu želju da ove slike proslijedi javnosti – stanovništvu sa tih slika, kao i generaciji koja je došla poslije – kako bi pomogao popuniti neke od tih rupa, napisala je, između ostalog, Lauren Walsh u svome tekstu.