Osmi mart nisu karanfili, ruže, mlijeko za tijelo, parfemi i sl… To je stisak ruke i podjela obaveza.
“Nije kriva haljina”, “Mi smo vas rodile” “Nasilnik je kriv, sistem je odgovoran”… samo su neke od poruka ispisanih na transparentima koje su danas nosile učesnice Osmomartovskog marša.
Ovogodišnji marš pod sloganom „Sigurnost žena je javna obaveza“ ima za cilj poslati poruku da nasilje nije prihvatljivo, da žrtve nisu same, da institucije moraju raditi, a da će nasilnici biti kažnjeni.
„Svake godine govorimo da 8. mart treba biti svaki dan, jer se svakog dana krše ljudska prava žena. Krše se na različite načine i u različitim aspektima naših života, počevši od ekonomskih, socijalnih, kulturnih prava, a negdje najočitije zapravo jeste kršenje ljudskih prava žena u kontekstu rodno zasnovanog nasilja”, kaže za Buku Maida Zagorac, aktivistkinja.
Upravo zato je poruka ovogodišnjeg osmomartovskog marša usmjerena ka institucionalnoj odgovornosti za sprovođenje zakonodavstva koje tretira prevenciju i zaštitu žena od rodno zasnovanog nasilja.
Dostupni podaci govore da je nasilje i te kako prisutno i široko rasprostranjeno.
“Nažalost, posljednje istraživanje u BiH pokazuje da je svaka druga žena koja je starija od 15 godina doživjela neki od oblika rodno zasnovanog nasilja. Žene svakodnevno trpe nasilje”, kaže Zagorac.
Novinarka Rubina Čengić mišljenja je da je bh. društvo trenutno daleko od društva u kojem su muškarci i žene jednaki.
„Ove godine organizatori osmomartovskog marša imaju jednu poruku, a to je da nasilje ne smije imati ni toleranciju ni razumijevanja, i to je nekako baza. A onda bi smo morali razgovarati o svim drugim stvarima”, kaže Čengić za Buku.
Dodaje da Osmi mart nisu karanfili, ruže, mlijeko za tijelo, parfemi i sl… To je stisak ruke i podjela obaveza.
“Podjela svih obaveza i podjela svih prava, ravnopravnost u svim obavezama i svim pravima. A to znači da ja mogu da radim u rudniku, a da moj muškarac možda da obriše prašinu, usisa i čuva djecu i napravi ručak. Dakle, o tome govorimo. Mi smo daleko od toga još uvijek, ali ako bismo iz 8. marta prešli u 9. sa malo više svijesti da je nasilje neprihvatljivo, bilo koje vrste, od prekog pogleda bili bismo bliže ravnopravnosti”, dodaje Čengić.
Žene su prije više od 100 godina izašle na ulice tražeći da njihov glas bude jednak glasu muškarca. Da njihov rad bude podjednako plaćen. No, ta borba nikada nije završena. Od broja žena u politici, nasilja, do činjenice da je muškarac skoro uvijek više plaćen za isti posao koji obavlja žena.
Osmi mart nisu ruže i karanfili, ali šta jeste Osmi mart?
“Poštovanje ljudskih prava”, odgovara Azre Mehmedović, aktivistkinja.
Ženama je, dodaje, neophodno da imaju pravo na izbor, pravo na život i pravo na svoju odluku.
“Veoma je važno u ovom danu napomenuti upravo važnost tih tema koje svakodnevno prolaze nekažnjeno, gdje žene žive u ekonomskoj manipulaciji i u strahu da li će sretne i sigurne doći kući.”
Uvjerena je da se o mentrualnoj pravdi ne priča dovoljno i da se ta tema mora nametnuti u javnom prostoru.
“Smatram da trebamo pričati o sigurnom i provjerenom abortusu i da trebamo pričati o temama koje nas se tiču glasno, jasno i bez tabua. Jer jako puno života je ugroženo samo zbog stigme i narativa koji apsolutno ne dozvoljava ženi da jasno i glasno priča o svojim pravima i potrebama na siguran i zdrav način“, zaključuje naša sagovornica.