Nedelja, 17. novembar je prva neradna nedjelja u Federaciji Bosne i Hercegovine nakon što je Dom naroda Parlamenta ovog bh. entiteta usvojio 31. oktobra izmjene Zakona o unutrašnjoj trgovini.
Zabrana rada nedjeljom ne odnosi se na prodajne objekte koji se nalaze unutar ili su sastavni dio željezničkih i autobusnih stanica, aerodroma, bolnica, hotela, prostora kulturnih i vjerskih objekata, muzeja i parkova prirode, grobalja i specijalizirane prodavnice vezane za prodaju na grobljima.
Neradna nedjelja se ne primjenjuje na “dragstore”, odnosno trgovine čije je radno vrijeme 24 sata svaki dan.
Međutim izgleda da je ova odluka najteže pala tržnim centrima. Sarajevski tržni centar Aria već osmog novembra je donio odluku da se nedjeljom neće raditi, ali… Uvijek postoji neko ali, pa su sada oni odlučili da tržni centar radnim danima radi sat vremena duže odnosno do 22 časa.
izvor: Darko U./Mreža za izgradnju mira
Kontaktirali smo resornog ministra, Amira Hasičevića koji je podsjetio da je radno vrijeme radnika određeno Zakonom o radu na 40 časova sedmično.
“Ukupno radno vrijeme prodajnih objekata ne može biti duže od 90 sati sedmično, a raspoređeno je od ponedjeljka do subote. To je što se tiče clana 18. Zakona o unutrašnjoj trgovini”, kratko je odgovorio Amir Hasičević, federalni ministar trgovine.
Ovo je sasvim očekivano I ovo je samo jedan u nizu negativnih efekata po radnike, ističe ekonomista Admir Čavalić. Kaže da je struka na ovo upozoravala prethodnih godinu dana.
“Sada pratimo i broj otkaza u mikro i malim trgovinama što je također jedna od izvjesnosti. Društvo i ekonomija su previše kompleksni da bi se stvari mogle tek tako populistički rješavati. Također, od početka je jasno da su za ovu mjeru istinski lobirali veliki trgovinski lanci (ne trgovine, tržni centri i slično), njih par kojima nedostaje radne snage tj. nisu spremni da unaprijede uslove rada i povećaju plata. Njihov privatni problem se riješio kroz socijalizirano rješenje u vidu Zakona o unutrašnjoj trgovini. Neka sada predlagač ovog zakona objasni radnici i radniku zašto mora ostajati duže, do 22:00, moguće 23:00 i 00:00 u vrijeme sezone”, ističe Čavalić.
I naravno opet na udaru su radnici, jer izgleda da se ova nedjelja neradna mora naraditi. Selvedin Šatorović, predsjednik Saveza samostalnih sindikata BiH kaže da I ovo ponovo dokazuje da je poslodavcu zarada na prvom mjestu BiH.
“Svaka odluka koja za cilj ima poboljšanje položaja radnika probudi kod nekih poslodavaca želju za pronalaskom načina kako da je zaobiđu ili umanje njeno pozitivno dejstvo”, kaže Šatorović.
Takođe ističe da je Zakonom o radu propisano da puno radno vrijeme radnika može trajati maksimalno 40 sati sedmično, te da radno vrijeme može biti raspoređeno na pet, odnosno šest radnih dana.
“To znači da, ako radnik radi po osam sati dnevno, onda je radno vrijeme raspoređeno na pet radnih dana, tako da bi u tom slučaju radnik imao dva dana slobodna u sedmici. Ukoliko ipak poslodavac rasporedi radno vrijeme na šest radnih dana, onda to znači da svaki radni dan radnika može biti kraći od osam sati, ali ne smije u ukupnom zbiru na sedmičnom nivou preći 40 sati rada i u tom slučaju bi radnik imao jedan slobodan dan – u ovom slučaju nedjelju. Svakako treba napomenuti da radni sati koji prelaze sedmični fond od 40 sati se tretiraju kao prekovremeni rad i isti je poslodavac obavezan posebno platiti u iznosu koji je propisan kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu. Ukoliko se poslodavac ne bude pridržavao odredbi Zakona o radu u pogledu rasporeda radnog vremena, odnosno, ukoliko bi kod poslodavca bio prisutan prekovremeni rad, a isti ne bude plaćao radniku, taj radnik ima mogućnost obratiti se svom sindikatu i nadležnoj inspekciji radi zaštite svojih prava iz radnog odnosa”, detaljno je objasnio Šatorović.
Zasad je ovo uradio jedan tržni centar, ali vjerovatno će se mnogi odlučiti na ovaj korak jer kao što i naši sagovornici kažu “zarada je na prvom mjestu”.
Autor teksta: Maja Popović
Cover photo: azmeyart-design/Pixabay