Od Bjelorusije do Libana, od SAD-a do Tajlanda, bijes zbog nepravde obuzima svijet

Bijes je, čini se, svuda. Širi se brže nego ikad, poput virusa, ali za razliku od koronavirusa od bijesa se ne možemo socijalno distancirati. Njegovi korijeni su isuviše duboki

Protest zbog rezultata predsjedničkih izbora u Bjelorusiji, Minsk, 18. augusta 2020. (Getty)

Usred demonstracija zbog namještenih izbora u Bjelorusiji, predsjednik Aleksandar Lukašenko pokušao je učvrstiti svoju poziciju javnim obraćanjem 17. augusta. Nije prošlo dobro. Kako bi izbjegao protestante koji su okupirali ceste ove zemlje, predsjednik je helikopterom posjetio mjesto koje je smatrao bedemom svoje politike ― državnu fabriku traktora koja je smještena na periferiji Minska. Međutim, čak ni tamo nije mogao pobjeći od bijesa naroda, budući da su radnici uzvikivali “siđi s vlasti” dok Lukašenko nije napustio pozornicu. Prije bi ovakav prizor bio nezamisliv. Međutim danas ove scene ilustriraju razmjere bijesa naroda Bjelorusije zbog izborne prevare i ograničenja njihovih prava.

Živimo u “doba bijesa”, navodi indijski pisac Pankaj Mishra u istoimenoj knjizi. Razmotrimo kako su tekle duge 2010-e, počevši od finansijske krize 2008. godine i političkih ustanaka koje je prouzrokovala: arapsko proljeće i autokratski okršaji koji su potom uslijedili, od kojih su neki doveli i do krvoprolića; uspon nativista poput Erdogana, Modija i Trumpa; teroristički napadi, kolapsi država, izbjegličke krize, nasilje od Ukrajine do Jemena, od Mjanmara do Brazila, od društvenih mreža pa sve do gradskih trgova.

Otkako je 2017. objavljena Mishrareva knjiga, bijes i dalje ključa. Prošle godine došlo je do porasta broja protesta u Čileu, Libanu, Sudanu, Iraku, Iranu, Alžiru i Hong Kongu, kao i broj marševa Petak za budućnost u svijetu. Protesti se nastavljaju i ove godine, usred globalne pandemije koja je razotkrila nepravdu i zategnute odnose unutar društva, u Boliviji, Obali Slonovače, Južnoj Africi i Izraelu, u aktuelnim demonstracijama u Hong Kongu, Iraku i Rusiji te u pokretu Black Lives Matter (Crni životi su važni). Svakodnevni protesti krpe ruševine u Bejrutu zbog kobne eksplozije 4. augusta i loše vladavine koju je otkrila. Bjeloruski protesti najveći su u njenoj historiji. I Tajland također svjedoči rekordnim demonstracijama dok mlađe generacije iskaljuju bijes zbog vojnih i kraljevskih prekoračenja ovlasti.

Bijes je, čini se, svuda. Širi se brže nego ikad, prenoseći se putem društvenih mreža, uz pomoć algoritama koji stalno navode korisnike na bijesno klikanje. Zarazan je, ali za razliku od koronavirusa od bijesa se ne možemo socijalno distancirati. Korijeni su mu isuviše duboki. Mishra tvrdi da bijes današnjice seže do neriješenih tenzija u periodu prosvjetiteljstva, prouzrokovanih bešćutnošću ovog projekta za ono što je Sigmund Freud nazvao “primitivnim, divljačkim i zlim nagonima čovječanstva”. Ljudi su subjektivni, emotivni i plemenski orijentisani. Oni su individue, ali i mase; masovni protagonisti vremena kojeg poistovjećujemo sa šakama u zraku, policijskim sirenama i suzavcem koji se širi gradskim trgovima.

U svom nedavno objavljenom razgovoru “Angrynomics” ekonomisti Eric Lonergan i Mark Blyth su izoštrili trenutnu sliku. Oni su napravili razliku između dva oblika bijesa. S jedne strane je iskonski, “plemenski” bijes, koji se kreće od benignih oblika (sportski navijači koji se deru na suca) do malignih (pretjerivanje na društvenim mrežama) i onih koji su najopasniji: bjesovi koji podstiču želje za dominacijom, marginaliziranjem i uništenjem. Ovo je bijes koji služi onome što psiholozi nazivaju “paradigmom minimalne grupe”, psihosocijalnom predispozicijom ljudi da formiraju grupe na temelju bilo kakvih razlika. S druge strane je moralni bijes, aristotelovski bijes na nepravdu koji je nadahnuće borbe za slobodu i pravdu. Ovaj oblik bijesa je naklonjen, a ne suprotan, idejama nedovršenog (uistinu, prilično razorenog) pokreta prosvjetiteljstva današnjice.

Međutim, razlikovanje ove dvije vrste bijesa može biti težak zadatak. Bijes moralnog univerzalizma može rezultovati plemenskim bijesom, što zauzvrat može stvoriti nove predmete moralnog bijesa. Ni bijes mase ne mora biti plemenski i isključiv: kao što britanski parlamentarni zastupnik David Lammy navodi u svojoj knjizi “Plemena” ― „inkluzivni grupni identiteti“ su temelj pripadnosti i kolektivne organizacije. Oba oblika bijesa ispreplitali su se tokom 2010-ih godina, što je slučaj i danas.

Primjetno je da je bijes izražen na protestima 2019. i 2020. godine u velikoj mjeri bio moralni bijes: bijes na lidere i druge elite zbog ekonomske nepravde, rasizma, degradacije okoliša, autoritarizma ili neodgovornosti, ili na mnogim mjestima (Hong Kong, Liban, Iran, Bjelorusija, Tajland i SAD) kao kombinacija gore navedenog. Ti su pokreti često bili bez vođa i organski su se stvarali iz građanstva. Zbog toga je vlastima teže odrubiti im glavu; hongkonški protestanti, na primjer, teže “biti voda” – fluidni, fleksibilni i neuhvatljivi. Takvi pokreti šire svoje poruke na društvenim mrežama i organiziraju se putem šifriranih aplikacija za razmjenu poruka, posebno Telegrama i WhatsAppa. Često obuhvaćaju grupe koje su ranije bile okarakterisane kao ravnodušne: bijelci srednje klase u Americi koji se pridružuju protestima BLM-a; navodno materijalistička nastrojena, apolitična generacija Z koja maršira za očuvanje okoliša; narodi koji su dugi niz godina bivali opustošeni autokratijom – Bjelorusi, Iranci, Tajlanđani i drugi – dizali su svoj glas.

Čini se da živimo više u doba bjesova nego u doba bijesa; jedni prosti i surovi, drugi defanzivni i uzavreli, mnogi mješavina više osobina, a neki, poput bijesa radnika fabrika koji su govorili Lukašenku ono za što bi bili uhapšeni, pa čak i mučeni, prije svega nekoliko dana, pretežno su u potrazi za plemenitim idealima. A ovo je tek početak.

Mjeseci pred nama, obilježeni američkom predizbornom kampanjom, rastućim brojem smrtnih slučajeva zbog koronavirusa i neminovnom globalnom ekonomskom krizom, podstaknut će bijes u svim oblicima. Zato očekujte više tribalizma, demagogije i mržnje. Ali također očekujte više moralnog bijesa uslijed nepravde hrabrih građana koji protestuju ulicama svjetskih gradova i mjesta, u nastavku vala koji je započeo 2019. godine. Duge 2010-e? Možda smo već u još dužim 2020-im.


Autor: Jeremy CliffeNewStatesman

Prevela: Amina Hujdur, Prometej.ba

Ostavite komentar

unesite broj *

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.