Bosna i Hercegovina se već godinama nalazi u dubokoj ustavnoj i institucionalnoj blokadi. Iako je široko prisutna saglasnost da postojeći ustavni okvir ne omogućava efikasno donošenje odluka, pristupi njegovoj promjeni ostaju različiti.
Profesorica ustavnog prava Lada Sadiković smatra da su domaći mehanizmi iscrpljeni te da je, uz snažniju ulogu međunarodne zajednice, nužno pokrenuti proces izrade novog ustava utemeljenog na evropskim vrijednostima. S druge strane, dekan Fakulteta političkih nauka u Sarajevu Sead Turčalo, politolog, upozorava da se pregovaranje mora vratiti u institucije sistema, jer svako izmještanje odlučivanja izvan njih dodatno slabi državu.
U intervjuu koji slijedi, dvoje sagovornika nude različite poglede na izlazak iz dugotrajne političke i ustavne krize u Bosni i Hercegovini.
Lada Sadiković, profesorica Ustavnog prava iz Sarajeva, smatra da su procesi donošenja odluka u BiH zakočeni, i da je to potvrdilo i Vijeće Evrope. Zalaže se za stvaranje širokog fronta zainteresovanih aktera koji bi izradili novi ustav blizak rješenjima Evropske unije.
Rezolucija Vijeća Evrope 15/13 kaže da u našoj zemlji nije moguć proces donošenja odluka. Stoga moramo poslušati, odnosno uraditi, ono što se od nas zahtijeva. Ali uzeti kompletan element, a tu se radi o implantaciji mirovnog ugovora, odnosno devet potpisnika, gdje je predviđeno i da imamo Aneks 10, instituciju Visokog predstavnika. Ova zemlja nije ni zamišljena ’95-e da samostalno sve riješi, nego smo to dobili teškom mukom, uz napor Visokog predstavnika, kao što su dodatne nadležnosti države, i ostvarili određeni napredak. Međutim, za ovako teško pitanje ja bih rekla da je neophodan konsenzus čitavog društva. Znači jedna komisija koju ima mogućnost da oformi Visoki predstavnik gdje bi u njoj bili u najvećoj mjeri članovi civilnog društva, članovi akademske zajednice, političari, eksperti iz BiH i inostranstva. Dakle, svi oni koji bi svojim konsenzusom o takvom jednom nacrtu dali svoje mišljenje I na kraju ga konačno usvojili. Ko bi mogao da napiše taj nacrt? To je tijelo koje je više puta rezolucijama prozvano da ga napiše, a to je Komisija za demokraciju putem prava – Venecijanska komisija, koja je osnovana da svim državama koje su nakon pada Berlinskog zida trebale novo ustavno uređenje. Tako se i dogodilo. Venecijanska komisija je velikom broju država napisala ustave. Njena zadaća je da piše ustave. I oni su pozvani od Evropskog parlamenta da napišu nacrt novog ustava. To što oni nisu to još uradili je iz razloga što niko sa naše strane to nije zahtijevao. Nije do njih. 30 godina niko nije zatražio. Jedina korespondencija u vezi promjene ustava je Aprilski paket I pismo gospodina Tihića koji je zahtijevao amandmane koje trebamo uraditi na ustav. Venecijanska komisija je dala amandmane. Ali iza svakog amandmana Venecijanska komisija zaključuje da je bolje raditi novi ustav. Tako da ne možete na lošoj građevini izvući nešto dobro. Iz neprava ne možete izvući pravo. Ja smatram da održimo multietničnost, da sačuvamo bosanskohercegovačko biće, državu, ljude, narode, teritorij, granice, morati ponovo donijeti jedan demokratski ustav koji će se bazirati na tri stuba – vladavini prava, demokraciji I ljudskim pravima. To ne može bez Evropske unije, visokog predstavnika I cjelokupne međunarodne zajednice.
Znači neka vrsta oktroisanog ustava?
Ne mora da znači. Njemačka je ’48-e dobila jedan od najboljih ustava u svijetu. Većina Nijemaca ga nije tek tako prihvatila, ali danas ga podržava 80 posto građana. On je neznatno izmijenjen od kada je stupio na snagu. Mi ćemo izgubiti dodatno vrijeme ako nastavimo rastakanje države. Država je podijeljena. Nema instrumente da vrši vlast. Dakle, reći ću kao zaključak, da trebamo jedno veliko tijelo koje može da služi kao ustavotvorna skupština, sa civilnim društvom, sa svim akterima potpisnicima Dejtona. Nažalost, situacija se promijenila. Prije 30 godina smo imali mali problem, sada imamo veliki problem. I to ne možemo izuzeti iz svega ovoga što govorimo. Mi govorimo o multietničnosti. Ali možda neko iz Evrope ne želi multietničnost u BiH I šire. Ali Evropa mora vratiti dug Bosni I Hercegovini i svim državama regiona dati šansu da napreduju. Mi smo zaustavljeni u napretku. Veliki je problem izgradnja države – State Building. To je očajan problem. Evropska unija se zatvorila u svoje birokratsko jezgro. Događaji su je poremetili. Čitav svjetski poredak se promijenio.
Dekan Fakulteta političkih nauka iz Sarajeva Sead Turčalo ima drugačije mišljenje. Iako se slaže da je sadašnji ustav nefunkcionalan, smatra da se odlučivanje i pregovaranje mora vratiti u institucije sistema.
Ja uvijek polazim od toga da moramo stvari vratiti, tako da kažem, u prvobitno stanje. To podrazumijeva izgradnju države I da se odlučivanje vrati u institucije. I kada govorimo o eventualnom novom ustavu, naše odlučivanje uopšte ne sjedi u institucijama nego je potaknuto I od domaćih I međunarodnih aktera da bude izmješteno iz institucija I sistema I da se konstantno pregovara na način da to pregovaranje erodira državu kao takvu. Jer ako ne pregovarate u institucijama to je pokazatelj da institucije nisu važne I da nije važna ni država. To se može jednostavno riješiti. Ako samo jedna strana prestane da pregovara van institucija, pregovaranje će se slijedom morati vratiti na zakonska i ustavna mjesta odlučivanja. To je prvi korak – povratak pregovora u institucije.
A ako su institucije zakočene?
Mogu biti zakočene, ali ako se nema mogućnosti da se razgovara van institucija, onda će se vršiti tamo pregovori, bez obzira da li će uspjeti. I u institucijama možete predložiti I nova rješenja, nove amandmane itd. To nije uopšte toliko zahtjevan zadatak. Dovoljno je da samo jedna strana kaže, ne mi ne želimo razgovarati izvan, I onda svako ko ima bilo kakav interes će se vratiti da razgovara u institucijama. Država je ta koja treba I entitetima jer neke stvari su u državnim nadležnostima. I u ekonomskim I u drugim sferama tako da tu treba tražiti interes.
R.U.