Piše: Husein Ohran
Bosna i Hercegovina je zemlja koja se može pohvaliti mnogim prirodnim bogatstvima i resursima. Reljef BiH je pretežno brdsko-planinski, te spada u red hipsometrijski viših zemalja u Europi, sa prosječnom nadmorskom visinom od 625 metara.
Zbog specifičnog geografskog položaja, između južnog subtropskog i sjevernog umjerenog klimatskog pojasa, BiH ima veoma složenu klimu. Svi ovi faktori su doprinijeli da su autohtone životinje prilagođene različitim okolišnim uslovima. Naučnici tvrde da autohotne pasmine, u poređenju sa križanim životinjama, imaju vrsne genetičke predispozicije za adaptaciju na različite okolišne uslove, te ih to projicira kao životinje budućnosti koje mogu značajno doprinijeti sigurnosti hrane na planeti.
Podsjetimo se koje su naše autohtone domaće životinje, uz podatke o trenutnom stanju svake od njih.
Najpoznatija autohtona bh. životinja jeste bosansko-hercegovački – hrvatski pastirski pas – Tornjak. Porijeko vodi sa planine Vlašić, a ime je dobio po riječi “tor”, s obzirom da mu je osnovna namjena zaštita stoke. Njegova visina je 60-75 cm, a težina oko 60 kg. Boja dlake može biti crna, siva, smeđa, a noge, prsa, trbuh, njuška i vrh repa su uvijek bijele boje.
Drugi autohtoni bh. pas je bosanski oštrodlaki gonič – Barak. Njegova namjena je prvenstveno za lov, a karakteriše se dugom i čekinjastom dlakom. Visina grebena mu je oko 50 cm, a tjelesna masa 16–25 kg. Danas nije previše zastupljena pasmina, te se smatra umjereno ugroženom vrstom.
Nažalost, veoma ugrožena autohotna vrsta je bosansko-hercegovački brdski konj, poznat i pod nazivom bosanski poni. Većina jedinki su sive, crne i smeđe boje. Prosječna visina je oko 130 cm. Njegove glavne karakteristike su snaga i izdržljivost, zbog čega je većinom korišten kao tovarni konj. Zahvaljujući entuzijastičnim uzgajivačima, postepeno se povećava broj jedinki ove izuzetno značajne bh. pasmine, kojoj je prije par godina prijetio potpuni nestanak.
BiH posjeduje i dvije vrste goveda, a to su Bosanska Buša i Gatačko govedo. Obje navedene pasmine su manjeg tjelesnog okvira. Buša je jednobojno govedo, sa varijacijama od bijele do skroz crne boje, dok je Gatačko govedo uglavnom sivo.
Nažalost, danas su bosanska Buša i Gatačko govedo izrazito ugrožene vrste, te su potrebni hitni koraci u očuvanju ovih bh. goveda.
Najzastupljenija autohtona pasmina životinja u BiH je ovca Pramenka. Gaji se na skoro cijelom području Balkana, a najzastupljenija je u BiH i Srbiji. Ime je dobila prema izraženim pramenovima otvorenog runa. Pramenka je ovca koju karakteriše dobra konstitucija, veoma je rezistentna na bolesti, te visoko i redovno plodna. Veoma je skromna po pitanju hranidbe i držanja, iskorištava sve pašne resurse u svim ekološkim zonama. U BiH postoje četiri soja autohtone ovce pramenke, a to su: dubski, privorski, kupreški i hercegovački. Dok je dubska pramenka visoko zastupljena među uzgajivačima u našoj zemlji, ostala tri soja se smatraju ugroženim.
Bh. pasmina koja je, nažalost, u potpunosti izumrla je autohtona svinja Šiška,te moramo biti svjesni tog nemjerljivog gubitka, dok su veoma ugrožene i dvije vrste autohtonih bh. koza – Balkanska rogata koza i domaća oplemenjena koza Bara, koje je izuzetno teško pronaći.
Naše autohtone životinje imaju generalno slabe proizvodne karakteristike. Pramenka, kao ni Gatačko govedo i Buša, nisu pasmine namijenjene za intenzivni uzgoj i ostvarivanje velike ekonomske koristi. Značaj svih autohtonih bh. pasmina ogleda se u visokoj rezistenciji na patogene i izvrsnom adaptacijskom sposobnošću, te stoga predstavljaju izvanredan genetički materijal za oplemenjivanje drugih, produktivnijih pasmina.
Zabrinjava da iz dana u dan gubimo „čistokrvnost“ naših autohtonih životinja zbog nekontrolisanog ukrštavanja sa produktivnijim i pasminama veće konstitucije. BiH time gubi svoje prirodne resurse i izniman genetički potencijal, dok je dobit koju time ostvarujemo, s druge strane, minorna i privremena u odnosu na proizvedenu štetu.
Stoga, nužno je formiranje nacionalne baze morfofizioloških i genetičkih podataka autohtonih bosanskohercegovačkih životinja. U suprotnom, ne smiju nas iznenaditi vijesti kada neke druge države vode istraživanja na bh. životinjama, te ih čak uvrštavaju među svoje pasmine. Krivi smo mi, jer kao u mnogim drugim stvarima, kasnimo.