Prošao je ukupno 1131 dan od Samita Ujedinjenih nacija za održivi razvoj tokom kojeg je 169 svjetskih lidera usvojilo novu Agendu 2030. Ukupno su definirali 17 Ciljeva održivog razvoja (Sustainable Development Goals – SDGs) sa ciljem okončavanja siromaštva, borbe protiv neravnopravnosti i nepravde i rješavanje pitanja klimatskih promjena do 2030. godine praćeno sa 169 podciljeva i 230 mjerljivih pokazatelja uspjeha (indikatora) za sve države u cijelom svijetu. Nismo i ne smijemo zaboraviti kako razvojni ciljevi nisu samo ambiciozni nego i komplikovani.
Svakom je laiku, kao i svakom profesionalcu, jasno da društvo nije statično nego promjenjivo. Danas, kao nikad prije, svjedočimo brzim društvenim i tehnološkim promjenama, užurbanom stilu života i mnoštvu podataka koje koristimo kako bismo utjecali na različite društvene promjene. Društvo je nekoliko puta brže i dinamičnije nego li je to bilo prije 1131 dan, a sve to u cilju napretka i prosperiteta. Međutim, pitanje je čijeg napretka i prosperiteta i šta to društvo ostavlja iza sebe krećući se užurbanim koracima naprijed.
Ako je suditi prema službenim podacima, društvo iza sebe ostavlja mnoštvo ljudi na margini. Broj gladnih se sporo smanjuje ili čak ne postoje ni službeni podaci. Iako je slogan UN Agende održivog razvoja: „Leave No One Behind“ („Ne ostaviti nikog na margini“) čini se da ne živimo u skladu sa sloganom. Glad nije tema o joj bi se trebalo govoriti u brojkama, jer je svaka gladna osoba jednako važna kao i druga sita. Ipak, trebamo govoriti u brojkama kako bismo upozorili, usmjerili i na vrijeme pokušali promijeniti društvo u kojem danas živimo.
Ukupno 37 svjetskih zemlja nema podatke o obimu gladi, a niti jedna svjetska zemlja nije u potpunosti iskorijenila glad. Prema podacima indeksa održivog razvoja (cilj 2: Svijet bez gladi) najgladniji narodi u svijetu su: Sudan (globalni indeks za SDG Cilj 2 = 14,7 od ukupno 100), Yemen (21,2) i Syria (26,7), a slijede Madagaskar (29,1), Čad (31,3) i Zimbabwe (32,4). Među deset najgladnijih zemlja Svijeta nalaze se: Centralna Afrička Republika (32,4), Niger (32,7), Haiti (33,5) i Namibia (34,2). Ovi podaci poražavajući su za cijelo moderno društvo, a razmjeri ovih rezultata još su više poražavajući ukoliko ih usporedimo sa državom čija je stopa gladi najmanja a to je Republika Koreja (83,2).
Dakle, društvo se u tehnološkom, ekonomskom i svakom drugom smislu ubrzano kreće naprijed, ali zaboravlja one kojima je najviše potrebna pomoć. I dok se na jednoj strani svijeta broje rijetki koji su gladni, na drugoj strani svijeta broje se rijetki koji su siti. Jednostavno rečeno: „Odrasli i djeca su gladni“.
Razlike među stanovnicima Svijeta su značajne. Međutim, poraz ovog društva je još veći ako uzmemo u obzir činjenicu o nepostojanju države u kojoj je glad potpuno iskorijenjena. Republika Koreja (83,2), Austrija (80,2) i Irska (78,6) države su sa najvećim pomakom u ovoj oblasti, ali ipak nedovoljno da nijedan stanovnik ovih država ne bude gladan. Među deset država koje prave značajne pomake u iskorjenjivanju gladi nalaze se: Danska (78,1), Njemačka (78,0), Francuska (76,1), Nizozemska (75,7) i Japan (75,6).
Naša zemlja Bosna i Hercegovina (66,3) nalazi se na 36 mjestu, susjedna Hrvatska (72,6) na 15. mjestu, Srbija (67,5) na 29. mjestu dok se Crna Gora (55,5) nalazi u najtežoj poziciji u regiji, na 69. mjestu od ukupno 159 zemlja o kojima postoje podaci.
Glad još uvijek predstavlja jedan od najvećih svjetskih izazova. Izazovi su višestruki, ali svi imaju zajednički nazivnik: Svijet bez gladi
Svjetski lideri obećali su Svijet bez gladi do 2030. godine. Ostalo je još 4349 dana, a zemlje svijeta odmaknule su tek nešto manje od pola puta ka ostvarenju ovog cilja (svjetski rezultat Globalnog indeksa, SDG cilj 2 je 54,4 od ukupno 100). Može li svijet savladati ovaj zahtjevan izazov? Hoće li 2030. godine svako dijete biti sito, svaka odrasla osoba biti sita…?
Piše: Bojan Pavlović
Research (Social Scientist, Data Analyst, Web and Digital Marketing Analyst: Google Analytics, UX Research)