Sigurno ste već svi čuli za Mostar, ali da u svojim njedrima krije tajnovito prirodno čudo poput kanjona Mostarska Bijela, sigurno niste.
Preuzeto sa putovanjazapet.com
Spektakularni skriveni dragulj. Ne znam kako bih ga drugačije nazvala. Ono što doživjesmo je nestvarno. Mostarska Bijela je kanjon rijeke Bijele, male, kratke rijeke u krškom predjelu. Sa mostarske strane Prenja bujični potok skuplja vodu i u mjestu Bijela uliva se u Neretvu. Otuda i naziv Mostarska Bijela.
Čista i pitka voda koja se provlači kroz netaknutu prirodu, privlači pažnju ljubitelja prirode i avanturista. Samo pravi znalci znaju gdje krije ono najljepše. Na svom toku, najviše pažnje privlači kanjon rijeke Bijele, Mostarska Bijela, hiljadama godina pravljeno čudo od korita. Ne možete ga ni zamisliti dok ga uživo ne doživite.
Bijela formira kao podzemnu rijeku koja prolazi kroz usku pećinu. S tim što je krov pećine gotovo cijelom dužinom po malo otvoren, tek toliko da propušta samo snopove svjetlosti. Zamislite usku, dugačku, visoku pećinu sa mjestimično propuštenim snopovima svjetlosti, a ispod bujična čista voda šišti dok vi po njoj šljapkajte. A na kraju 80-ak metara duge pećine, fascinantno iznenađenje. Ma dajte ljudi, može li bolje.
Kako doći do Mostarske Bijele
Mostarska Bijela se nalazi između Mostara i Jablanice. Vozeći se magistralnim putem iz pravca Jablanice, u mjestu Bijela, prije vijadukta, skrenite u ulicu lijevo. Vozilo možete odmah ostaviti na proširenju puta ili produžite 500 m do Salakovačkog jezera, pa se tu parkirajte. Dalje vas čeka 2,5 – 3 sata lagane šetnje duge 9 km do Mostarske Bijele. Staza slabo obilježena. U početku vodi nasutim kamenim putem koji često rijeka presijeca. Na dječiju radost, potrebno ga je pregaziti ili preskačući sa kamena na kamen preći.
Ako se zaputite u ljetnim mjesecima, obavezno se namažite kremom za sunčanje, jer je većina staze bez zaklona. Samo mali dio vodi kroz gustu grabovu šumu. Priroda bujna i netaknuta. Životinjski svijet veoma bogat i raznovrstan. Vidjeli smo mnoštvo žaba, guštera, leptira, velikih kornjača i sva sreća zadržasmo se na tome.
Velika je vjerovatnoća da na ovoj stazi naiđete na zmije i druge divlje životinje. Opreza nikada dovoljno.
Kravlje pećine
Na stazi su nam pažnju privukle i Kravlje pećine. Fenomenalne za napraviti kratki predah. Nije u pitanju klasična pećina, već više zasječena stijena dugačka oko 50 m i široka 5-6 metara. Sa kamenjem naslaganim u više nivoa predstavlja idealan plato za relaksaciju.
Prolazeći gustom grabovom šumom naišli smo na sablasno mjesto koje je priroda potpuno okupirala. Vidljivi su ostaci kamene ograde, koja je navodno ograđivala imanje porodice Lojpur. Vjeruje se da je ona početkom 20. vijeka živjela u ovoj šumi. Tu je i par grobova članova njihove porodice sa ručno uklesanim slovima na kamenim krstovima. Ostavili smo čuvare šume iza sebe i nastavili put Mostarske Bijele.
Mostarska Bijela
Stižemo na sam ulaz u Mostarsku Bijelu. Uska, visoka pukotina u stijeni iz koje teče rijeka nagovještava da smo stigli. Čudno i zanimljivo. Avanturistima oči zasjaše, pa da krenemo.
Obuli smo patike za šljapkanje. Znali smo da cijelom dužinom kroz pećinu prolazimo vodom. Većinom je duboka do iznad članka. Hladna kao led. Reže da noge ne osjećate. Djeca su se u početku grčila, ispuštala čudne zvukove. Konstatovali su da je hladna. Pitali za peškire. Poslije ih je opila ljepota da su hladnoću vode potpuno zanemarili. Gledamo ispred sebe, koračamo kroz vodu. Posmatramo vijugave zidove pećine. Često su prolazi toliko uski, da možemo raširenih ruku dodirnuti obje strane zidova. Unutrašnjost je čas mračna, a čas prošarana stidnim zracima sunca. Čeone lampe su nam bile od velike pomoći. Prelazimo kamenčiće, šljapkamo, divimo se i čudimo. Pomiješani su nam utisci. Na jednom mjestu je potrebna pomoć drugara planinara da preskočimo sa jednog kamena na drugi i popnemo se na viši nivo. Iz ruke u ruku pređosmo. Voda toliko šišti da zaglušuje.
Dođosmo do kraja, a tamo spektakl. Vodopad.
Pada sa 10-ak metara visine kroz malenu pukotinu na stropu. Obasjan podnevnim suncem zajedno sa njegovim zracima, pada i osvjetljava maleni smaragdni bazenčić. Kao da smo u nekoj nestvarnoj dječijoj bajci. Pokušavamo fotografijom zabilježiti ovu ljepotu. Lijepe su fotografije, ali je uživo mnogo ljepše.
Prekrasne ljepote krije BiH.
Savjeti za posjetu Mostarske Bijele:
- U sušnoj godini u ljetnim mjesecima rijeka zna da presuši, najbolje ju je posjetiti u maju ili junu.
- Ne preporučuje se samostalan odlazak prvi put.
- Ponesite čeonu lampu i rezervnu odjeću i obuću za šetnju kroz Mostarsku Bijelu.
- Čuvajte se zmija i ostalih divljih životinja.
- Budite u pećini u podne, jer tada svjetlost najljepše obasjava vodopad i samu unutrašnjost pećine.