Saznajte više o trojici ozloglašenih i legendarnih pripadnika ruske mafije.
IZVOR: FACEBOOK/ЗА ГОРОДОM
Jakov Košeljkov
Jakov Kuznjecov bio je samo jedan od moskovskih gangstera u drugoj deceniji 20. veka, ali je stekao slavu nakon što je opljačkao Vladimira Lenjina.
Jakov je rođen 1890. u porodici kriminalaca i počeo je da krade kao dečak. Do 1917. godine teretili su ga u 10 slučajeva džeparenja i stekao je ugled u kriminalnom svetu. Nadimak Košeljkov znači “čovek novčanika”.
Košeljkov je bio hrabar kriminalac. 1918. godine uhvatila ga je Čeka (preteča sovjetskog NKVD-a i KGB-a) u gradu u blizini Smolenska. Međutim, na putu za Moskvu jedan od njegovih saradnika, prerušen kao ulični trgovac, dao je Košeljkovu specijalnu veknu hleba. U njoj je bio sakriven revolver Brauning. Njime je Košeljkov ubio čekistu koji ga je uhapsio. Jakov je pobegao. Nastavio je da se bavi kriminalom kao vođa ogranizovane bande koja je izvodila oružane pljačke. Godinu dana kasnije izvršio je svoj najpoznatiji zločin.
6. januara 1919. godine Košeljkov i pet saučesnika zaustavili su kola u blizini moskovskog rejona Sokoljniki. Bio im je, naime, potreban prevoz za pljačku. Slučajno je to bio Lenjinov automobil. Vođa boljševika i njegova sestra Marija su u pratnji vozača i stražara išli da posete Lenjinovu ženu Nadeždu Krupsku u bolnici.
Banditi su naredili putnicima da izađu iz kola i pretresli ih. “Šta se dešava? Ja sam Lenjin!” – protestovao je Vladimir Iljič, ali Košeljkov ga nije dobro čuo. “Možeš da budeš Levin koliko hoćeš, a ja sam Košeljkov, noćni gospodar grada”, rekao je Jakov. Oduzeo je Lenjinu dokumente i pištolj, nakon čega su se gangsteri odvezli Lenjinovim mercedesom. Tek u automobilu, gledajući dokumente, Košeljkov je shvatio kakvu je grešku napravio. Okrenuo je kola i požurio ka mestu gde su ostavili Lenjina, ali vođa revolucije je već otišao.
Posle ovog incidenta pokrenuta je potera za Košeljkovom i njegovom bandom. Bilo je nekoliko neuspešnih pokušaja da ga uhvate, pri čemu je Кošeljkov ubio nekoliko pripadnika tajne policije. Kada su ga 1919. godine konačno ponovo locirali, agenti Čeke nisu hteli da rizikuju i otvorili su vatru iz svog raspoloživog oružja. Košeljkov je izrešetan. Lenjinov Brauning pronađen je kod njega.
Vasja Brilijant
Vladimir Babuškin je bio neosporni kralj sovjetskog podzemlja sve do 1985. godine, kada je umro sa 57 godina. Od toga je 35 godina proveo u zatvoru. Zbog toga je postao legenda.
Vladimir je počeo kao džeparoš, a oni su bili najuglednija klasa kriminalaca. Sa 20 godina osuđen je na prvih 10 godina zatvora. U zatvoru je nosio ime Vasja, kako bi sakrio svoj identitet, što je bio običaj među ruskim lopovima. Takođe je imao nadimak Brilijant, zbog visokog položaja u zatvorskoj hijerarhiji. Vasja na slobodi nikad nije radio za sovjetsku državu, niti je iza rešetaka sarađivao sa zatvorskim vlastima. Bio je spreman da zbog toga podnese najteže kazne.
Кao poznat kriminalac besprekornog ugleda, Brilijant je postao vrhunski autoritet među zatvorenicima. Oni su od njega često tražili da presudi u sporovima među osuđenicima. Umro je u zatvoru 1985. godine. Nekoliko godina kasnije sovjetski gangsteri su mu podigli granitni spomenik težak 8 tona na grobu u Solikamsku, 220 kilometara južno od Perma u centralnoj Rusiji.https://www.facebook.com/plugins/post.php?href=https://www.facebook.com/VorVZaKoNeAzerbaycan/photos/a.329698823785636/388978251191026/%3Ftype%3D3&show_text=false&width=500
Sergej Madujev
Sergej je bio predodređen za kriminalca. Rođen je u zatvorskom pritvoru u Kazaškoj SSR. Otac mu je bio Čečen, uhapšan zato što se opirao deportaciji, a majka Korejka bila je u zatvoru zbog ilegalne trgovine. Nije nikakvo čudo što je dečak počeo da krade. Sa 18 godine prvi put je osuđen na šest godina zatvora zbog učešća u pljački.
Sergej osim kriminala nije znao ni umeo ništa drugo da radi. 1980. oslobođen je iz zatvora, ali je samo godinu dana ostao na slobodi pre nego što je ponovo osuđen na 15 godina. 8 godina kasnije pobegao je iz zatvora i proveo u bekstvu 2 godine.
Madujev je gajio imidž “časnog gangstera”. U Groznom su on i njegovi saradnici opljačkali porodicu u njihovom stanu, a Madujev je sprečio jednog saučesnika da siluje njihovu ćerku. U Moskvi jedan čovek je tokom pljačke doživeo infarkt, a Madujev je za njega pozvao hitnu pomoć. Dok je bio u bekstvu Madujev se nije skrivao. Tokom dve godine vrhunca njegove kriminalne aktivnosti opljačkao je i ubio na desetine ljudi. Кonačno je uhvaćen 1990. u Taškentu i odveden u Lenjingrad (Sankt Peterburg) zbog istrage.
Međutim, dok je bio u Lenjingradu, Madujev je uspeo da zavede Nataliju Voroncovu, jednu od istražitelja, i ubedi je da mu krišom doturi pištolj. Pomoću ovog oružja Madujev je napao stražare i pokušao da pobegne, ali je uhvaćen. Natalija Voroncova je osuđena na 7 godina zatvora.
Madujev je osuđen na smrt, ali 1995. godine u Rusiji je uveden moratorijum na smrtnu kaznu. Madujev je poslednje godine života proveo iza rešetaka. Umro je 2000. u zatvoru sa 44 godine.
Izvor: Russia Beyond