Snažni vjetrovi kakvi su pogodili Zagreb uglavnom se vezuju za neke druge dijelove planete – od tajfuna u Japanu do tornada u SAD-u.
Vedran Zubić
U Zagrebu se vjetar kretao brzinom preko 120 km/h, a takav vjetar je kategorije 12 i zove se orkan, a ne oluja (Pixsell)
Jedna od zanimljivijih priča današnjeg doba su klimatske promjene te razlozi koji dovode do njih i posljedice koje izazivaju. Promatrajući sve ono što se dešava u atmosferi jasno je da su mnogo veći problemi vezani za geofizikalne procese trenutnog stanja atmosfere, odnosno brze promjene vremena.
Meteorologija prati elemente i pojave u atmosferi i na osnovu njih daje prognozu. Čovjek, i podneblje u kojem živi, je sve više izložen brzim i ekstremnim promjenama elemenata i pojava, a to su temperatura, atmosferski tlak, padaline, vlaga, Sunčevo zračenje i vjetrovi.
Trenutno je najzanimljivija priča o vjetrovima. Vjetar je vektorska veličina jer ima svoj smjer, pravac i intenzitet koji je suštinski brzina kretanja vjetra. Čak i sami nazivi vjetrova znaju atributivno biti vezani za strane svijeta pa postoji zapadni, jugo ili bura (borealis – sjever). Sam intenzitet vjetra određuje Boforova skala od 12 podioka. Pojas bez vjetra je “calma” (tišina), prva dva podioka predstavljaju lahor i povjetarac, a oluja i jak olujni vjetar su kategorije 8 i 9. To su vjetrovi brzine od 62 do 74 km/h, odnosno 74 do 88 km/h. U Zagrebu se vjetar kretao brzinom preko 120 km/h, a takav vjetar je kategorije 12 i zove se orkan, a ne oluja.
Vjetrovi ove brzine, uglavnom cikloni, se uglavnom vezuju za neke druge dijelove planete – od tajfuna u Japanu do tornada u prerijama SAD-a.
Ljudi zaboravljaju da postoje dva tipa vjetra. Onaj advektivni (horizontalni), ali i konvektivni (vertikalni) koji je veoma bitan za zagrijavanje viših slojeva atmosfere. Naime, topli zrak koji nastaje u prizemnom sloju je lakši i ide ka “gore”. Takva razmjena energije se uvijek dešava i bitan je segment kruženja materije i energije u prirodi.
Vjetar puše da bi se izjednačio zračni pritisak. Guma koja “ispuhuje” je neki mali vjetar, kao i svaka eksplozija i implozija. Situacija u sondi koja je htjela sići do olupina Titanika je takva da je povišen vanjski pritisak izazvao imploziju.
Kako se dogodila destabilizacija?
Najveće je pitanje zbog čega je nastao ovakav oblik destabilizacije atmosfere. U nekoliko posljednjih dana se naglo povećavala temperatura. Takvo zagrijavanje je ubrzalo konvektivno kretanje zraka i formiralo ciklonsko strujanje. Čestice u vjetru se kreću od periferije ka centru te ka višim prostorima. Zbog toga ciklon sve “čupa”. Vjerovatno su svi nekada vidjeli neki mali ciklon koji u zraku “vrti” papire, kese, lišće ili prašinu. Zato se i zove “tornado” (okretati).
Problem konvektivnog uzdizanja i vjetra je taj što ga je teško prognozirati. Jednostavno se te promjene dogode prebrzo. U ovom slučaju u prostoru Alpa se desila konvekcija i kondenzacija na visinama. Vjetar se kretao po nizijskom prostoru ka istoku i jugoistoku bez reljefne barijere. Otvorenost nizije mu je omogućio da ubrzava svoju linearnu i rotacionu brzinu. Vremenom je naravno izgubio snagu, ali devastirao prostor kroz koji je prošao.
Često ovakvi vjetrovi razviju i sekundarne destabilizacije atmosfere koji se osjete u široj regiji. Tako su dijelovi Slavonije, Vojvodine i Posavine bili izloženi jakom djelovanju istog. Ni kotlinski prostori nisu prošli “netaknuti”, pa je i Sarajevo, iako planinski zaštićeno, imalo vremenske neprilike.
Čovjek nije direktni, ali jeste indirektni krivac
Ne možemo reći da je čovjek direktni krivac, ali indirektno svakako jeste. Svako “betoniranje”, sječa šume ili pregrađivanje riječnih tokova utiče na zagrijavanje i promjene u atmosferi. Nastavak aktivnosti deforestizacije i asfaltizacije će svakako negativno uticati na brzinu promjena u atmosferi.
Znanost će morati dati odgovore na ove pojave. Postoje ideje da se “usmjeravaju” ovakvi vjetrovi da ne bi pogodili neko urbano središte kao New Orleans prije nekoliko godina. Evidentno da ćemo dugo trpiti ekstremne promjene vremena. Za razliku od klasičnih strujanja koje nekoliko dana pratimo satelitima, ovakvi konvektivni nastanci brzih vjetrova se teško prognoziraju i tu je njihov najveći problem.
Može se zaključiti da dugotrajne promjene brojčanih podataka su problem budućnosti raznih vrsta, a brze promjene vremena trenutni problemi individua svake populacije. Nastavi li se ovako klimatske i vremenske izbjeglice će biti najveći problem budućnosti.