Bosna i Hercegovina prolazi kroz jednu od najdubljih političkih kriza, uz snažne pritiske na državne institucije, otvorene secesionističke poruke i potpuno izostajanje vladavine prava. Transparency International upozorava da je sistem zarobljen partitokratijom i utjecajem organizovanog kriminala, što potvrđuju i novi alarmantni podaci Indeksa zarobljenosti države. Kao rješenje vide reformu pravosuđa i izbornog sistema te uspostavu stvarne političke odgovornosti. Istovremeno, slabljenje međunarodne finansijske podrške dodatno je poljuljalo civilno društvo, koje sada mora tražiti održivije modele opstanka. Intervju sa izvršnom direktoricom Transparency International BiH Ivanom Korajlić daje šire viđenje ovih problema.
Transparency International niz godina prati i zagovara društvenopolitičke procese u zemlji. Mnogi tvrde da je ovo sada najteža politička situacija u kojoj se Bosna i Hercegovina od nezavisnosti nalazi. Da li je to tako? Šta je to što što ljude toliko čini frustriranim, pa i uplašenim?
Pa jeste ovaj prethodni period svakako bio jedan od najtežih i u smislu ustavne krize i u smislu dovođenja u pitanje institucija državnog poretka. Evo to se sad negdje djelomično prevladalo povlačenjem određenih odluka i zakona koji su usvojeni prije svega u Republici Srpskoj u prethodnom periodu. Mi smo u stalnom stanju krize, ona nije završena, prije svega zbog vrlo štetnih inicijativa koje imamo. I dalje je na snazi destruktivna politika, ili politike, koje se vode od različitih političkih stranaka. Ne samo one vladajuće koalicije iz Republike Srpske, već i drugih političkih stranaka. Nikada jača nije bila namjera i strateški pristup urušavanje državnih institucija u pokušaju da se prije svega umanji i njihova nezavisnost i nadležnosti, da se sve spušta na niže nivoe vlasti, pa i do kantona samih u Federaciji BiH. Dovodi se u pitanje ustavne nadležnosti, a sve je to negdje na kraju, sa nekim krajnjim ciljem, ne samo slabljenja državnih institucija, slabljenja države kao takve već i stvaranja još većeg razdvajanja. Imamo otvorene priče o trećem entitetu, imamo i dalje otvorene priče o secesiji, što generiše i suprotne stvari. U isto to vrijeme nemamo minimum vladavine prava u smislu poštivanja osnovnih prava građana, normalno funkcionisanja pravosuđa i normalno funkcionisanja institucija uopšte… I to sve na kraju krajeva građanima šalje jednu poruku da ne vrijedi vjerovati ni u državu ni u perspektivu.
Pa ima li onda ikakvo rješenje?
Pa naravno da ima. Kada bi smo proveli minimum onih reformi koje nam stoje kao obaveza. Počevši od reforme pravosuđa pa do reforme izbornog sistema. Dakle, gde bi se uveo otvoreniji i fer sistem u smislu smanjenja prevara, da ove stranke koje su već više od dvadeset godina na vlasti ne bi prevarama i dalje ostajale na vlasti. Pa da onda postavljamo sistem odgovornosti kroz nezavisno i efikasno pravosuđe i druge institucije koje bi trebale da provode zakone. Onda bi smo mogli govoriti o poboljšanju situacije. Jer bez sistema odgovornosti mi puštamo da govore šta hoće, da rade šta hoće. Svakodnevno krše ustav i zakone ove države bez posljedica zato što kontrolišu institucije koje bi ih trebale pozvati na odgovornost.
Vaši aktivisti su često isticali da je u BiH jedna izrazita partitokratija. To je zaista tačno. Koga god pitate reći će da na javne pozicije isključivo se može preko stranke. I to je jedan vid korupcije. Kako se protiv toga boriti?
Pa imamo odatle ne samo partitokratiju, već potpuno zarobljen sistem, ali ne samo od političkih partija već su te iste političke partije pod uticajem organizovanog kriminala te samim tim imate situaciju da vam i organizovani kriminal na neki način utiče i zarobljava institucije. I ako imate situaciju da vam stranke odlučuju ko će biti u institucijama koje trebaju biti bitne za sve, koje trebaju biti nezavisne, znači da oni sami sebi postavljaju odgovornosti. Na taj način raspolažu apsolutno svim resursima koje koriste čisto i isključivo za svoj interes, izvlače sve što je moguće iz javnih preduzeća, prirodnih resursa, javnih budžeta, firmi koje su povezane sa njima. Iz partijskih i sopstvenih interesa zapošljavaju rodbinu, podpartijski kadar… To im onda omogućava da ostanu na tim pozicijama na vlasti zato što crpe izbornu podršku iz tog sistema. Procjenjuje se da više od dvije trećine zaposlenih u javnom sektoru su partijski postavljeni što vam automatski znači da imate ucijenjene ljude koji moraju glasati za određene stranke. Sve se to radi sa namjerom ostanka na vlasti i održavanja kontrole. Mi za nekoliko dana objavljujemo Indeks zarobljenosti države BiH, na osnovu novorazvijene metodologije, koji po različitim segmentima – proces donošenja odluka i funkcionisanje sistema odgovornosti, zapravo na neki način mjeri nivo zarobljenosti, U ovom trenutku mogu vam samo reći da su podaci zastrašujući i katastrofalni.
Ukidanjem USAID-a i odlukom nove američke administracije da se u društvene projekte u inostranstvu ne investira više, odnosno da se ne obezbjeđuju sredstva, ali i u evropskim državama smanjenjem sredstava za projekte, može li se desiti da civilni sektor, koji je korektiv i alternativa, bude značajno urušen?
Svakako da je ovo u mnogo čemu poljuljalo civilno društvo. Pokazala se ranjivost i nestabilnost u ovom sektoru. Pokazalo se koliko promjena jedne države može uticati na opstanak civilnog društva u nekoj drugoj državi. Sjedinjene američke države su bile jedan od glavnih donatora kada su u pitanju procesi demokratizacije, borba protiv korupcije, slobode medija i slično. I na tom polju jeste bio ogroman udar. Srećom pojedini drugi donatori i države su priskočile na neki način da se prevlada ta kriza, pa nismo ni vidjeli toliki broj gašenja organizacija koji se mogao očekivati. Ali, ovo je dalo povod vlastima da se dodatno obruše na civilno društvo iznoseći razne tvrdnje o kojekakvim zloupotrebama i istragama vezanim za američka sredstva. Ali sa druge strane mislim da može biti i neki pozitivan podsticaj za civilno društvo u BiH da se pronađu i drugi načini organizacije i finansiranja jer, nažalost, mislim da ćemo ovaj trend viđati i u narednom periodu jer sve je veći fokus država na ulaganje na odbranu i sigurnosni sektor zbog situacije na globalnom nivou, i sve će se manje ulagati u priču za ljudska prava, demokratizaciju i slično. Moraćemo svi mi razmišljati kako ostvariti ciljeve i aktivnosti. Na našu državu ne možemo računati jer se sredstva iz budžeta raspodjeljuju samo onim organizacija koje su bliske vlastima.
Radenko Udovičić