U vremenu kada Bosna i Hercegovina formalno bilježi napredak ka Evropskoj uniji, a suštinski tapka u mjestu, sve je očiglednije da politička elita, posebno vladajuće stranke poput SNSD-a i HDZ-a, ne pokazuju stvarnu spremnost za reforme koje bi značile vladavinu prava i borbu protiv korupcije. U razgovoru za naš portal, izvršni direktor Balkanske istraživačke mreže Denis Džidić otvoreno govori o blokadama na evropskom putu, izborima i izazovima za opoziciju u Republici Srpskoj, kao i o sve težem položaju nezavisnih medija i civilnog društva u zemlji.
EU želi da pomogne ali bh. političari bojkotuju. Konačno je usvojen Plan rasta, ključni dokument za pristup sredstvima Evropske unije koja su namijenjena zemljama Zapadnog Balkana, i to pet do 12?
DŽIDIĆ: Godinama unazad , nije to samo ova koalicija između Trojke HDZ-a i SNSD-a, nego i brojne prije toga apsolutno nisu imale istinsku želju da napreduju na Evropskom putu, što je potpuno logično. Dakle, te stranke, posebno ovdje govorim o SNSD-u i HDZ-u, one vladaju suvereno institucijama, najčešće pravosuđem. One ne žele nikakve suštinske reforme jer suštinske reforme mogu za njih samo značiti ozbiljniju borbu protiv korupcije i neke njihove članove koji trebaju u zatvor. Samo kada uzmemo stvari koji su objavili brojni istraživački portali u kontekstu afera i sve članove SNSD-a i HDZ-a koji se dovode u vezu sa njima, koji su pod sankcijama nekih svjetskih država, mislim da je apsolutno jasno da njihov interes u reformskim procesima koji dovode do vladavine prava apsolutno ne postoji. Logično da njima i novci koji dolaze kroz Plan rasta koje su negdje uslovljene reformiskim procesima i ozbiljnijim radom pravosudnih institucija, naravno da nije ni u kakvom interesu i potpuno je logično da oni to obaraju.
Kako komentarišete ponašanje SNSD-ovog kadra na državnom nivou i da li vjerujete da je prošlo Dodikovo vrijeme?
DŽIDIĆ: Kada se govori o tome mislim da je rano da to kažemo. Mislim da je naravno ohrabrujuća činjenica da on neće biti dio institucija. U ovom slučaju vidimo jedno povinovanje, tako da mislim da je to dobro. Istovremeno on može da nastavi da bude na čelu svoje stranke i da odatle vuče konce. Vidimo da je on taj koji je imenovao i novog mandatara vlade i da je kandidat za predsjednika njegov jedan vrlo blizak saradnik i lojalista. Mislim da ukoliko se takva situacija nastavi, ukoliko dobije na izborima, ukoliko uspije da razbije opoziciju, mislim da će on moći raditi ono što Dragan Čović već godinama radi. On u stvari već godinama ne uzima najznačajnije funkcije u državi, nego negdje sa pozicije stranačkog šefa uspijeva da diriguje procesima. Mislim da je u ovom trenutku prerano reći kakva će biti budućnost Milorada Dodika.
Šta očekivati od prijevremnih izbora u Republici Srpskoj. Da li nas čeka neka promjena?
DŽIDIĆ: Kada govorimo o prijevremenim izborima oni će biti vrlo značajni da vidimo kako će izgledati i naredni izbori naredne godine. Da vidimo koliko Milorad Dodik u kontekstu svega ovoga što je uradio može da opstane na vlasti i naravno koliko će opozicija biti ujedinjena. Jedini način u kojem mi možemo vidjeti određene promjene jeste ukoliko se opozicija u RS-u uspije složiti i ujediniti. Vidimo apsolutno da to zasad nije slučaj i vidimo da Milorad Dodik, SNSD i partneri jako aktivno rade na daljem razbijanju te opozicije. Ukoliko opozicija sebi dozvoli takvu situaciju mislim da će Milorad Dodik odnosno SNSD ostvariti pobjedu. Međutim, ukoliko budu ujedinjeni mislim da imaju veliku šansu jer smo vidjeli da kada je došlo do ogromnih eskalacija Milorada Dodika, protivljenje privođenju i kada je radio određene skupove da je jako malo ljudi došlo da ga podrži nakon njegove presude. On je sasvim sigurno poljuljan i doveo je građane Republike Srpske do situacije gdje se govorilo o sigurnosnim krizama i mislim da to nema apsolutno nikakvu podršku među ljudima i među narodom Republike Srpske. Mislim da je to jedna platforma na kojoj opozicija može jako dobar rezultat da izvuče. E sad do njih je ukoliko će takva prilika biti iskorištena na način da se neki njihovi animoziteti stave po stranu, što sada nažalost ne izgleda kao da je slučaj.
Da li će izbori biti isti bez pluralizma medija i smanjenog kapaciteta nezavisnih medija?
DŽIDIĆ: Mislim da je to krucijalna stvar kada se govori o opasnosti od ovog USAID-ovog povlačenja i situacije u kojoj se nalazi veliki broj slobodnih medija i civilnog društva. Činjenica je da u kontekstu zarobljene države kakva je Bosna i Hercegovina najozbiljniji nadzor nad izborima radi civilni sektor. Najozbiljnije informisanje radi jedan manji broj medija koji su negdje ovisni od međunarodne podrške zato što imamo situaciju da posebno u Republici Srpskoj javni servis je apsolutno politički poklopljen. Tako da u tom kontekstu mislim da je važno da imamo podršku koja će dolaziti iz Evropske Unije i važno je da se održava sistem kako-tako, kako bismo imali situaciju da se i građani i u RS-u mogu pravilno informisati.
Kako komentarišete ponašanje političara prema novinarima, federalni ministar Ramo Isak je uživo na javnom servisu poručio da je 90 posto novinara danas nepismeno?
DŽIDIĆ: Mislim da je to kontinuirani moment koji već godinama u Bosni i Hercegovini viđamo. On se iz regiona nekako sve više preliva i vidimo slične narative koje radi Aleksandar Vučić prema medijima, posebno prema onima koji su slobodni. Nažalost, tu moram biti kritičan i prema samoj zajednici novinara koja je negdje dozvolila i politički utjecaj posebno kroz javne emitere, posebno u Republici Srpskoj. Pored toga, rekao bih da nedostaje solidarnosti, tu i sebi dajem određenu kritiku da nažalost tolerišemo previše napade, kritike, vrijeđanje novinara. I dalje su novinari ti koji koriste i daju platformu osobama koje njihove kolege na taj način omalovažavaju, dovode u neugodne situacije, dovode do nelagoda i prijetnji. Mislim da je to nešto o čemu bi se trebalo razgovarati i na nivou same zajednice novinarske ali naravno i pravosudnih institucija u smislu prijetnji a onda u konačnici i da vidimo da pitanja medijskih sloboda političari ove zemlje mnogo ozbiljnije shvate.
Prošle sedmice u posjeti BiH je bila komesarka za proširenje Evropske Unije. Donijela je i dobre vijesti, EU će izdvojiti sedam miliona eura pomoći za medije i nevladine organizacije. Koliko je to značajno za opstanak nezavisnog novinarstva u BiH?
DŽIDIĆ: Mislim da će jako mnogo značiti. Svi smo upoznati sa povlačenjem USAID-a i generalno ta situacija je nenadoknadiva šteta. USAID je bio izvor finansiranja za brojne organizacije nevladinog sektora, aktivističke grupe, slobodne medije, udruženja, medijskih istraživačkih portala…Tako da u kontekstu toga će Evropska Unija da izdvoji jako velika sredstva za relativno malu zemlju kakva je Bosna i Hercegovina. Mislim da je jako značajno i da sa sedam miliona može dosta da se pokrije “ekosistem” koji nevjerovatnu količinu aktivnosti preuzima u kontekstu demokratizacije i borbe protiv korupcije, tranzicijske pravde, ekoloških prava… Zaista radi nevjerovatne poslove koje naše institucije koje su zarobljene od strane političara ne rade. Mislim da je ovo jako dobra informacija za našu zemlju.
Političari sa prijedlozima idu i korak dalje. Kako komentarišete član 193. Prijedloga zakona o izmjenama i dopunama Krivičnog zakona FBiH?
DŽIDIĆ: Mislim da su to vrlo sporne odredbe i mislim da je poražavajuće da se u kontekstu istraživačkog novinarstva, prevashodno na takav način brani objava podataka. Mi znamo da postoji nešto što se zove zaštita ličnih podataka, znamo da postoji pravo na privatnost. Međutim osobe koje planski, koje svojim životom odlučuju u javnoj arena automatski posle brojih presuda Evropskog suda za ljudska prava podliježu mnogo većoj kritici javnosti i potpuno je prirodno da ukoliko istraživački novinari ne mogu da dobiju određene podatke i dokumente o vlasništvu nad imovinom, o raznim podacima o trošenju sredstava, mislim da je jako sporno da treba postojati njegova ili njena dozvola za objavljivanje takvih podataka. Mislim da smo imali situacije u ovoj državi kada je ogroman broj istraživačkih medija i portala objavljivalo stvari do kojih su došli svojim istraživačkim radom a institucije nisu došle. Ja ću samo podsjetiti ovdje da institucije naše države su apsolutno politizirane . Mi imamo situaciju u Republici Srpskoj da su Transparency International, BIRN i druge organizacije tražili dostavu ugovora koji je potpisan za izgradnju autoputa Banjaluka- Prijedor, sa jednom kineskom firmom. To je Vlada Republike Srpske odbila i nakon toga je podnesena tužba. Transparency International je dobio tu tužbu, dakle sud je naložio da se taj dokument objavi i nakon toga je ponovo odbijeno da se to objavi. Dakle, vi ovdje apsolutno ne možete govoriti da se na neki način- institucionalni dobiju informacije koje su čak zakonski dostupne. Tako da, ukoliko se to još više bude ograničilo, da se od te same osobe zahtijeva određena vrsta dozvole, mislim da je to zaista poražavajuće.
Zašto se država ne uključi u zaštitu nezavisnih medija i nevladinog sektora i zašto se kao u drugim zemljama EU dio prihoda od Regulatorne agencije za komunikacije nije namijenjen za nezavisne medije i javne servise?
DŽIDIĆ: Odgovor na to je jasan. Politički lideri ove zemlje u najvećoj mjeri, ne mogu reći apsolutno svi jer ima nekih koji imaju određenog osjećaja za slobodne medije, međutim u najvećem broju, posebno tu govorim o HDZ-u i SNSD-u koji apsolutno nemaju nikakav interes za slobodne medije, za istraživačko novinarstvo, za dnevno novinarstvo koje je kritično i koje informiše građane. Oni žele apsolutno i isključivo svoju propagandu i institucije koje su apsolutno pod političkom kontrolom i da daju sredstva za nešto što ne odgovara političkim liderima je nezamislivo.
Dobili ste Mirovnu nagradu “Goran Bubalo” za dugogodišnji rad u istraživačkom novinarstvu i doprinosu slobodi medija. Koliko Vam znači ta nagrada?
DŽIDIĆ: Znači mi neopisivo mnogo. Vrlo sam postiđen time da sam prepoznat stvarno kao neko ko svojim radom doprinosi miru i to je nešto čemu sam ja posvetio cijeli svoj život i radni vijek, od momenta kada sam završio fakultet. Zaista mi i dalje to djeluje skoro nemoguće i želim da se zahvalim i žiriju i Mreži mira koja je to dodijelila. Pored toga bi rekao stvarno da moj rad apsolutno ne bi mogao biti moguć bez kolega sa kojima radim u BIRN-u BiH, organizacije koja djeluje 21. godinu i posvećena je procesima tranzicijske pravde i stvarno iako je ta nagrada za pojedinca, mislim da treba biti sagledana u kontekstu onoga što BIRN BiH radi i čemu je posvećen.
inforadar.ba