S obzirom na otvorene rane ratova i konflikata u periodu 1991. – 2001. i jake indikatore za slabost zemalja na zapadnom Balkanu, potreba za herojima i vrlinama je više nego očigledna u regiji. Ali ko su heroji našeg (poslijeratnog) vremena? Idu li njihovo herojstvo i vrline ruku pod ruku?
Jedan poznati odgovor iz „Vrlog novog svijeta“ Aldousa Huxleyja kaže: „Dragi moj mladi prijatelju, civilizacija apsolutno ne treba plemenitost i heroje. To su simptomi političke neučinkovitosti. U dobro organiziranom društvu kao što je naše niko nema mogućnost da bude plemenit ili heroj.“ Iako ovaj roman opisuje distopiju, situacija poput ove treba biti zadnja stvar koje se građani zemalja bivše Jugoslavije trebaju bojati. S obzirom na nezacijeljene rane iz ratova i konflikata iz perioda od 1991. do 2001. godine i jasne indikatore postojanja slabih država, potreba za herojima i hrabrošću čini se više nego jasnom. Ali ko su heroji našeg (postkonfliktnog) vremena? Idu li njihovo herojstvo i vrline ruku pod ruku?
Istina je tužna: naši dani liče na one o kojima je Vladislav Petković Dis pjevao 1910. godine, a za koje Dubravka Ugrešić kaže: „Vrijednosti su promijenile znamenje preko noći: ubice su postale heroji, obični lopovi su postali poslovni ljudi, a polupismeni nastavnici i ministri kulture.“
Svaka osoba koja se bavi mirom i konfliktima, a posebno pomirenjem i oprostom, iz ljudskih ili profesionalnih razloga, primijetit će da u svim ovim zemljama postoji prenapuhavanje „heroja“. Prvo su bili junaci čitalaca nove historije, rehabilitirani ratni zločinci i politički kriminalci nekadašnjih „slavnih vremena“. Zatim su se javili novi generali, pukovnici, volonteri i čuvari koje su slijedili ljudi koji su ponekad željeli, a ponekad vjerovali da se moraju odazvati pozivu zemlje ili nacije. Ratni konflikti su prošli, a mnogi od ovih ljudi su postali dio establishmenta, uz izuzetak onih koji su odslužili svoje vrijeme pa su stoga odloženi na margine društva, baš kao što bacamo beskorisno smeće. To je paradoks, ali kako vrijeme prolazi (isto tako se javlja zaborav ili nove generacije koje uče od novih čitalaca odrastaju), te baš kao što ističe zatvorska kazna osuđenika u Hagu, na isti način se broj današnjih živih „heroja“ povećava. Ovi zadnje navedeni su, zapravo, najočigledniji primjer da ideologije koje su dovele do krvavog raspada Jugoslavije nisu poražene bez obzira na brojne žrtve. Od Hrvatske do Makedonije, od Srbije do Kosova, optuženi pred Haškim tribunalom su u pravilu prvo predstavljani kao žrtve i heroji, a nakon suđenja su se, bez obzira na činjenicu da su proglašeni krivim, vratili kući, gdje su dočekani kao vitezovi i mučenici.
Ako ćemo iskreno, iza obimnog i pompoznog dočeka na glavnim trgovima je uvijek stajala jaka partijska logistika. Ovi ljudi nisu zaista dobili stvarnu slobodu: niti su se pokajali, niti su tražili oprost od svojih žrtava, niti su bili oslobođeni od svojih političkih vlasnika (od kojih su neki pokrili troškove njihovog suđenja). Sada su aktivni kada za to postoji potreba, stojeći pored svog političkog lidera kada mu je potrebna patriotska aureola. Svaka od republika bivše Jugoslavije ima takve „heroje“, koji još uvijek imaju potencijal da uzburkaju i potaknu emocije kod onih koji ih brane ili kod javnosti. Iako u stvarnosti njihova moć da potaknu emocije zapravo nije tako jaka, oni su nedodirljivi za javnu kritiku, čak i za predstavljanje njihove stvarne uloge u ratovima u kontekstu njihovih vlastitih djela.
O herojima (bez znakova navoda), pravim herojima, ne piše se, ili ih se zaboravlja, ili su oni sami još davno odustali od svega i povukli se u samoću. U ovim vremenima – lošim vremenima, kada su mnogi odlučili da stanu na određenu (etničku) stranu ili podignu oružje protiv nevinih civila, oni su bili „kukavice“. Oni su ili dezertirali, ili su se založili za svoje komšije (poput Srđana Aleksića), ili su bili mirovni aktivisti. U vrijeme opće mržnje i paljbe ti ljudi su pokazali da je najveći herojski čin briga za druge, slabije i drugačije. Za razliku od „heroja“ (sa znacima navoda), oni su obično ostali anonimni. Nemaju uniforme, nacionalne simbole ili medalje. Njihove patnje i rizici kojima su se izložili čekaju na našeg balkanskog Howarda Zinna koji će napisati historiju s pričama „običnih ljudi“, za one koji su zapravo bili promoteri tako važnih ali ugroženih vrijednosti poput empatije, sućuti, razumijevanja i posvećenosti.
Koncept iza ideje heroja – koji se predstavlja kao čovjek posebnog kalupa, s posebnim, izvanrednim sposobnostima – u potpunosti je neravnopravan. Ta ideja je prihvatljiva za one koji imaju potrebu za spasiocem ili one koji iza njegovog „herojskog“ imena kriju svoje vlastite male ili velike grijehe i nedjela. Pored osoba koje se proglašavaju „herojima“, za koje su vjerovatno napisane stranice u novim knjigama historije, a po svoj prilici postoji i odgovarajuća scenografija, personificirana u brojnim spomenicima i memorijalima za heroje nedavnih ratova. Ne samo da oni trebaju ovjekovječiti sjećanja na ratove nego predstavljaju i „obilježja“ naše teritorije, za razliku od one koja pripada neprijatelju. Pjesnik (Branko Miljković) rekao je da kada bi ljudi bolje poznavali svoje vođe, onda bi trgovi sigurno bili bez spomenika. Već je kasno za heroje prošlosti, ali pitanje je jesu li ljudi spremni prepoznati stvarne heroje, od kojih mnogi žive tiho pored njih? Šanse da se to desi su vrlo male, ali samo na taj način je moguće naučiti nešto o herojima mira, za razliku od heroja rata.
Biljana Vankovska je univerzitetska profesorica, iskusna aktivistica civilnog društva i stručnjakinja za pitanja suočavanja s prošlošću. Ona je bila jedna od prvih osoba koja je javno promovirala inicijativu REKOM u Makedoniji (2011-2014).
Članak je objavljen u drugom broju regionalnog časopisa Balkan.Perspectives u izdanju forumZFD. Balkan.Perspectives je regionalni časopis koji objavljuje forumZDF i koji obuhvata teme vezane za suočavanje sa prošlošću. Cilj časopisa Balkan.Perspectives je jačati alternativne pristupe suočavanju sa prošlošću na regionalnom nivou.
Cijeli časopis možete preuzeti na BHSC jezicima i engleskom jeziku na sljedećim linkovima:
BHSC: http://www.mreza-mira.net/wp-content/uploads/Balkan.Perspectives_BCS.pdf
ENG: http://www.mreza-mira.net/wp-content/uploads/Balkan.Perspectives_Eng.pdf