Goran Vojnović za PROMETEJ: Pokušavam ispričati kakve nakaze ovaj naš prostor stvara od nas

Uvrijeđeni nezreli ljudi vječito se svete za sve i svašta, za nepravde i za krivice, i tako stvaraju nove nepravde i nove krivice, stvaraju nove uvrijeđene generacije. Nigdje nisam sreo toliko uvrijeđenih ljudi kao što ih ima kod nas

Autorica fotografije: Tanja Draškić Savić

Goran Vojnović rođen je 1980. u Ljubljani. Redatelj je i scenarist, autor više kratkih filmova i dugometražnih Piran – Pirano Nekoč so bili ljudje. U regiji je poznat kao autor romana Čefuriraus! (2008), koji je u Sloveniji privukao pozornost čitatelja, kritičara i policije, 2009. osvojio nagradu Prešernove zaklade i nagradu Kresnik te doživio i vrlo uspješnu kazališnu adaptaciju. U pripremi je i njegova filmska verzija. Krajem 2011. izašao je Vojnovićev drugi roman Jugoslavija, moja dežela, čija je prva naklada rasprodana u svega nekoliko dana, a početkom godine i roman Đorđić se vrača. Kolumnist je slovenačkog časopisa Dnevnik, a izbor svojih kolumni objavio je u knjizi Kada Džimi Ču sretne Fidela Kastra (2010).

Vanja Šunjić, Prometej.ba: Nedavno je u Sloveniji izašla tvoja nova knjiga Đorđić se vrača, nastavak romana Čefurjiraus! Šta sve čitatelje i čitateljice očekuje unutar korica i kada možemo očekivati prevod na BHS?

Goran Vojnović: Očekuje ih još jedna čaša rakije, ali gorča, puno gorča rekao bih. Marko Đorđić je odrastao i izgubio je onu zavodljivu nevinost koju je imao. Sada je štošta proživio, deset godina života u Bosni iz nezrelog dječaka stvorilo je izgubljenog mladića, punog gorčine, boli i beznađa. I u ovoj knjizi ima humora, ali je on, čini mi se, mnogo crnji. Ovaj roman zapravo je moj pokušaj da kažem nešto o onome što na ovim našim prostorima živimo proteklih deset, petnaest godina, to je ukoričeno razočaranje nad našim povratkom u grotlo nacionalizma, nad našim odustajanjem od budućnosti. Jezikom Marka Đorđića ja pokušavam ispričati kakve nakaze ovaj naš prostor stvara od nas. A roman bi trebao u Hrvatskoj izaći pred kraj godine. Nadam se i da će drugi prijevodi na isti jezik ubrzo slijediti.

Kad smo kod jezika, roman Jugoslavija, moja dežela je preveden u Hrvatskoj i Bosni na Jugoslavija, moja domovina, nedavno je u pozorištu u Prijedoru postavljena i predstava istog imena, reditelja Marka Misirače, dok je srpski izdavač ostavio originalni naslov. Zašto? Koliko se igramo i manipulišemo jezikom, ko je kome ovdje šta i ko su branioci, a ko oslobodioci?

Jugoslavija, moja dežela je parafraza slogana Slovenija, moja dežela, nezvaničnog slogana slovenskog osamostaljenja od Jugoslavije. Naslov romana je zato za mnoge, naročito u Sloveniji, vrlo provokativan. Dilema za prevoditelje je dakle bila da li prevoditi provokaciju ili ne. Tekst sam po mom mišljenju nije provokativan, ali roman svakako dira u neke vrlo bolne tačke naših društava, a predstava Marka Misirače je već pred premijeru podizala prašinu, bivala označavana za antisrpsku i ne znam što sve ne, pa joj po mom mišljenju pristoji provokativan naslov. Prvenstveno iz razloga što već same reakcije na naslov raskrivaju koliko je naš odnos prema Jugoslaviji još uvijek neraščišćen i koliko tu Jugoslaviju odnosno uspomenu na nju mi danas shvaćamo kao prijetnju.

A što se jezika i manipulacije tiče, rekao bih da se i jezik kao i sve drugo zloupotrebljava. S jezikom je naime kao i sa vodom. Vodu čovjek može piti ili se u njoj utopiti. Pisci se neprestano poigravamo s jezikom, izvrćemo ga i natežemo, pomoću jezika pričamo svoje priče koje su također jedna vrsta manipulacije jer svaka priča da bi bila priča nešto mora ispustiti, a nešto ispostaviti, podvući te samim time svijet o kojem priča izopačiti. Doba lažnih vijesti, teorija zavjere i sličnih neistina i manipulacija tek je logična posljedica činjenice da danas svako može ispričati svoju priču, a da je puno lakše ispričati lažnu nego istinitu priču odnosno literarnu laž koja odsijeva istinu.

Ostatak teksta procitajte na prometej.ba

Ostavite komentar

unesite broj *

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.