Ipak, u Republici Srpskoj ove godine u banju o trošku budžeta idu samo 24 žrtve ratne torture.
Zakon o zaštiti žrtava ratne torture u RS, kojim se i ovoj kategoriji daje pravo na banjsko liječenje, stupio je na snagu 2018. godine, ali Ministarstvo za rad i boračko invalidsku zaštitu RS se nije obaziralo na to.
Do ove godine pravo da se prijave na javni poziv za banjsko liječenje u RS bilo je rezervisano isključivo za ratne vojne invalide i članove porodica poginulih boraca Vojske Republike Srpske.
Nakon upornog zalaganja nevladinih organizacija i civilnog sektora, ta je praksa promijenjena.
Vlada Republike Srpske je u martu 2024. podržala projekat banjske rehabilitacije, vrijedan pola miliona KM, kojim je, po prvi put, i žrtvama ratne torture data prilika da, na osnovu javnog poziva, ostvare pravo na liječenje u banjama.
Ovaj potez je pozdravljen kao veliki korak ka ukidanju sistemske diskriminacije, iako je uslijedio tek pet godina nakon implementacije zakona.
Međutim, brojke iz spomenutog projekta i javnog poziva koji je uslijedio ukazuju da banjsko liječenje ipak nije jednako dostupno svim građanima, koji po zakonima imaju pravo na to.
Pravo na liječenje i oporavak u banjama dobilo je 750 građana i građanki Srpske. Od toga su, prema projektu, samo 24 mjesta rezervisana za žrtve ratne torture. Preostalih 726 mjesta u banjama dobile su RVI i porodice poginulih boraca.
Otkud ovakav nesrazmjer?
U Ministarstvu za rad i boračko invalidsku zaštitu RS tvrde da su samo 24 osobe sa statusom žrtava ratne torture “iskazale zainteresovanost za banjsku rehabilitaciju”!?
Pojasnili su da sve projekte, pa i ovaj, Ministarstvo provodi u “koordinaciji sa udruženjima od javnog interesa Republike Srpske”.
– U prethodnom periodu lica sa statusom žrtava ratne torture nisu imala mogućnost da se prijave na javni poziv, ali je bila predviđena mogućnost banjske rehabilitacije određenog broja lica sa tim statusom. Pored toga, Ministarstvo je u skladu sa raspoloživim sredstvima, dodjeljivalo jednokratne pomoći za troškove liječenja tim licima – navodi se u odgovoru Ministarstva za rad i boračko invalidsku zaštitu RS na pitanja Srpskainfo.
Božica Živković Rajilić, predsjednica Udruženja žena žrtava rata Republike Srpske, koja je bila u radnoj grupi za izradu Zakona o zaštiti žrtava ratne torture, nije zadovoljna načinom na koji se ovaj zakon provodi.