Toliko toga već znamo o Ničeu a, opet, katkad se svakako javi potreba za otkrićem bar nekakvog novuma te želja za pokušajem drugačijeg razumevanja njegovih ključnih filozofskih ideja. Niče – napadan i hvaljen, ismejavan i glorifikovan, genije i lakrdijaš – oprečna mišljenja i danas kruže o njemu. Čitajući njegova dela svakodnevno već gotovo deceniju unazad, lično sam često menjao stavove.
Ipak, nikada nisam posumnjao u vrednost Ničea kao, bez sumnje, jednog od najvećih filozofa našeg vremena. U prepiskama sa američkim (može se reći i nemačkim) filozofom H.U Gumbrehtom (Hans Ulrich Gumbrecht, Stanford) dohvatili smo se, jednom prilikom, upravo Ničea. Naravno, profesor Gumbreht i ja smo vrlo brzo usaglasili osnovne stavove ali, van toga, dotakli smo se jednog njegovog teksta pod nazivom Nietzsches Zusammenbruch und der „Übermensch“ heute (u prevodu Ničeov slom i „natčovek“ danas).
Tekst se bavi mogućim razumevanjem Ničea danas ali odmah se tu provukla jedna zanimljivost na kojoj sam u razgovoru, verujem pomalo dosadno, potencirao. U tekstu, profesor Gumbreht navodi da je, igrom slučaja, od jedne koleginice, dobio na poklon jednu Ničeovu knjigu koja je imala očigledne tragove korišćenja.
Čitajući dalje, postaje jasno da je knjigu posedovao, ni manje ni više, nego baš jedan od ključnih ljudi nemačkog fašizma, lično Herman Gering (Hermann Göring). Gumbreht navodi kako je bio šokiran tim saznanjem te je knjigu najpre hteo da baci ali je, na kraju, ipak zadržao. Otac Gestapa je, dakle, sigurno, čitao Ničea. Ipak, Gumbreht odmah navodi da je Gering, izgleda, nije baš najbolje razumeo jer je, jasno se vidi, markirao samo one delove koji „zvuče moćno“.
Fraze i reči poput „Übermensch“ (natčovek), „Wille zur Macht“ (volja za moć) bile su zaokruživane i podvučene gotovo na svakoj strani. Tako, knjiga postaje svojevrstan dokument puta i uticaja Ničea na filozofiju nacionalsocijalizma/fašizma. Niče je, dakle, razumevan isključivo kao „dobar frazeolog“ jer je, sudeći po obeleženim mestima i komentarima, jasno da Geringa nije zanimala suština Ničeovih stavova.
Tako, čovek koji je često pisao otvoreno o „zabludama masa“ i o Nemcima kao „ne-misliocima“, često potencirao na svom poljskom poreklu i osuđivao antisemitizam, biva, na kraju, upleten u fašizam i „filozofiju fašizma“. Naravno, prilično mu je posthumno u tome pomogla i, ne baš bistra, sestra Elizabet.
Na kraju, mnogo je dokaza izneto u odbranu Ničea a pažljivim čitanjem njegovih dela zaista ne možemo naći ništa što se može jasno i zasigurno umetnuti u fašističku ideologiju. Ipak, ljudi poput Geringa „umeju da čitaju“. Neka nas sudba sačuva od takvih!
piše: Ivan Vučković za kultivisise.rs