Epidemiološki neoliberalizam: budimo realni, tražimo nemoguće!

Biranje imuniteta krda vladama omogućava da krivicu neuspjeha zdravstvenog sistema prebace na virus, a ne na loše upravljanje

Više od 500 građanki i građana Kantona Sarajevo pokrenuli su inicijativu za hitno provođenje mjera zbog širenja epidemije korona virusa te su svoje zahtjeve uputili nadležnima u KS.

Kako su naveli u svom pismu, objavljenom na Facebook grupi, zabrinuti su za živote i zdravlje članova porodica i prijatelja te su užasnuti i preplašeni izostankom minimuma neophodnih reakcija nadležnih institucija usljed pandemije korona virusa. Otvoreno pismo je upućeno nadležnima u Kantonu Sarajevo, te su i ostale građanke i građani Kantona Sarajevo pozvani da pismo istog sadržaja upute sa svojih ličnih e-mail adresa na e-mail adrese nadležnih, te da po mogućnosti na svojim profilima na društvenim mrežama objave screenshot poslanog emaila. Ovim pismom građani od nadležnih zahtijevaju:

– Stvaranje zakonske i organizacione pretpostavke za rigoroznu primjenu novčanih sankcija za sve građane koji u zatvorenim i otvorenim prostorima ne nose na licu zaštitne maske u skladu s uputstvom nadležnih zdravstvenih institucija;

– Stvaranje zakonskih i organizacionih pretpostavki za provođenje mjere zabrane okupljanja građana u grupama većim od deset osoba u zatvorenim i otvorenim prostorima;

– Okončanje pogubnih sukoba između zdravstvenih ustanova i precizno definiranje njihove saradnje, obaveza i dužnosti;

– Poziv odgovornim institucijama u drugim kantonima, Federaciji BiH, RS-u i Brčko distriktu na poduzimanje navedenih ili sličnih mjera.

Dobro je da su građani reagovali u ovolikom broju i da se na ovaj način, direktno, obraćaju nadležnim predstavnicima vlasti. No, tražeći “hitno provođenje mjera” koje ne daju rezultate, fokusirajući se na posljedice a ne uzrok, ne kritikujući i ne propitujući sam neoliberalni model upravljanja, ovaj potez građana ostaje ograničen i vjerovatno neće donijeti nikakve promjene.

Šta je (epidemiološki) neoliberalizam?

Neoliberalizam je politička paradigma koja je socijalnu politiku države zamijenila privatizacijom i deregulacijom tržišta. Vjerovanje paradigme u inherentnu pravdu tržišta dovelo je do političke racionalnosti, koja doslovno stavlja profit ispred ljudi. I kolonizirala je umove ljudi tako što ih je uvjerila da su oni krivi ako su siromašni, nesigurni ili nezaposleni.

Ironija neoliberalizma sastoji se u tome što stvara iluziju socijalne mobilnosti, istovremeno jačajući i produbljujući društvenu nejednakost. Pretpostavlja se da ako bilo ko može “uspjeti“ na slobodnom tržištu, onda je krivica ljudi ako su siromašni. Ovo uvjerenje nije samo pogrešno, već je i nasilno. Neoliberalizam je rezultirao time da se bogati obogaćuju, a siromašni pate od omalovažavanja, nesigurnosti i zavisnosti. Ono što bi moglo izgledati kao laissez-faire politika, je rafiniran i složen sistem automatiziranog strukturalnog nasilja nad slabijima, koji takođe ruši sve mogućnosti otpora.

Epidemiološki neoliberalizam je imunitet krda. Slično kao bezuvjetno vjerovanje u slobodno tržište, imunitet krda oslanja se na pretpostavku da je epidemiju najbolje prevladati ostavljajući je neregulisanom. Ali baš poput neoliberalizma, to rezultira nasiljem nad slabima i siromašnima: starijim i invalidnim osobama, beskućnicima, izbjeglicama i osobama s teškim zdravstvenim stanjima – od kojih će mnogi vjerojatno imati i niži socijalno-ekonomski status zbog povezanosti između siromaštva i bolesti. Ovo su ljudi koji su pod najvećim rizikom da umru od COVID-19 – posebno ako je zdravstveni sistem pretrpan i ljekari moraju provesti trijažu.

Vlasti Bosne i Hercegovine, nakon mjera zaštite stanovništva sa početka pandemije – za koje su čak dobili pohvalu Svjetske zdravstvene organizacije – krenule su ovim putem. Ukidanjem mjera koje nisu trebale niti su smjele biti uklonjene nadležni su odlučili pustiti da se virus slobodno razmnožava među stanovništvom, stavljajući tako “zaštitu” ekonomije ispred zaštite stanovništva, ne štiteći tako ni ekonomiju ni stanovništvo. Jer zaraženi i umrli od korona virusa i Covid-19 ne mogu doprinositi, zarađivati ni trošiti. Biranje imuniteta krda vladama omogućava da krivicu neuspjeha zdravstvenog sistema prebace na virus, a ne na loše upravljanje. Baš kao što se siromašne pojedince može okriviti što se ne trude dovoljno, pojedinačni bolesni ljudi mogu se okriviti za nepoštivanje karantenskih mjera.

Kako je Bosna i Hercegovina zemlja koja je protekla tri desetljeća provela primjenjujući politike koje privileguju ekonomske interese manjine nad socijalnim interesima većine i sistemski uništava zdravstvo i obrazovanje, uklanjanje mjera te “zaštita” ekonomije se savršeno uklapa u političko utemeljenje vladajućih i nadležnih.

Budimo realni, tražimo nemoguće!

I to ne vidi i previđa ovaj potez građana Kantona Sarajevo. On normalizira stanje u koje smo gurnuti početkom maja i ne želi ga mijenjati. Ovakav potez samo frizira postojeće katastrofalno stanje kozmetičkim popravkama, koje neće ništa promijeniti. On ide na ruku neoliberalnom narativu o mjerama koje će “spasiti” ionako propalu ekonomiju, dok niko više ne govori o mjerama za zaštitu stanovništva i ljudskog zdravlja. Jedine mjere – koje, kako smo već rekli, ne daju rezultate – su one o nošenju maske, pranja ruku i držanju fizičke distance, koje niko ne poštuje.

S obzirom da je najveći izazov epidemije “poravnanje krivulje”, kako kapaciteti ne bi bili preopterećeni, a Bosna i Hercegovina svakako ima male kapacitete, ispravno je podržati mjere ograničavanja i zatvaranja. Ne smijemo tražiti provođenje postojećih mjera koje ne daju rezultate, već moramo zahtijevati nove, striktne mjere. Moramo insistirati na zatvaranju kafića, nargila barova, restorana, kladionica, kao i na zabrani okupljanja i zabrani održavanja svadbi i sličnih masovnih skupova. Uradili smo to već jednom, i možemo opet. Pogledajmo samo primjere Novog ZelandaAustralijeVijetnama.

Naravno, znam da će prvi komentar biti: “Od čega će ljudi živjeti?” ili “Umrijećemo od gladi”, ali dilema “zaraza ili siromaštvo i glad” je lažna. Novca ima – samo ga treba rasporediti. Umjesto što tražimo kozmetičke promjene u obliku provođenja postojećih mjera, budimo realni, tražimo nemoguće! Tražimo progresivno oporezivanje milionera i multimilionera, nacionalizaciju i eksproprijaciju. Tražimo ukidanje rada i uvođenje osnovnog minimalnog dohotka (UBI). Nema ničeg lošeg i nepravednog u tome. To je mehanizam da se ponovo uspostavi makar i privid društvene pravde.

Jer Covid-19 nije “obična” gripa, pa nam ni obične mjere neće pomoći. Potrebna nam je promjena cjelokupnog ekonomskog i društvenog sistema. Pandemija korona virusa je, kako navodi Alain Badiou, svojevrsni interludij, prilika da se saberemo pred nove bitke koje će i nakon nje uslijediti.

Autor: Minel Abaz, Prometej.ba

Ostavite komentar

unesite broj *

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.