Dušanka Majkić: „Postoje jednake šanse, ali nejednako interesovanje za vojni ili policijski poziv“

Predstavnici Centra za sigurnosne studije (CSS) su u okviru projekta „Osnaživanje žena za jaču integraciju u sektor sigurnosti Bosne i Hercegovine kroz javnu promociju uspješnih liderki“, koji finansijski podržava Kanadski fond za lokalne inicijative, razgovarali s gospođom Dušankom Majkić, poslanicom u Predstavničkom domu Parlamentarne skupštine BiH. Gospođa Majkić ruši stereotipe o „muškim“ zanimanjima tokom cijele svoje radno-profesionalne karijere, budući da je, prije aktivnog političkog djelovanja, bila uposlenica i kompanije „Čajavec“, angažovana u oblasti razvoja i prodaje naoružanja i vojne opreme. Članica je Zajedničke komisije za odbranu i sigurnost Parlamentarne skupštine BiH u više mandata, a u prethodnom je obnašala i funkciju predsjedavajuće ove značajne parlamentarne komisije.

Kakav je, prema Vašem mišljenju, položaj žena u sektoru odbrane i sigurnosti u BiH uopšte?
Rezolucija 1325 Savjeta bezbjednosti UN-a „Žene, mir i bezbjednost“ usvojena je prije više od 16 godina pa, ipak, domaća ali i međunarodna iskustva govore da nam je na ovom planu ostalo još mnogo posla. Brojne su inicijative domaćih institucija, NVO-a, ali i međunarodnih organizacija, kako bi se stvari u ovoj oblasti mijenjale u korist rodne ravnopravnosti, većem stepenu demokratizacije i nužnih reformi u ova dva značajna sektora.
Podaci surovo govore da je sektor odbrane i bezbjednosti u BiH još uvijek tipično muški posao i da se stanje u tom segmentu ne mijenja bez obzira na sve što institucije preduzimaju. Broj žena profesionalnih vojnih lica u Oružanih snaga BiH (OS BiH) kreće se negdje oko 5%. Od ukupnog broja pripadnika OS BiH žene su zastupljene sa procentom oko 6%, sa čime nikako ne smijemo biti zadovoljni. Ako se tome doda podatak da je najveći procenat žena profesionalnih vojnih lica iz kategorije vojnika, a da je najmanji procenat žena u činu oficira, onda to govori da se u BiH u narednim godinama mora uraditi mnogo više, naročito u okviru implementacije Akcionog plana UN Rezolucije 1325 u BiH, ali i Zakona o ravnopravnosti polova.
Svjesna sam da se radi o regionalnom problemu sa kojim se pokušavaju izboriti i druge zemlje iz našeg okruženja, poput Srbije, Crne Gore i Makedonije. Treba naglasiti da se neophodnost i značaj participacije žena ne može mjeriti samo brojem mjesta koje žene zauzimaju na različitim nivoima odlučivanja, već i mogućnostima da suštinski utiču na kreiranje javnih politika unutar sektora odbrane i bezbjednosti.

Da li smatrate da bi žene trebale biti više zastupljene u sektoru odbrane i sigurnosti i koje su prednosti njihovog uključivanja u te strukture?
Žene bi trebale biti mnogo više zastupljene u sektoru odbrane i bezbjednosti u BiH. Jasno je da vojni ili policijski poziv više nije u kategoriji isključivo muških poslova. Okolnosti se mijenjaju, žene i muškarci imaju jednake šanse, ali, očigledno, nemaju još uvijek jednaka interesovanja prema ovom pozivu. Nije lako promijeniti tradiciju naroda koji žive na ovim prostorima, iako vrijeme koje dolazi najavljuje promjene i u tom segmentu.
Poznato je da su žene veoma zainteresovane za očuvanje dobre i stabilne države. Takođe, znamo da ni jedna zemlja sa stabilnim odbrambeno-bezbjednosnim sistemom nikada nije otpočela rat. Zar samo ta činjenica nije dovoljna da se broj žena na mjestima odlučivanja u sektoru odbrane i bezbjednosti značajno poveća?

U prethodnom mandatu bili ste na čelu  Zajedničke komisije za odbranu i sigurnost, da li ste lično predlagali provođenje konkretnih aktivnosti za unapređenje položaja žena u sektoru sigurnosti i odbrane?
Moram priznati da žene nisu nikada bile posebno zainteresovane za članstvo u Zajedničkoj komisiji za odbranu i bezbjednost. Mnoge su to pravdale previše muškim poslom. U parlamentarnom sazivu 2006 – 2010 godina bila sam jedina žena među 12 članova te komisije. Taj broj se nikada nije povećao više od 3. To dovoljno govori kako se promjene u ovom segmentu sporo i teško sprovode, čak i u Parlamentarnoj skupštini BiH koja bi morala na tom planu imati mnogo više senzibiliteta i mnogo snažniji impuls za promjene.

Kako ocjenjujete dosadašnje provođenje Akcionog plana za implementaciju rezolucije Vijeća sigurnosti UN 1325 u institucijama sektora odbrane i sigurnosti u BiH?
Iako podaci govore da je BiH prva država u regionu koja je usvojila Akcioni plan 2010-2013 godina, kao i da su predstavnici Ministarstva odbrane BiH bili angažovani i na novom Akcionom planu 2014-2017 godini, smatram da i dalje treba raditi na podizanju svijesti o značaju rodne ravnopravnosti i ohrabrenju mladih žena da se uključe u sektor odbrane i bezbjednosti i da time daju svoj puni doprinos.

Koja je Vaša poruka za mlade djevojke i žene koje bi se eventualno odlučile da svoju karijeru grade u sektorima sigurnosti i odbrane?
Ovom prilikom želim da ohrabrim i pozovem mlade žene da se priključe ovom zanimljivom, ali zahtjevnom sektoru. Izgradnja dobrog društva zavisi i od ženskih radnih sposobnosti, njihovih iskustava i stavova. Nedostatak ravnoteže između društvenog uticaja žena i muškaraca znači redukciju u mnogim mogućnostima našeg života.

Be the first to comment

Leave a Reply

Your email address will not be published.


*