Tokom posljednje debate u Narodnoj skupštini Srbije o programu nove vlade premijer Aleksandar Vučić je nekoliko puta naglasio da nema „rješenje“ za huliganstvo koje se odražava na srpski sport i društvo. „Priznajem“, rekao je, „da ja ovo ne mogu riješiti. Žao mi je, ali to je istina.“ Određeni problemi danas, dvadeset pet godina nakon raspada bivše Jugoslavije, izgledaju skoro isto kada govorimo o nasilju u sportskim arenama i na fudbalskim stadionima. Oni koji su prepoznati kao stvarni i jedinstveni navijači iz vremena kada je fudbalski klub Crvena zvezda pobijedio tokom Lige šampiona 1991. od tada su postali jedan od glavnih problema srpskog društva i čuvari srpskog nacionalizma. Lista „zvjerstava“ koja su počinili srpski huligani nastala je tokom zadnjih 15 godina, nakon svrgavanja režima Slobodana Miloševića u oktobru 2000, iako je javnost vjerovala da se to neće desiti u „novorođenoj“ demokratskoj Srbiji. Nakon što su tokom devedesetih godina prepoznati kao pogodni za regrutiranje paramilitarnih grupa, srpski huligani su se početkom novog milenija pretvorili u bande povezane s organiziranim kriminalom.
Međutim, njihove vrijednosti ostaju iste: Srbiju smatraju žrtvom zapadnih sila, prevladava ljubav prema Rusiji, podržavaju sve vrste „tradicionalnih nacionalnih vrijednosti“ i spremni su koristiti nasilje. To su osnove organiziranih huliganskih grupa u Srbiji za koje se čini da vjeruju kako nastavljaju borbu za Srbiju. Kada su ove grupe formirane sredinom osamdesetih godina prošlog stoljeća, nakon Titove smrti, bilo je to u duhu urbanog života i stavova. Prve grupe navijača fudbalskih klubova Crvene zvezde i Partizana svoje uzore su vidjele u sličnim grupama u Engleskoj, gdje je huliganstvo cvjetalo kasnih sedamdesetih. Međutim, pokret u Engleskoj je svoje korijene imao u borbi različitih društvenih klasa, a huligani su potjecali iz nižih klasa.U Srbiji, kao i u drugim dijelovima bivše Jugoslavije, prvi članovi organiziranih fudbalskih navijačkih grupa bili su mladići iz gornje do srednje klase, a biti dio takve grupe je bilo u modi. Do radikalizacije je došlo kada su na vlast u Srbiji došli nacionalisti predvođeni Slobodanom Miloševićem, a politika je postala redovna tema na fudbalskim stadionima i u drugim sportskim arenama. Do početka rata u Jugoslaviji 1991. „mišljenje“ fudbalskih navijača je postalo relevantno u političkoj areni – oni koji kontroliraju mase na stadionima mogu se osloniti na značajnu podršku na ulicama ili tokom političkih kampanja.
„Niko ne želi čuti skandiranje navijača na stadionu protiv sebe“, nekoliko puta je rekao Ivica Dačić, zamjenik predsjednika srbijanske vlade, opisujući na taj način kako se osjećaju srpski političari. Dok je huliganstvo u Engleskoj poslužilo vlasti kao isprika za uvođenje nove ekonomske paradigme po kojoj radnička klasa nije imala mogućnost da podigne svoj glas na ulicama, u Srbiji je huliganstvo poslužilo kao podrška nacionalističkim politikama tokom rata u bivšoj Jugoslaviji i kao izvor regrutiranja mladih kriminalaca nakon toga. Huligani i vladine sigurnosne agencije imali su koristi od tog „čudnog odnosa“: vođe ekstremnih fudbalskih navijačkih grupa su imale podršku za svoje kriminalne radnje u Srbiji, a sigurnosne agencije su imale kontrolu nad njihovim radnjama, i bilo je moguće koristiti ih za različite političke aktivnosti. Učešće članova ekstremnih fudbalskih navijačkih grupa u ratovima u bivšoj Jugoslaviji se analizira i potvrđuje, kao i njihove kriminalne radnje nakon rata. Nadalje, upravo tokom rada na ovom članku dvojica vođa huliganskih grupa su ubijena u predgrađu Beograda, a s druge strane jedan od vođa jedne od najvećih grupa koja podržava fudbalski klub Partizan unaprijeđen je među policijskim snagama Srbije.Državna administracija je nekoliko puta tokom posljednjih 15 godina objavljivala rat onima koji koriste sport kao pokriće za svoje kriminalne radnje. Istovremeno ih je koristila kada joj je njihova podrška bila neophodna, kada su ambasade zapaljene u Beogradu u februaru 2008, nakon što je Kosovo objavilo nezavisnost, ili kada je Parada ponosa organizirana u Beogradu 2010. godine. Vlada je formalno spremna primjenjivati zakon, ali kada se svjetla ugase jača svoje veze s onima koji su u stanju za kratko vrijeme organizirati hiljade mladića za različite svrhe.
Danas će napuniti stadion Crvene zvezde za neku važnu utakmicu, a sutra mogu podržavati aktivnosti političke stranke ili biti dio grupe organizirane od države koja održava proteste na granici između Srbije i Kosova ili grupe koja može održati protuproteste tokom Parade ponosa. Ova „igra“ između ekstremnih fudbalskih navijača i državne administracije postala je jača nakon dolaska Aleksandra Vučića na vlast 2012, jer on s ponosom kaže da je bio „jedan od njih“ tokom devedesetih kao navijač Crvene zvezde. Sada se čini da mora kazniti one čije su vrijednosti i način života na dramatičan način obilježili njegov vlastiti život i stajališta. Neiskrenost srpske administracije u pogledu rješavanja pitanja huliganstva i njihovih kriminalnih radnji postaje jasnija kada novinari ili istražitelji pokušaju otkriti pravu prirodu te konekcije između zlikovaca i onih koji bi trebali štititi javne interese i sigurnost svih građana. Država ne posjeduje odgovarajuće statističke podatke i nema odgovarajuće odgovore na ova pitanja. Nije moguće objaviti zapisnik sa sastanka koji je premijer održao s vođama nekih od huliganskih grupa, a on ne želi govoriti o tome u javnosti. Policijski podaci o svim kriminalnim aktivnostima članova huliganskih grupa ili sudski podaci se ne objavljuju javno i mi nikada nismo dobili odgovor o prirodi konekcija između policajaca i huligana. Šta je razlog tome i zašto javnost ne dobija odgovarajuće odgovore?
Na osnovu mog ranijeg rada kao istraživačkog novinara, mogu reći da nemamo odgovore zato što baviti se huliganima znači baviti se nacionalizmom i njegovim utjecajem na srpsku politiku. Huligani su zauzeli poziciju čuvara tradicionalnih srpskih vrijednosti i oni su jako popularni među mladima Srbije. Koriste osjećaj pune podrške Crvenoj zvezdi ili Partizanu kako bi regrutirali nove članove i koristili ih za različite aktivnosti: reketarenje, osiguravanje noćnih klubova, trgovinu drogom, ulične napade te ubistva. Kada ih regrutiraju, ne razgovaraju o tim temama. Ako želiš biti dio grupe, trebaš dokazati svoju ljubav prema klubu, naciji i Srbiji, poštivati Srpsku pravoslavnu crkvu i podržavati srpske ratne heroje – od onih srednjeg nivoa poput Marka Kraljevića do Ratka Mladića i Radovana Karadžića. Poenta je u tome da ako se želi ozbiljno baviti pitanjem huliganstva, potrebno je baviti se srpskim nacionalizmom i odvojiti kriminal od nečega što je dio samih temelja svake nacije na svijetu.
Paradigma „srpskih vrijednosti“ oteta je od naučnika, akademske zajednice i škola i prepuštena onima koji je koriste kao mamac za nove vojnike. Nije bitno gdje se nalazi front, u Bosni, na Kosovu ili u predgrađu Beograda, principi su isti. Kada Vlada Srbije odluči da redefinira „srpske vrijednosti“, moći ćemo biti sigurni da se radi o zadnjim danima huliganstva u Srbiji. Do tada je svaka izjava policije ili druge vladine agencije samo još jedan dokaz da se ne dešava ništa ozbiljno.
O autoru članka:
Slobodan Georgiev je novinar koji živi u Beogradu i radi kao programski koordinator za BIRN Srbija. Od 2001. radi kao novinar sa sedmične novine Vreme na temama vezanim za organizirani kriminal i sport. Učestvovao je u programima UNDP-a vezanim za tranzicijsku pravdu i reformu pravosuđa u Srbiji.
Članak je objavljen u Časopisu Balkan.Perspectives:
Časopis Balkan.Perspectives nudi platformu za regionalne i lokalne autore koji su posvećeni inkluzivnim načinima promišljanja na temu suočavanje sa prošlošću. Putem časopisa želimo čitaocima ponuditi različite prespektive i učinimo temu suočavanja sa prošlošću pristupačnijom u društvima zapadnog Balkana.
Šesto izdanje časopisa Balkan.Perspectives istražuje pitanje nacionalizma i etnocentrizma na Zapadnom Balkanu.
Časopis a našem i engleskom jeziku možete pročitati na linkovima:
Link za izdanje na b / h / s jezicima: BalkanPerspectives_Nationalism_BCs
Link za izdanje na englekskom jeziku: BalkanPerspectives_Nationalism_Eng
forumZFD u Bosni i Hercegovini možete pratiti i putem naše facebook stranice https://www.facebook.com/forumZFDBiH
Novosti iz oblasti suočavanja sa prošlošću možete pratiti i na regionalnoj web stranici http://www.dwp-balkan.org/bh/