Bosanstvo je pitanje moje egzistencije

U odnosu na susjedne zemlje koje su dobile ime po doseljenim Slavenima, s Bosnom je bilo drugačije. Njezin naziv je predslavenskog korijena. Bosna se u rimsko doba nazivala Bassania

Piše: dr. Aleksandar Knežević

Početkom marta 2021. na sesiji Asocijacije nezavisnih intelektualaca Krug 99 gost je bio Bodo Weber, viši saradnik Vijeća za politiku demokratizacije iz Berlina, politolog i ekspert za Balkan. Tema izlaganja je bila “Stanje u BiH kao ogledalo krize zapadne liberalne demokratije (O izbornim, ustavnim i drugim reformama)”. Kroz izlaganje i plodnu diskusiju članova Kruga mogli su se izvući zaključci vezani za mogućnost napredovanja Bosne i Hercegovine:
A. STANJE: Bosna i Hercegovina je zarobljena država – postoji strah od promjena; Trenutačna kriza liberalne demokratije na zapadu otežava pregovaranje u BiH; Kroz političku praksu u BiH uvedena su mnoga nepovoljna rješenja koja nisu zapisana u Dejtonskom ustavu; Etničke političke stranke čine strukturu države umjesto legalnih organizacija (parlamenti, vlade) što čini tri totalitarna sistema;
B. PERSPEKTIVE: Na unutrašnjem planu potreban je razvoj kulture demokratije koja bi doprinijela funkcionalnosti države; Razvoj države treba da se zasniva na lokalnoj samoupravi, građanska prava treba da su nezavisna od toga u kom dijelu države građanin živi; Donošenje novog ustava BiH podrazumijeva djelovanje širokog fronta intelektualaca iz cijele države, uključujući udruženja građana i drugih organizacija, ovaj posao treba započeti izradom ustavnih principa koji bi bili prihvaćeni u cijeloj državi; Bez transatlantskog uticaja na politički razvoj BiH ne može se očekivati donošenje novog ustava BiH niti njen politički razvoj; Potrebno je da svi građani, bez obzira na svoju etničku pripadnost, osjećaju pripadnost svojoj državi – Bosni i Hercegovini.
Ovaj posljednji stav zaključaka sesije Kruga 99 je povod pisanju ovog priloga.

DEFORMISANI SPORAZUM

Dejtonski mirovni sporazum je u praksi deformisan. Sintagma “konstitutivni narodi” kako je to dato u pogrešnom prevodu Dejtonskog sporazuma na domaće jezike od OHR-a, transformisala se u “konstitutivne političke stranke sa etničkim atributom”. Tako, ne samo da državu Bosnu i Hercegovinu ne čine Bosanci, ne čine je ni oni koji se izjašnjavaju samo kao Bošnjaci, Hrvati i Srbi. Državu čine rukovodstva etničkih političkih stranaka. U Dejtonskom ugovoru piše da državnu vladu i parlament čine građani iz dva entiteta, a u praksi su to predstavnici vodećih etničkih političkih stranaka. Država je podijeljena u područja kojima upravljaju tri totalitarna sistema. Patriotizam se sastoji u vjernosti svom narodu (etničkoj grupi), tj. rukovodstvu političkih stranaka. Razvoj se sastoji u “dogovaranju” rukovodilaca tri vodeće etničke političke stranke. Ljudi se dijele etnokonfesionalno, a ne prema socijalnom stanju. Stoga ih je sve više u stanju socijalne potrebe.
Organi vlasti ne prepoznaju volju građana, nego se većina građana priklanja vodstvima političkih stranaka date etničke pripadnosti. Građanin se opredjeljuje da istoetničko rukovodstvo treba da misli za njega, a umjesto njega samog. A onda se buni da nije zadovoljan. Još od 1990. godine se tvrdi da svi Bošnjaci misle isto, svi Hrvati isto, svi Srbi isto. Misliti isto mogu siromašni ili samo bogati i to bez obzira na vjeru, odnosno, etničku pripadnost. Bogati u Bosni i Hercegovini i misle isto i slažu se, a siromašni u svojoj bijedi i nemaju političkih stavova, a niko ih ne zastupa.
To bi bilo isto kao kada bi ljudski organizam funkcionisao na način da svaki ud i glava donose posebne odluke. Naravno, priroda je dala pravo rješenje. Svaka ćelija i iz udova, i iz glave i iz drugih dijelova tijela šalje informacije u mozak, a mozak donosi najbolje rješenje za svaki dio tijela, za svaku ćeliju. Mozak ne traži od udova da se izjasne da li su lijevi ili desni, gornji ili donji ekstremitet.
Nije preteška riječ da se u Bosni i Hercegovini radi o odbrani od tri fašizma koji nas guraju u politike zasnovane na plemenskoj pripadnosti. Ti fašizmi su vođeni od obje – i susjedne i komšijske države – preko njihovih sluga tzv. etničkih političkih stranaka. A treća etnička stranka se trudi da kopira ova dva fašizma. Ovoj “trećoj” zajednici najmanje odgovara fašizam, ali vodeći političari iz te zajednice ne znaju ispraviti greške prošlosti i krenuti da grade naciju za sve Bosance, pa i za mene samoga. Dvije etničke stranke rade protiv mene, a treća me brani pogrešno.

BOŠNJANI, BOŠNJACI, BOSANCI

Vratimo se u istoriju. U odnosu na susjedne zemlje koje su dobile ime po doseljenim Slavenima, tako Hrvatska po Hrvatima ili Srbija po Srbima, s Bosnom je bilo drugačije. Njezin naziv je predslavenskog korijena. Bosna se u rimsko doba nazivala Bassania, kako se to može pročitati na spomeničnim epitafima. Tako je narod dobio ime Bošnjani, kasnije Bošnjaci, danas Bosanci.
Podjelom hrišćanske crkve na katoličku i pravoslavnu, te dolaskom islama, stanovnici Bosne se mahom prepoznaju u ova tri duhovna pravca. Postaju katolici, pravoslavci i muslimani ili su nešto drugo (jevreji, protestanti, kasnije ateisti, agnostici itd). U proteklim vijekovima nacionalizmi u Hrvatskoj i Srbiji, putem vjere, ali i putem određenih svojih ljudi djeluju u Bosni i Hercegovini s ciljem da se Bosanci-katolici osjećaju kao Hrvati i Bosanci-pravoslavci kao Srbi. Tako se bosanski Hrvati i Hrvati (građani Republike Hrvatske) smatraju jednim narodom, te bosanski Srbi i Srbi (stanovnici Republike Srbije) smatraju također jednim narodom, što nema naučnog opravdanja. Bosanci pripadnici dvije vjere se izvana izvlače iz bosanskog tkiva, iz tkiva Bosanaca, naroda i nacije kojoj i porijeklom, i kulturom i jezikom pripadaju. Cilj je da bosanski Hrvati i Srbi izgube osjećaj prema svojoj državi. A nema snaga usmjerenih ka koheziji građana.
U socijalističkoj Jugoslaviji, gdje se tvrdilo da je nacionalno pitanje bilo pravilno riješeno, muslimani su često bili građani drugog reda – bili su krivi za izgubljen boj na Kosovu. Bili su prvo neopredijeljeni, zatim muslimani (sa malim m), te Muslimani (sa velikim m). Bošnjački sabor je 1993. godine donio odluku da se naziv etničke grupe Muslimani zamijeni sa Bošnjaci, nekadašnjim imenom svih stanovnika Bosne i Hercegovine. U posljednje vrijeme se čuje sintagma Bošnjaci-Bosanci, mada je dovoljno reći samo Bosanci i to ne treba ograničiti na Bošnjake.
Realno se kroz istoriju radilo o vjerskim, a ne etničkim zajednicama koje su bile pod uticajem susjednih država, a s ciljem otimanja bosanske teritorije nacionalizirane u srpskom i hrvatskom identitetu. Radi se o identitetima koji su nametnuti izvana, ali oni se danas ne osporavaju. Naime, građani imaju pravo sebe smatrati pripadnicima kako srpske, tako i hrvatske etničke grupe. Isto tako, smatrati se pripadnikom bošnjačke etničke grupe. Ali pri tome ne treba negirati da se radi isključivo o religijskoj razlici, a nikako o biološkoj ili kulturološko-jezičkoj. Istina postoje tri jezika, ali to je politički, a ne lingvistički stav.

oslobodjenje.ba

Ostavite komentar

unesite broj *

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.