Projektom “Igrom do škole“ koji je sufinansiran sredstvima Grada Bihaća osiguranim putem Javnog poziva za predlaganje projekata organizacija civilnog društva (OCD) za su/financiranje sredstvima Budžeta Grada Bihaća za 2019. godinu, Udruženje „Lan“ je nastojalo pružiti podršku djeci romske nacionalnosti i njihovim porodicama, kao socijalno ranjivoj grupi, kako bi se umanjili rizici njihove socijalne isključenosti.
Bosna i Hercegovina ima najnižu stopu uključenosti djece u obrazovanje prije osnovne škole u Evropi: tek nešto više od 13 % djece ima pristup predškolskom obrazovanju. Prema UNICEF-ovim podacima stopa uključenosti romske djece daleko je niža: samo 1,5 %. Stanje u Unsko-sanskom kantonu još je lošije, pa su romska djeca u velikoj mjeri uskraćena za ostvarivanje svog prava na predškolski odgoj i obrazovanje, što im dodatno smanjuje životne šanse i izlazak iz začaranog kruga siromaštva, isključenosti i diskriminacije.
Da bismo im barem malo povećali šanse i dali priliku da se igraju i uče, planirali smo održavanje edukativnih radionica za djecu koja žive u romskoj zajednici, ali i za njihove roditelje, jer želimo ukazati na važnost podizanja svijesti i informiranja roditelja romske nacionalnosti o važnosti i potrebi uključivanja djece u predškolski odgoj i obrazovanje.
U provođenju projektnih aktivnosti s djecom i njihovim roditeljima imali smo podršku udruženja “Alfa” i “Rom”, koja su nam pomogla kod osiguranja prostora i uspostavljanja kontakta s porodicama.
Opći cilj projekta „Igrom do škole“ jeste poboljšanje uključenosti djece romske nacionalnosti u predškolsko i osnovno obrazovanje, a kroz sve realizirane aktivnosti djeca su u društvu svojih vršnjaka imala priliku kroz igru i druženje razvijati osnovne socijalno-emocionalne i kognitivne vještine.
Za djecu smo organizirale tri strukturirane edukativne radionice. Sve aktivnosti su provedene kroz druženje i igru, uz korištenje brojnih didaktičkih pomagala i radnih materijala osmišljenih za aktivno učešće i učenje svakog djeteta. Aktivnosti su bile raznolike, primjerene uzrastu i potrebama djece. Čitali smo priče, rješavali zagonetke, igrali različite igre, učili brojeve, crtali, pjevali i plesali. Svakog dana naučili smo ponešto novo i radovali se svakom novom susretu. Kroz proces igre i kontakte koja su djeca međusobno ostvarila, kao i kroz kontakte s voditeljicama radionica nastojale smo im omogućiti da uče na način koji je najbliži i najprimjereniji njihovom uzrastu. Zbog toga je i moto našeg projekta „igrom do škole“. Igra predstavlja najznačajniji put razvoja ličnosti djeteta, njegovu pripremu za odrastanje i kroz igru dijete uči kako da uspostavlja zdrave socijalne kontakte, da se ponaša na odgovarajući način u određenim situacijama i da izbjegava konflikte s drugom djecom. Igra je za predškolsko dijete najprirodniji i najlakši način učenja, zbog toga što je ono u igri motivisano i emotivno angažovano. Sve naše igre bile su usmjerene na aktiviranje kognitivnih procesa, mašte, oslobađanja emocija i razvoj socijalnih odnosa. Djeca su pokazala kako brzo i lako uče i koliko su zadovoljna svojim postignućima. Bile smo zadivljene njihovim rezultatima i željom da pokažu šta su naučila.
Iskustvo koje smo kroz ovaj projekt stekle za nas je neprocjenjivo. Djeca su nam još jednom pokazala koliko je malo potrebno da budu sretna i zadovoljna. Još jednom se potvrdila činjenica da su sva djeca spremna učiti i željna igre, ali da društvo ne čini dovoljno da im osigura barem približno jednake šanse. Vjerujemo da ćemo imati priliku pratiti ovu djecu u njihovom odrastanju i pružiti im pomoć i podršku kad im bude najpotrebnija.