Na našu adresu stigao je jedan zahtjev za objavu, od strane Udruženja “ZGRADE” u kojoj se obrađuje tematika NEPOŠTIVANJA LJUDSKIH PRAVA, (ali i Ustava BiH,član 2 i Aneks I, i ratificiranih međunarodnih ugovora, konvencija, o zaštiti ljudskih prava) u državi BiH. U nastavku prenosimo propratno pismo u cjelosti, dok se u prilogu na kraju teksta nalazi skenirana tužba u cjelosti.
Poštovani !
Dana 29.01.2021. godine predao sam tužbu Kantonalnom sudu u Sarajevu sa namjerom da prekinem praksu NEPOŠTIVANJA LJUDSKIH PRAVA, (ali i Ustava BiH,član 2 i Aneks I, i ratificiranih međunarodnih ugovora, konvencija, o zaštiti ljudskih prava) u državi BiH. Do sada nije pokrenuta niti jedna strateška parnica sa ovim osnovom i pored činjenice da u državi BiH ima preko 450.000 nezaposlenih, a u Kantonu Sarajevo ima preko 60.000 nezaposlenih koji nemaju nikakvu pomoć, novčanu ili materijalnu, za period nezaposlenosti. Institucije šute i ni jedna ne pita ove ljude od čega žive!!! Ovakvom ne brigom državnih institucija posebno su pogođena djeca, jer u državi BiH nije besplatno ni osnovno školovanje. Siromaštvom je pogođeno preko milion stanovnika samo kroz nezaposlenost, a niske plate i penzije doprinose da je preko 80% stanovnika pogođeno siromaštvom. Ovom tužbom nastojim smanjiti siromaštvo vršeći pritisak na državne institucije putem pravosuđa. Činjenica je da siromaštvo zarobljava kompletno većinsko (siromašno) stanovništvo što uzrokuje povećanju kapilarne korupcije, eroziji demokratije i bujanju anomije. Ovom tužbom želim skrenuti pažnju najšire javnosti na osnovni problem jer ove ljude ni jedna državna institucija BiH ne pita od čega žive i kako plaćaju komunalne usluge,a da ne spominjem socijalnu isključenost i nedostatak socijalne kohezije i solidarnosti. U ovoj kategoriji ljudi ima i pojedinaca koji nemaju ni primarnu zdravstvenu zaštitu kao i njihova djeca.
Namjera mi je da sa ovom tužbom upoznam i međunarodnu zajednicu i relevantne međunarodne institucije kako bi skrenuli pažnju na SISTEMSKO I INSTITUCIONALNO NEPOŠTIVANJE LJUDSKIH PRAVA U DRŽAVI BIH, jer do sada su naši apeli nailazili samo na zid šutnje kako kod vladinih institucija tako i kod organizacija civilnog društva. Da nije tako do sada bi već neko drugi pokrenuo ovu stratešku parnicu.
Poseban detalj predstavlja činjenica da je Parlament Republike Bosne i Hercegovine još 12. decembra 1995. godine izglasao ustavni zakon o izmjenama i dopunama Ustava Republike Bosne i Hercegovine u čijem članu 1. se ovlašćuje Republika Bosna i Hercegovina da oblikuje unutrašnju organizaciju prema Ustavu BiH u okviru Mirovnog sporazuma. Kao određena vrsta ustavnopravne mentalne zadrške, u stavu 2. ovog člana propisuje se da Republika Bosna i Hercegovina može proglasiti Mirovni sporazum ništavnim u slučaju njegovog nesprovođenja i nastaviti svoju državnost u skladu sa Ustavom Republike Bosne i Hercegovine kao međunarodnopravno priznate, suverene i nezavisne države. Konačno, na osnovu dosadašnje sudske prakse može se reći da Aneks 4. Mirovnog sporazuma predstavlja ustavnu povelju Bosne i Hercegovine, te da 15 međunarodnih sporazuma o ljudskim pravima iz Aneksa I na Ustav BiH, koji se direktno primjenjuju u Bosni i Hercegovini bez potrebe pravne transformacije kao što i Mirovni sporazum i ostali aneksi predstavljaju formalno ustavno pravo države. Izdvojenu vrijednost zaslužuje Evropska konvencija i njeni protokoli i ratificirani međunarodni dokumenti o zaštiti ljudskih prava koji, tako, postaju integralni dio Ustava BiH. Svi spomenuti dokumenti su na osnovu člana II/2. Ustava BiH, ne samo direktno primjenjivi, nego imaju prioritet nad svakim drugim pravom. Tvrdnje da međunarodno pravo nije pravo zato što njegova pravila nisu zaštićena efektivnom državnom sankcijom nisu tačne!!! Pravna pravila postoje samo tamo gdje je moguć izbor ljudskog ponašanja i gdje je neophodno ta ponašanja regulirati na način da se neka od njih dopuste, zabrane, ili ograniče. Glavni izvori unutrašnjeg prava su ustav, zakoni i podzakonski akti koje donosi centralna državna vlast, a izvori međunarodnog prava su ugovori, običaji, opšta pravna načela i neki jednostrani akti država. Domaće (unutrašnje) pravo je pretežno pravo subordinacije, jer su njegovi subjekti potčinjeni tome pravu koje propisuje državna vlast. Međunarodno pravo je pravo koordinacije, jer se ono stvara, mijenja, dokida i primjenjuje u odnosima jednakih država i drugih subjekata koji su mu u načelu podčinjeni slobodnom voljom. Neovisne države su u međunarodnom pravnom poretku u dvostrukoj ulozi nosilaca prava i obaveza, te stvaralaca međunarodnog prava.
Ustavne odredbe koje su relevantne za pružanje odgovora na ovo pitanje, koji princip preovladava; ljudski ili neljudski princip prihvatanja pravnog sistema u BiH, glase kako slijedi:
„Član II
…
6. Implementacija
Bosna i Hercegovina, i svi sudovi, ustanove, organi vlasti, te organi kojima posredno rukovode entiteti ili koji djeluju unutar entiteta podvrgnuti su, odnosno primjenjuju ljudska prava i osnovne slobode na koje je ukazano u stavu 2.
7. Međunarodni sporazumi
Bosna i Hercegovina će ostati ili postati strana ugovornica međunarodnih sporazuma pobrojanih u Aneksu I ovog Ustava.
8. Saradnja
Svi nadležni organi vlasti u Bosni i Hercegovini će sarađivati sa, i obezbijediti neograničen pristup: svim međunarodnim posmatračkim mehanizmima ljudskih prava koji se uspostave za Bosnu i Hercegovinu; nadzornim tijelima koja se uspostave bilo kojim međunarodnim sporazumom navedenim u Aneksu I ovog Ustava; Međunarodnom tribunalu za bivšu Jugoslaviju (a naročito će se pridržavati naredbi koje su izdate po članu 29. Statuta Tribunala); i bilo kojoj drugoj organizaciji ovlaštenoj od strane Vijeća sigurnosti Ujedinjenih naroda sa mandatom koji se tiče ljudskih prava ili humanitarnog prava.
Član III. Nadležnosti i odnosi između institucija Bosne i Hercegovine i entiteta
…
2. Nadležnosti entiteta
(b) Svaki entitet će pružiti svu potrebnu pomoć vladi Bosne i Hercegovine kako bi joj se omogućilo da ispoštuje međunarodne obaveze Bosne i Hercegovine…
(c) Entiteti će ispuniti sve uslove za pravnu sigurnost i zaštitu lica pod svojom jurisdikcijom održavanjem civilnih ustanova za primjenu pravnih propisa, koje će funkcionisati u skladu sa međunarodno priznatim standardima uz poštovanje međunarodno priznatih ljudskih prava i osnovnih sloboda, iz člana II ovog Ustava, i poduzimanjem ostalih odgovarajućih mjera
….
3. Pravni poredak i nadležnosti institucija
(b) … Opšta načela međunarodnog prava su sastavni dio pravnog poretka Bosne i Hercegovine i entiteta.”
Ustav BiH je proizvod anglo-saksonske pravne škole što predstavlja, uz sve njegove nedostatke, izvjestan kvalitet u odnosu na ustave koji su proizvod kontinentalne pravne škole. Međutim, posmatrajući strukturu Ustava BiH, uočljivo je da, iz navedenih odredbi, proizilazi da je Ustav BiH stavio poseban akcenat na poštivanje ljudskih prava i drugih obaveza koje proističu iz poštivanja međunarodnog prava ─ poštivanjem opštih načela međunarodnog prava koja, prema Ustavu BiH, čine sastavni dio pravnog poretka Bosne i Hercegovine.
Ustav BiH predviđa automatizam u primjeni međunarodnih sporazuma, ratificiranih od strane Bosne i Hercegovine, baš zbog kompliciranosti sistema za odlučivanje u zakonodavnim tijelima, a posebno u Parlamentarnoj skupštini Bosne i Hercegovine zbog različitih, gotovo uvijek suprotstavljenih interesa. Neupitno je da formulacija iz člana III/3.b) Ustava BiH utvrđuje da su opšta načela međunarodnog prava dio pravnog poretka u Bosni i Hercegovini i kada se ne radi o nekom konkretnom međunarodnom ugovoru već da ona postoje sama za sebe i čine ključni dio pravnog sistema u Bosni i Hercegovini. I na kraju, kao konačni i najjači argument u određivanju prirode pravnog poretka u Bosni i Hercegovini, treba istaći član II/2. Ustava BiH koji glasi:
„Član II
…
2. Međunarodni standardi
Prava i slobode predviđeni u Evropskoj konvenciji za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda i u njenim protokolima se direktno primjenjuju u Bosni i Hercegovini. Ovi akti imaju prioritet nad svim drugim zakonodavstvom.”
Sasvim netipično za jedan ustav, ovakva formulacija je potpuno na tragu afirmacije i promoviranja međunarodnog ugovora kao pravnog akta koji je iznad cjelovitosti pravnog poretka jedne države. Ovakva odredba ima trajnu vrijednost ne samo za ustavni sistem Bosne i Hercegovine već može predstavljati primjer kako se izuzetno složena i važna materija, zaštita ljudskih prava, može uzdići na jedan viši nivo zaštite. Princip sadržan u ovoj odredbi danas predstavlja kamen spoticanja u prihvatanju Ustava EU, a taj princip nam dosta govori, ne samo o plemenitom cilju – zaštiti ljudskih prava – već o ograničenom suverenitetu, o hijerarhiji pravnih normi, o hijerarhiji vrijednosti, o premoći opšteg, univerzalnog, nadnacionalnog i ljudskog pristupa u posmatranju odnosa međunarodnog i domaćeg pravnog sistema. Iz svega navedenog se može zaključiti da je Ustav BiH tipični primjer takvog, radikalnog ljudskog pristupa, u primjeni međunarodnog prava, bez obzira koliko se to kosilo sa do sada naučenim razmišljanjima o državi, suverenitetu i odnosu domaćeg i međunarodnog prava. I to je još jedan argument koji čini Ustav BiH apsolutno drugačijim od ustava drugih zemalja, ali ovoga puta u pozitivnom smislu. S druge strane, izneseni argumenti dovoljno jasno govore o odnosu Ustava BiH i Evropske konvencije, ratificiranih međunarodnih dokumenata o zaštiti ljudskih prava i međunarodnih ugovora kao međunarodnih sporazuma, s obzirom na zastupljenost ljudskog pristupa u prihvatanju međunarodnih ugovora.
Potreba za efikasnim rješavanjem problema zaštite ljudskih prava stavlja pod pritisak postojeće modele odnosa u Evropi, a posebno prema BiH. Za održiv svijet ljudskih prava, socijalne kohezije, političke kulture, školstva i rada potrebna je nova paradigma održivosti: ekonomska, socijalna i okolišna u okvirima zaštite ljudskih prava. Potrebna promjena paradigme podrazumijeva velike ekonomske i društvene promjene i ozbiljna razmišljanja. Svi državljani Evrope, a u ovom slučaju državljani i radnici BiH moraju biti aktivno uključeni i niko ne smije biti izostavljen. Morat će se stvoriti masovne društvene koalicije koje do danas nisu bile uspješne u BiH da bi se pojavila zajednička vizija i podržala pravedna tranzicija što pokušavam ostvariti ovom tužbom, strateškim parničenjem. Ali, ovo je prilika i za redefiniranje naših društvenih ciljeva i njihovog odnosa sa trajnim fokusom na ljudska prava i kao posljedicu; integracije u EU.
Pomozite, opstrukcije su već počele od strane suda!