Udruženje za društvena istraživanja i komunikacije (UDIK) podsjeda javnost na 28. godišnjicu stradanja otetih civila iz Sjeverina (Priboj, Srbija).
Dana 22. oktobra 1992. godine pripadnici srpske paravojne formacije „Osvetnici“, kojom je komandovao Milan Lukid, oteli su 16 osoba bošnjačke nacionalnosti koji su iz sela Sjeverin autobusom pošli na posao u Priboj. Autobus je zaustavljen u selu Mioče (Rudo, BiH), na putu za Priboj, a tom prilikom su iz autobusa izvedeni samo pripadnici bošnjačke nacionalnosti – 15 muškaraca i jedna žena. Kamionom koji je bio parkiran ispred kafane „Amfora“ odvezeni su u hotel „Vilina Vlas“ u Višegrad. Poslije nekoliko dana psihičke i fizičke torture, civili su strijeljani, a tijela su bačena u Drinu. Sve žrtve su bile državljani Savezne Republike Jugoslavije. Za ovaj zločin Okružni sud u Beogradu je osudio Đorđa Ševida na 15 godina zatvora, te Dragutina Dragidevida, Milana Lukida i Olivera Krsmanovida na po 20 godina zatvora.
U povodu godišnjice, Edvin Kanka Ćudić, koordinator UDIK-a, kaže: „Sjeverin je tužna priča o protjerivanju Bošnjaka iz Sandžaka. Ona pokazuje da su ljudi u tom području doživljavali represiju samo zbog drugačijeg imena, a o tome se danas malo govori.“
„Sjeverin nam pokazuje da slučaj otmice nije bio nikakav unutrašnji rat u Bosni i Hercegovini, nego otvorena agresija prema osobama druge etničke pripadnosti. U tom slučaju nije bilo važno da li ste ržavljanin SR Jugoslavije ili Bosne i Hercegovine, nego je presudno bilo što se zovete drugačije“, ističe Ćudid.
Ovom prilikom podsjedamo na ubijene civile iz Sjeverina, a to su: Alija Mandal, Derviš Softid, Esad Džihid, Idriz Gibovid, Hajrudin Sajtarevid, Medredin Hodžid, Mehmed Šebo, Meho Hodžid, Mevlida Koldžid – Hodžid, Mithad Softid, Mujo Alihodžid, Mustafa Bajramovid, Muzafer Hadžid, Ramahudin Ćatovid, Ramiz
Begovid i Sead Pecikoza.
Udruženje za društvena istraživanja i komunikacije (UDIK) pomaže post-jugoslovenskim društvima da uspostave vladavinu prava i prihvate nasljeđe masovnog kršenja ljudskih prava, kako bi se utvrdila krivična odgovornost za počinioce, zadovoljila pravda i onemogudilo ponavljanje zločina. To je afirmacija vrijednosti otvorenog građanskog društva, sa jasno definiranim prioritetima u pogledu promoviranja, zaštite ljudskih prava, i uključivanja mladih u društveno-političke procese kroz mirovni aktivizam.