Otvoreno pismo: građanska reakcija

Vlada Kantona Sarajevo
Premijer Vlade
Predsjednik Skupštine
Vijećnici skupštine

Uvaženi premijeru,
Uvažene/i ministrice/i Vlade Kantona Sarajevo
Uvaženi predsjedniče Skupštine Kantona Sarajevo,
Uvažene/i vijećnice/i Skupštine Kantona Sarajevo,

Moje ime je Adis Hukanović i kao građanin Kantona Sarajevo osjećao sam potrebu da reagujem na informaciju koju sam prije nekoliko dana saznao iz medija. Naime, radi se o informaciji da će se iz budžeta Kantona Sarajevo izdvojiti iznos od 700.000 KM maraka za podršku odbrane licima optuženim za ratne zločine.

Kako bih pobliže opisao svoju potrebu za reakcijom na ovu informaciju želim Vas upoznati sa činjenicom da sam u proteklom ratu protiv Bosne i Hercegovine izgubio više od 10 članove svoje porodice. Tačnije nisam ih izgubio već su oni ubijeni na najsvirepije načine, dok su njihova tijela raznošena po masovnim grobnicama od kojih mnoge još uvijek nisu otkrivene. Dugo mi je trebalo da se suočim sa vlastitom prošlošću i da započnem proces suočavanja sa traumama kojima smo ja i moja porodica bili izloženi. Takav proces oporavka je bio usporen time da se počinioci zločina slave kao ratni heroji i da dobivaju institucionalnu podršku, dok su njihove žrtve u potpunosti obespravljene. Njihovim žrtvama je često uskraćeno i pravo na dostojanstven ukop, dok je nama porodicama žrtava uskraćeno pravo da znamo gdje su tijela naših najmilijih.

Koristeći iskustvo u suočavanju sa prošlošću kao motiv za izgradnju zdravije budućnosti danas sam kao psiholog posvećen radu sa žrtvama ratnih zločina ali isto tako radu sa mladima na pokretanju aktivnog procesa suočavanja sa prošlošću. Bijes, ljutnja, krivnja i očaj su samo neki od emocija s kojima se suočavaju preživjele žrtve ratnih zločinaca i njihove porodice kada naiđu na informaciju da se zločinac slavi i da se država brine o njegovoj odbrani sa njihovim novcem i novcem ostalih nevinih građana od kojih su mnogi bili pošteni i časni borci. Zar nije malo čudno da žrtva i njena porodica dodatno plaća odbranu svog krvnika i ubicu, pored činjenice da optuženi ima pravo na odbranu po službenoj dužnosti.

S druge strane, uvjeren u Vaše iskrene namjere za jačanje Bosne i Hercegovine i u posvećenost izgradnji bolje budućnosti predlažem da kroz svoj rad i svoje odluke pokrenete i osnažite aktivan proces suočavanja sa prošlošću koji će omogućiti konstruktivnu raspravu i dijalog o svemu onome što se događalo u Kantonu Sarajevo tokom devedesetih godina. Kao Kanton u čijem sastavu se nalazi i glavni grad Bosne i Hercegovine imate dodatnu obavezu i odgovornost da postavljate standarde i da bude uzor za takav proces i u drugim dijelovima Bosne i Hercegovine. Iako Vam se prvi koraci ka ostvarivanjem jednog takvog procesa mogu činiti teškim, oni su zapravo veoma jednostavni i polaze od osnove pretpostavke empatije prema žrtvama ratnih zločina i jasnog distanciranja od ratnih zločinaca. Obilazak mjesta stradanja civila u Sarajevu bez obzira kojoj etničkoj grupi pripadale žrtve i otvaranje dijaloga o memorijalizaciji civilnih žrtava su samo neki od koraka.

Možda bi prvi korak u takvom procesu mogao biti da se putem medija i sredstava informisanja jasno distancirate od potencijalnih ratnih zločinaca i da iste pozovete da priznaju svoje zločine, te da na taj način pokažu hrabrost koja im je nedostajala dok su činili zločine. Potrebno je da se kroz djelovanje javnih institucija posebno kroz obrazovanje mladih pokaže da se hrabrost u vremenu zla ne iskazuje u ubijanju civila i ratnih zarobljenika, reketiranju građana/ki samo zato što ih svrstavamo u kategoriju onih ‘drugih i drugačijih’ već u mogućnosti da se odupre primitivnom nagonu za osvetom i nasiljem.

Pozovite optužene za ratne zločine, tačnije one koji su stvarno činili zločine da pokažu patriotsko ponašanje kroz priznanje i iskreno kajanje. Takva priznanja i iskreno kajanje kanalisano kroz programe konstruktivne upotrebe tog iskustva može postati kamen temeljac za zdraviju budućnost, posebno kada je riječ o povjerenju među mladima. Kao produkt sistematskog pristupa institutu priznanja krivice mogli bi se ostvariti i uštede u budžetu koje će moći poslužiti brojnim drugim kategorijama stanovništva (na primjer mladima za rješavanju stambenog pitanja, porodiljama kroz naknade, socijalno ugroženim porodicama, demobilisanim borcima bez redovnih primanja, za izgradnju i poboljšanje uslova u studentskim domovima, poboljšanje usluga javnog prevoza, poboljšanje kantonalne infrastrukture općenito… itd.). Vjerujem da se ovakvim postupanjem vlade ne bi oštetili ni oni koji ne žele iskoristiti mogućnost priznanja, jer bi isti imali pravo na odbranu putem službene dužnosti u procesima koji se protiv njih vode.

Vlada Kantona Sarajevo bi tako postala uzor ostalim vladama i nametnula bi praksu jasnog distanciranja od ratnih zločinaca pokazujući tako empatiju prema žrtvama i njihovim porodicama. Kako bi se postigla takva empatija nisu potrebni samo programi pomoću kojih finansirate razne projekte već strateško opredjeljenje vlada i osoba na čelu istih protiv negiranja ratnih zločina i iskrene posvećenosti izgradnji mira.

U ime svih članova moje porodice koji su ubijeni bilo kao civili ili kao pripadnici Armije Bosne i Hercegovine, ali i u ime budućih generacija, pozivam Vas da učinite ovaj prvi korak za zdraviju budućnost svih nas.

S poštovanjem,

Adis Hukanović, mr. psih.

1 komentar

  • Još jednom o funkcionalnom razumijevanju ljudskih prava i prava ratnih zločinaca. Ljudska prava su minimum moralno-političkih zahtjeva prirodno-pravnog karaktera i kroz ovu kategoriju prava se ogleda i moralnost i politika vladajućih u nekom društvu, pa se i ja kao i Adis pitam; kakvu vladu u kantonu Sarajevo imamo??? Hvala na ovom obraćanju i u moje ime, poštovani Adis Hukanović.

Leave a Reply to Zoran Petrovski X

unesite broj *

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.