Obilježavanje Dana ljudskih prava (Parlament BiH, petak, 9. XII. 2016. u 11.00)
Ivo Marković
Dragi mladi prijatelji, promotori ljudskih prava, prijatelji solidarnosti i uzajamnog povjerenja! Dopustite mi da malo započnem iz mraka, da svjetlo bude zornije.
1. Ljudska prava
Pogledajmo u kakvome svijetu živimo.
– Učite o nekadašnjim robovlasničkim društvima, a nikada nije bilo više robova nego danas: trguje se djecom, ženama, radnicima… Prisiljeni su prodati se za izrabljivanje jer nemaju drugoga izlaza.
– Živimo u svijetu u kojemu gotovo 70 milijuna prognanika i izbjeglica besciljno tumara svijetom jer ne nailaze na suosjećanje, sućut i solidarnost, nego na strah od stranca, izbjeglica i prognanika jer se bogati zatvaraju u svoj strah i bešćutnost.
– Živimo u svijetu u kojemu deseci milijuna mladih ostaju bez budućnosti jer nemaju posla.
– Živimo u svijetu u kojemu 20-ak % bogatih pate od bolesti pretilosti i 80% siromašnih koji nemaju dostatno za svoje osnovne ljudske potrebe, za dostojanstven ljudski život.
– Živimo u svijetu u kojemu takvo stanje stvara revolt, agresiju, nasilne ideologije, terorizam, sukobe i ratove. Živimo u svijetu u kojemu se vodi 50-ak što većih što manjih sukoba i ratova i taj broj raste.
Naš je svijet takav jer smo dopustili da mu glavni pokretač bude bešćutna sebičnost, borba za opstanak, pohlepa liberalnog kapitalizma, a ne pamet, solidarnost, suosjećanje i odgovornost.
A opet živimo u svijetu u kojemu imamo recept za rješenje svih ovih problema, a to su ljudska prava.
Ovdje smo se sastali da posvijestimo da su ljudska prava najveće moralno i humano dostignuće našega svijeta koje je nastalo iz najvećih duhovnih spoznaja i mudrosti s jedne strane, i iz iskustva najveće patnje i stradanja koje je čovječanstvo iskusilo u svojim sukobima. Danas se ne može stvoriti zdravo društvo i zaštiti ljudsko dostojanstvo bez afirmacije ljudskih prava.
Ljudska prava počinju odgojem za poštovanje svakoga ljudskoga bića, svaki pojedini čovjek vrijedan je kao čitav svijet, i vrjedniji jer nema zdrava društva bez sretne osobe. Našemu svijetu nedostaje senzibilnosti za sućut i solidarnost. i ovo je srž moga govora, ovoga moga obraćanja vama danas: Siromašni, slabi, bolesni, nemoćni, hendikepirani, prognanici, izbjeglice, nezaposleni, djeca, nisu teret našega svijeta, nego su šansa, šansa našega svijeta, jer proizvode ono što ovome svijetu najviše nedostaje, a to je suosjećanje, sućut, oni pokreću solidarnost, okreću nas da se
2
profiliramo kao bića ljubavi i sreće, a ne kao bića sumnje, nepovjerenja, mržnje i zatvorenosti.
2. Pontanima
Želim vas ohrabriti i jednim iskustvom hora/zbora i projekta Pontanima. Hor Pontanima se bavi upotrebom umjetnosti i duhovnosti za društvenu promjenu, za liječenje i pomirenje ove naše BiH i našega svijeta. Mnogima se to čini naivnim i neefikasnim. Međutim uporno nas i ovdje u našoj zemlji i diljem svijeta mnogi prepoznaju kao projekt koji otvara važnu perspektivu. Evo nenadano nas nagradiše u Parizu nagradom Kulture mira, početkom godine Centar za međureligijski dijalog iz Dohe, Katar, dodijelio nam je najveću nagradu islamskog svijeta za dijalog, pa prije 10-ak godina Common Ground, najveća nevladina organizacija na svijetu iz Washingtona nagradila nas je svojom nagradom za mir, pa 2011. kršćanski Pax Christi dodijelio nam je svoju nagradu, grad Sarajevo nam je dao Šestoaprilsku nagradu…
Ima dakle neka tajna u našemu projektu i sad ću vam je otkriti, dakle know-how. Živimo u svijetu u kojemu religije igraju krajnje važnu ulogu, sjedne strane govorimo o krizi vjere i religija, a s druge strane o povratku religija na društvenu scenu. Religije u sebi kriju moćan mirovni i moralni potencijal da budu motori i korektori zbivanja u svijetu. Međutim, religije su pred teškim izazovima i pod teškim pritiskom globalizacije i komunikacije zbližavanja i suradnje, pa se plaše pred tolikim izazovima i pritiskom, zatvaraju se u svoju izolaciju umjesto da se otvore i nadahnjuju potrebama ljudi i pokreću život.. Politika koristi za svoje sebične interese mirovni i moralni potencijal religija i tako pravi u nebo vapijući grijeh jer degradira tu božansku misiju religija. Projekt Pontanima nastoji ukloniti strah od komunikacije među religijama i poziva ljude da snagom svoje vjere, snagom svoga uvjerenja, krenu u susret drugome i različitome, da se inkulturiraju u druge i različite kako bi priopćile i realizirale svoj duhovni potencijal. Umjesto straha jedni od drugih, umjesto ksenofobije, Pontanima zagovara inkulturaciju, ući u kulturu i civilizaciju drugoga, upoznati vjeru drugoga, pjevati pjesmu druge religije da bi je upoznao i da bi joj se priopćio, ne da bi se u drugome i različitome asimilirao i izgubio, nego da bi se ogledao, porastao i obogatio.
3. Perspektiva
Naša Bosna i Hercegovina zbog svoje raznolikosti kao susretište civilizacija, religija i kultura, je jedno od najkreativnijih područja na svijetu. Ljudi BiH to neprestance dokazuju širokim spektrom stvaralaštva. Kad sam bio mlad i lud kao vi sada, svirao rock muziku i otkrio da mnogu bogatiji od nas imaju bolje i skuplje instrumente, ali nisu mogli napraviti dobru pjesmu kao mi jer smo bogati kreativnošću iz različitosti. Nužna nam je kreativnost solidarnosti, suosjećanja i povjerenja da gradimo ovu našu dragu zemlju BiH kao najpogodniji prostor za sretan, miran i kreativan život. Živjeli!