„Buntovnica sa razlogom“, tako su mediji, 1987. godine, opisali Maksumu Topalović kada je povela štrajk 5000 kakanjskih rudara, što je bio najveći rudarski štrajk u tadašnjoj Jugoslaviji. Kako tada, tako i danas – Maksuma se buni sa razlogom! Dugogodišnja je izvršna direktorica Udruženja „Alternative“, a tenutno je na čelu neformalne grupe “Kakanj ustaje” koja već sedam subota izlazi na ulice zbog poskupljenja komunalnih usluga za čak 58 %, bez jasnog obrazloženja i retroaktivnom naplatom. U dva navrata dizane su i cijene daljinskog centralnog grijanja.
„ Sve je to, kaže Maksuma, kod ljudi izazvalo ljutnju i izvelo ih na ulice“, kaže Maksuma u intervjuu.
Kakav je sada vaš stav po pitanju usluga?
Maksuma Topalović: Mi ne mislimo da usluge trebaju biti besplatne. Ali s obzirom na zagađenost zraka i na to da je najveći broj onkoloških pacijenata u Kantonalnoj bolnici Zenica iz Kaknja, smatramo da bi općina trebala subvencionirati cijene grijanja iz sredstava koje dobija po zakonu o radu termoelektrana. Od 2014. godine Kakanj i Tuzla dobijaju naknade od termoelektrana na ime zagađenja koje proizvode. I ta naknada nije mala. Do 2019. godine iznosila je između tri i pet miliona godišnje. I mislimo da dio tih sredstava treba biti usmjeren na poboljšanje usluga, subvencioniranje grijanja, rješavanje klizišta i otpadnih voda. Međutim, jedino što lokalna vlast zna uraditi je udariti po džepu građana. A ta sredstava se koriste za sve drugo, osim za ono za što bi prirodno trebala da se koriste, a to je smanjenje aero-zagađenja na okoliš i zdravlje građana.
Da li su u Kaknju pokrenute ili implementirane bilo kakve mjere energetske efikasnosti?
Maksuma Topalović: Lokalni ekološki plan, kao jedinu mjeru za energetsku efikasnost, predviđao je, proširenje mreže daljinskog grijanja, ali ni ta mjera nije zaživjela kako treba. Mi smo u više navrata predlagali da se sredstva ulože za prelazak na ekološki čišće energente. Većina ljudi u Kaknju koristi ugalj, koji je veliki zagađivač, ali je i najjeftiniji. Tražili smo i utopljavanje stambenih i poslovnih prostora, zamjenu krovova i stolarije i da smo 2014. godine krenuli sa tim mjerama, do sada bismo imali bar neke rezultate. Prve subvencije domaćinstvima za ove namjene, za smanjenje energetskog siromaštva, podijeljene su tek 2024. godine. Ali ni tu, kod kreiranja kriterijuma za dodjelu subvencija, nisu vodili računa o socijalno osjetljivim grupama, pa smo imali situaciju da je subvenciju za toplotnu pumpu dobio čovjek koji je i direktor preduzeća, i šef partije i općinski vjećnik!
Koliko su lokalne vlasti otvorene i spremne na dijalog sa građanima? U kojoj mjeri su građani i građanke uključeni u procese donošenja ekoloških i svih drugih planova i odluka?
Maksuma Topalović: E tu dolazimo do još jednog problema. Naime, da bi građanska inicijativa bila važeća, Statutom općine Kakanj je predviđeno da mora da je svojim potpisima podrži 5% građana od onih upisanih u CIK-ov birački spisak. To u Kaknju iznosi 1720 potpisa građana. A Zenica, koja je tri puta veća, nema ove procente, već su oni odredili fiksni broj od 1500 potpisa. A grad Visoko je odredio da je to 50 potpisa građana. Uporedite sad taj red veličina. Da bi jedna mjesna zajednica riješila neki svoj problem, ne može sama, ne može skupiti sama tih 1720 potpisa. Poenta je da se i na ovaj način pokušava osujetiti i zaustaviti građanski bunt i to najbolje govori o ljudskim pravima i namjeri općine da stvarno uključi građane. No, ono što vlastima mora biti jasno je da ovi protesni skupovi koji se organizuju nisu samo jednokratni izrazi nezadovoljstva. Na ovim skupovima su građani koji misle svojom glavom, koji jasno identifikuju gdje je problem i koji razumiju važnost da se pokrenu.
Kako vi gledate na ulogu žena u svim ovim procesima? Pokrenule su i vode različite inicijative za zaštitu prirodne sredine.
Maksuma Topalović: Tako je, i činjenično to mogu potvrditi. Akciju protiv izgradnje mini hidroelektrane u naselju Modrinje pokrenulo je 5 mjesnih zajednica, a onda su uskočile žene i izgurale je do kraja. Edina Dogdibegović, koja vodi grupu „Za čist zrak“, inicirala je potpisivanje peticije protiv izgradnje tvornice za preradu animalnog otpada u Kaknju. Pa tu je i Harija Čobo koja je ustala protiv rudarenja u Varešu. Tu je i grupa Kakanj ustaje, koju sam ja pokrenula, ali u tu priču su uključene i Azra Berbić i Elma Demir i Edina.
Nekako su sve ove akcije iznjedrile žene. Čini se da u one osjetljivije na probleme i da se briga o porodici prenosi na brigu o prirodi, brigu o opstanku. I njihova komunikacija sa javnosti i pristup su drugačiji, brižnije su i iskrenije u smislu da se tu jasno vidi briga za nešto konkretno, što je zajedničko svima, što je opšta dobrobit. Ne predaju se lako, čačkaju, ne daju se tako lako zastrašiti. Meni je najveći motiv da se pokrenem bila ta bahatost. Prosto ne dam da sa mnom tako pričate!
Da li ste bili izloženi prijetnjama, pristicima, napadima, vi ili vaše kolege?
Maksuma Topalović: Bilo je pokušaja lažnih profila i pokušaja naše diskreditacije. Pisalo se svašta, dosta ružnih i niskih stvari je rečeno… Razmišljali smo o koracima pravne zaštite, ali smo odustali kad je grad stao uz nas i kada su poručili da u našoj organizaciji rade vrijedni, pametni i školovani mladi ljudi. Mi sve što radimo, radimo za zajednicu i mislim da se to prepoznaje.
Koliko je teško biti braniteljica ljudskih prava u BiH?
Maksuma Topalović: Jako, jako teško. Izloženi ste tim nekim napadima, nerazumijevanju; nemate podršku ni kapaciteta da odgovorite na sve izazove. Nemate ni jasne izvještaje i dokumente na koje se možete osloniti za provođenje određenih politika ili inicijativa. Morate da čupate informacije. A sve košta, i javni skup košta, i istraživanje košta…
ANTRFILE: Neformalna grupa „Kakanj“
Neformalna grupa „Kakanj ustaje“ ne bori se samo protiv poskupljenja komunalnih usluga i grijanja. Ustali su i protiv izgradnje tvornice za preradu animalnog otpada, kako kaže Maksuma, iza koje stoji firma AgroProteinka iz Zagreba koja je u većinskom vlasništvu porodice Grlić Radman, aktuelnog ministra evropskih poslova u Vladi Hrvatske.
„Već smo prezagađeni, a ta bi tvornica stvorila dodatno zagađenje. Uostalom, Kakanj nema ni mesnu industriju, ni razvijeno stočarstvo, zašto onda baš u Kaknju da se pravi ova fabrika“, pita se Maksuma. Dodaje da su građani za ove planove spaljivanja otpada animalnog porijekla u visokim pećima saznali tek kad je zagrebačka sestrinska firma Bioorganika zatražila obnovu okolinske dozvole. Krajem 2024. godine skupljeno je više od 2400 potpisa građana koji su tražili da se ne obnovi dozvola za izgradnju ove tvornice.
Pored toga, „Kakanj ustaje“ traži i zatvaranje gradske deponije, što je naložila i nadležna inspekcija. „Općina Kakanj je jedina u Zeničko-dobojskom kantonu koja ne vozi otpad na regionalnu deponiju u Zenici, već da taloži ovdje na deponiji u gradu koja nije riješila problem otpadnih voda, smrada, niti raznih životinja koje su tu skupljaju i raznose smeće“, objasnila je Maksuma.
„Mi tražimo jasne, konkretne i vidljive mjere i tražimo da se prati njihova primjena“, izričita je Maksuma.
Razgovarala: Dragana Dardić
Fotografija: Ustupljena fotografija/Maksuma Topalović