Kao dobitnica prošlogodišnje Mirovne nagrade, kako gledate na trenutnu političku i sigurnosnu situaciju u Bosni i Hercegovini? Da li je, te u kojoj mjeri mir ugrožen, i šta mogu uraditi tzv. „obične“ građanke i građani, šta obrazovne institucije, a šta nevladine organizacije i udruženja građana kako bi se sačuvao mir u BiH?
Trenutna politička i sigurnosna situacuja u našoj državi je takva da svaki iole ozbiljan i normalan građanin osjeća zabrinutost za mir i sigurnost u društvu i državi. Retorika, koju koriste prvi ljudi u državi i donosioci odluka, je sve osim progresivne, pomirljive i obećavajuće za prosperitet, mir i sigurnost. U našoj državi se trenutno svaka osoba pribojava ne tako davne i gorke prošlosti. Sada i ovog momenta svi građani se moraju jasno ograditi od huškačke i pune mržnje spram drugog retorike, te paušalnih, zlonamjernih i namjerno izazvanih osjećaja bespomoćnosti i straha. Trenutno je ogromna odgovornost u zagovaranju i djelovanju, civilnog i nevladinog sektora.
Koliko je bitno da građanke_građani, obrazovne institucije i organizacije generalno djeluju u smjeru mirovnog aktivizma? Da li mislite da se u obrazovnim institucijama dovoljno uči o miru, historiji antiratnog aktivizma, ili baš suprotno, da se previše uči o ratu i slave ratne pobjede?
Veoma je bitno da građani djeluju razumno i u sferi mirovnog aktivizma daju maksimum. Politika je definitivno u svim sferama našeg društva, pri čemu ni školstvo nije zaobiđeno, a isto je najbitniji segment društva i ove države.Mislim da se kroz obrazovni sistem veoma malo promivira mir, građanski aktivizam, volonterizam. Isto nije prepoznato u društvu, u sistemu i obrazovnim institucijama, pa tako nije zaživjelo, niti se promovira, niti realizira na mikro planu, tj.kod djece i adolescenata.Tako da ne dolaze progresivno opredjeljene generacije, niti generacije sa ciljem kritičkog promišljanja, već generacije koje razmišljaju da negdje idu. Ovdje ne vide rješenje i ne pokušavaju ga naći, ne snalaze se i sl.
Kako gledate na nagradu koju ste dobili? Koliko Vam ona znači, te koliko je bitna za bh. društvo?
Ja sam veoma počastvovana Mirovnom nagradom Goran Bubalo, koja mi je dodijeljena, u kategoriji pojedinac/aktivista u 2020. godini. Posebno me raduje da je došla u Veliku Kladušu, nakon što su iz mog grada svijet obišle ružne slike brutalnog kršenja ljudskih prava i prava volontera i aktivista. Ovakve nagrade, ne da su bitne, nego su neophodne ovom društvu. Ovakvim nagradama bismo promovirali pozitivne priče i one koji se zalažu za zajednicu, znali bi da će ih zajednica i društvo prepoznati i na neki načim im se zahvaliti.
Koliko se isplati biti (mirovna) aktivistkinja, te dati svoj doprinos u promovisanju mirovnog aktivizma i očuvanja mira? Da li se išta mijenja nabolje situacija u Bosni i Hercegovini?
Biti mirovni aktivista u BiH, znači biti osporavan, etiketiran, kritikovan, nerijetko možda i verbalno, ili fizički biti napadnut i sl. Ali, ovo je takvo podneblje i baš zato imamo razlog više za istrajati, za nastaviti i ne obeshrabriti se da društvo i zajednice u kojima živimo učinimo boljim mjestom za življenje. Situacija u našoj zemlji se mijenja, čini mi se da lagano uviđamo da ukoliko se ne osvijestimo, uozbiljimo, ovu državu ozbiljno shvatimo, kao jedinu i nezamjenjivu, i ako svi zajedno radimo na njenom boljitku i napretku u svim sferama društva, sunce na obzorima njene opstojnosti se nazire. Moramo pokazati da nam je stalo prokazati one, koji uništavaju budućnost i opstojnost i dostojanstvo, nas i naše države u očima svijeta.
Koliko je Goran Bubalo bitan kao uzor u svijetu mirovnog aktivizma i civilnog društva u Bosni i Hercegovini?
Goran Bubalo je sinonim za mir, za mirovni aktivizam i svijetao primjer mirovnog aktiviste, koji je ime naše države pronio u svijetu. Neko, ko je prepoznat na svim meridijanima i neko ko nam je utabao sigurnu stazu kojom možemo i trebamo kročiti, na kojoj se ne smijemo umoriti, koliko god teško bilo. Goran Bubalo je ime, koje svaki učenik u ovoj državi treba da zna.
Dok god živi njegova ideja i njegova djela, dok postoje ljudi, koji pronose bosansku zastavu mira, živi i on, Goran Bubalo.
Zehida Bihorac, rođena, 01.08.1968. u Velikoj Kladuši, gdje živim i radim.
Po zanimanju sam, profesor razredne nastave i bibliotekar/ka. Radim kao bibliotekar u JU Prva osnovna škola u Velikoj Kladuši.Kao volonter sam počela raditi još u isnovnoj školi. Rodila sam se i odrastala u sistemu, u kojem je volinterizam i aktivizam u zajednici bio prepoznat, imala sam sreću da imam učitelje i nastavnike, kasnije i prifesore, koji su tu osobinu kod mene prepoznali i podsticali.
Kao aktivan član u društvenoj zajednici, clanica sam vise udruzenja, te u kontinuitetu provodim projekte, kako sa djecom i mladima, tako i sa odraslima sa ciljem promoviranja demokratskih načela, razbijanja stereotipa i predrasuda prema drugom i drugačijem.
Posebno bih istakla rad i suradnju sa udruzenjima koji okupljaju ranjive kategorije društva, te obiljele .Od marta 2018.aktivno se uključujem u pomoć ljudima u pokretu na području općine Velika Kladuša, sa akcentim na djecu i žene, te porodiice i maloljetnike bez pratnje.
20.06.2020. Na dan izbjeglica, održala sam preskonferenciju o brutalnom maltretiranju ljudi na granici sa EU, te austrijskim parlamentarcima i ministrici pravosuđa predala materijalne dokaze.
Dobitnica sam vise priznanja i zahvalnica za moj rad i angažman, od kojih bi posebno izdvojila Mirovnu nagradu.Humanitarka, volonterka i aktivistica za ljudska prava.
O mom radu je snimljeno više dokumentarnih filmova, koji su nagrađivani, jedan upravo biva premijerno prikazan u Njemačkoj. Urađeno je više publikacija i novinskih članaka.
Veoma često učestvujem na konferencijama o ljudskim pravima, na pozive nevladinih organizacija u svijetu.
Ostavite komentar