- Kao dobitnica_dobitnik prošlogodišnje Mirovne nagrade, kako gledate na trenutnu političku i sigurnosnu situaciju u Bosni i Hercegovini? Da li je, te u kojoj mjeri mir ugrožen, i šta mogu uraditi tzv. „obične“ građanke i građani, šta obrazovne institucije, a šta nevladine organizacije i udruženja građana kako bi se sačuvao mir u BiH?
MI, “obični ljudi” teško možemo pomoći da mir bude opcija u svijetu.
Čovječanstvo zaista idealizira mir, ali u praksi smo daleko od uspostavljanja mira. Iz našeg iskustva u više hiljada godina razvoja, vidimo koliko je nerealno tražiti mir među narodima i društvima.
Šta je mir? Uobičajeno je misliti o miru kao o stanju bez rata. Ali je li to doista mir?
Riječ za mir na hebrejskom (Shalom) dolazi od riječi za završetak, cjelovitost i savršenstvo (Shlemut).
Dakle, ako želimo postići zajednički cilj cjelovitosti i savršenstva među ljudima u društvu, tada ćemo morati otkriti kako uspostaviti veze među nama izvan naših podjela i razlika.
- Koliko je bitno da građanke_građani, obrazovne institucije i organizacije generalno djeluju u smjeru mirovnog aktivizma? Da li mislite da se u obrazovnim institucijama dovoljno uči o miru, historiji antiratnog aktivizma, ili baš suprotno, da se previše uči o ratu i slave ratne pobjede?
Steven Pinker, profesor psihologije na sveučilištu Harvard, 2011. je napisao knjigu “Bolji anđeli naše prirode”, (vjerojatno ne samostalno, nego uz veliku pomoć svoje male vojske diplomiranih asistenata). Naslov knjige preuzet je iz završetka prvog inauguracijskog obraćanja predsjednika SAD-a Abrahama Lincolna. Pinker koristi taj izraz kao metaforu za četiri ljudske motivacije – empatiju, samokontrolu, “moralni osjećaj” i razum – koji nas, piše, mogu “usmjeriti dalje od nasilja i prema suradnji i altruizmu”.
Izvorni poticaj bio je pronaći / stvoriti način mjerenja nasilja kroz povijest, te iznosi veliku količinu podataka (i njihove statističke analize) koji, kako on tvrdi, pokazuju da je nasilje u padu hiljadama godina i da je sadašnjost vjerovatno najmirnije vrijeme u povijesti ljudske vrste. Pad nasilja, tvrdi on, ogroman je po veličini, vidljiv i na dugim i na kratkim vremenskim skalama i nalazi se u mnogim područjima uključujući vojne sukobe, ubistva, genocid, mučenje, kazneno pravosuđe i postupanje s djecom, homoseksualcima, životinjama i rasnim i etničkim manjinama. On naglašava da “Pad, dakako, nije prošao glatko; nije sveo nasilje na nulu; i nije zajamčeno da će se nastaviti”.
Dakle, ne samo da je nasilje u stalnom padu, nego i svijet postaje sve bolji i bolji prema bilo kojoj mjeri koju želite primijeniti. Možda na takav način prezentirati historiju ratova: kako su tad ljudi zivjeli, a kako sad žive? Kakva su nekad prava imali a kakva sad imaju prava?
- Kako gledate na nagradu koju ste dobili? Koliko Vam ona znači, te koliko je bitna za bh. društvo?
Posebno zbog Goranovog imena, meni lično mnogo znači, jer je Goran bio moj veliki prijatelj, koji se istinski borio za, ne samo za mir u regiji, nego za svakog običnog malog čovjeka sa snovima. Posebno se borio za škole u izgradnji mira, te mi je titula za našu školu jedna od najvažnijih referenci koju je škola mogla dobiti.
- Koliko se isplati biti (mirovni) aktivista_aktivistkinja, te dati svoj doprinos u promovisanju mirovnog aktivizma i očuvanja mira? Da li se išta mijenja nabolje situacija u Bosni i Hercegovini?
Ako nešto radiš svim srcem i dušom, ne pitaš se isplati li se. Radis, ideš naprijed, trčiš, nekad srljaš, zapostavljaš sebe, ali jednostavno ta “ovisnost” da se promijeni svijet nabolje, jača je od nas.
- Koliko je Goran Bubalo bitan kao uzor u svijetu mirovnog aktivizma i civilnog društva u Bosni i Hercegovini?
Idemo napraviti knjigu svjedočenja ljudi koji su ga poznavali. Svi oni, od doktora nauka, do običnog srednjoškolca, složit će se da im je Goran u velikom dijelu života, osvijetlio put.
Neka ostane naša zvijezda na nebu, neka treperi i dalje u svom istom sjaju. Oni koji su svjesni njegovog djela, znat će put.