Boris Buden: Mi smo na novom početku za koji ne znamo čega je to početak

FOTO: Damir Ćumurović

Piše: Đorđe Krajišnik

Filozof i teoretičar kulture Boris Buden govoreći o aktuelnoj krizi izazvanoj pandemijom virusa COVID-19 ističe da se globalni sistem neoliberalne demokratije suviše uljuljkao u misli o svojoj neprolaznosti, te da je ono što se sada događa zapravo pokazatelj da nema nezamjenjivih i vječnih oblika vladavine. Otuda, iz te vjere o svojoj neprolaznosti, neoliberalni poredak i jeste reagovao ovako panično i nespremno na izazov pandemije. Drugačije rečeno, a tragom Budenovih riječi, čini se da globalne elite nikako nisu u stanju shvatiti onu poslovičnu, ali ne manje istinitu, mudrost koju je još Šeherezada, navodeći je kao riječi nepoznatog pjesnika, izgovorila pred carom Šahrijarom: „Vladali su, dugo su vladali,/Pa ipak – uskoro su vladati prestali”. Ova nam misao direktno i jednostavno pokazuje da nema neprolazne vlasti, te da je svaka porozna pod žrvnjem vremena. Naravno, to se vrlo često zaboravlja u ljudskoj oholosti, koja proističe iz zasljepljujućeg dejstva moći i vlasti. 

FOTO: Damir Ćumurović

Sve je, prema mišljenju Borisa Budena, u razgovoru koji smo povodom aktuelne krize vodili, počelo sa takozvanim padom komunizma, kada je bilo kakva alternativa postojećem sistemu, u tom trenutku neoliberalnog kapitalizma, odnosno zapadne liberalne demokracije, prosto zbrisana sa horizonta, iz glava ljudi. „To se zvalo i kraj povijesti. Dakle, da nema više ni jednog sistema koji može, odnosno nikakve alternative koja može dovesti u pitanje postojeći svjetski poredak. U prvom redu zapadni tip demokracije. Taj horizont koji se otvorio tada se sada zatvara, jer je postalo jasno da je sistem lomljiv. To je je jedno temeljno iskustvo kroz koje ljudi prolaze danas, a to je da živimo u jednom sistemu koji se preko noći može raspasti. Naravno, ima više razina na kojima problem postaje očigledan. Jedan je funkcioniranje samog kapitalističkog sistema, tačnije njegove neoliberalne logike. Sada se ispostavlja da su oni koji nisu do kraja uništili svoju socijalnu državu, koji su održali na nekom nivou svoje zdravstvene sisteme, na neki način pripremljeniji za ovo, nego oni koji su slijedili logiku tržišta, te nevidljive ruke koja će kao sve sama srediti. Sada ta nevidljiva ruka ne pomaže nikome. Ona nije ruka koja unosi nekakvu logiku. Nego je to ruka pandemije, smrti, izloženosti, ruka koja proizvodi kaos i ruka koja iznosi na vidjelo nesposobnost elita. A treba podsjetiti, teza te elite je bila da sve treba prepustiti njima, jer oni ‘znaju šta rade’. U tom smislu, ja bih rekao da se jedan historijski horizont zatvara. Ta priča koja je pokrenuta sa velikom ideološkom pobjedom 1989. i 1990. je sada okončana. I mi smo na novom početku za koji ne znamo čega je to početak. Može biti početak nečega puno goreg nego što smo to ikada prije doživjeli“, objašnjava Buden svoje viđenje aktuelnog trenutka. 

Na pitanje da li sada vidi neku mogućnost alternative, budući da je jasno da su se globalno tržište i neoliberalni kapitalistički poredak u potpunosti pokazali nesposobnost da se nose sa ovakvim problemima i izazovima, ovaj filozof i teoretičar kulture ističe da se neke stvari zapravo već sada događaju. Prema njegovom mišljenju alternative su tu, ali treba uzeti u obzir da pored pozitivnih postoje i negativne alternative. „Nije samo u pitanju imaginacija onih ljudi koji žele bolji, pravedniji život, veću jednakost, socijalnu solidarnost, izazvana je i imaginacija onih, da otvoreno kažemo, koji sanjaju o nekakvom fašističkom poretku. I oni sanjaju svoju šansu u ovome“, kaže Buden. 

Ovaj filozof i teoretičar kulture u aktuelnoj krizi vidi i šansu za ljude u zemljama nekadašnje Jugoslavije, koje bi, prema njegovim riječima, trebali da promisle o tome imaju li sami sposobnosti da se suoče sa problemima ovoga svijeta, i problemima života na svim razinama, i političkim i ekonomskim. „I također u smislu toga da se između sebe moraju na neki način početi dogovarati kako će se pozicionirati u tom svijetu. Bez da se misli da postoji tamo negdje netko u toj Europi koji zna što treba učiniti, pa ćemo mi ili dobiti ispravan odgovor na to pitanje šta da se radi, ili ako pogriješimo netko će popraviti naše greške“, zaključuje Boris Buden. 

This article has been produced with the support of the European Endowment for Democracy (EED). Its contents do not necessarily reflect the official opinion of EED. Responsibility for the information and views expressed in this article lies entirely with the author(s).

Ostavite komentar

unesite broj *

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.