Inicijativa mladih s invaliditetom Boke (I MI Boke) je 30. decembra 2024. godine Ustavnom sudu Crne Gore uputila Inicijativu za pokretanje postupka ocjene saglasnosti člana 57 Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o socijalnoj i dječjoj zaštiti iz 2017. godine s Ustavom Crne Gore i potvrđenim i objavljenim međunarodnim ugovorima. Pomenutom odredbom izmijenjena je odredba člana 158 stava 1 Zakona o socijalnoj i dječjoj zaštiti, na način da lična invalidnina prestaje da bude izuzeta iz primanja, prihoda i imovine, kojima osobe s invaliditetom (OSI) i njihove porodice učestvuju u plaćanju usluga socijalne i dječje zaštite.
U Inicijativi I MI Boke je istakla da je član 57 Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o socijalnoj i dječjoj zaštiti suprotan Ustavu Crne Gore, Konvenciji UN-a o pravima OSI, Evropskoj konvenciji za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda i Protokolu br. 1 uz ovu Konvenciju. Član 9 Ustava Crne Gore propisuje da potvrđeni i objavljeni međunarodni ugovori „sastavni su dio unutrašnjeg pravnog poretka, imaju primat nad domaćim zakonodavstvom i neposredno se primjenjuju kada odnose uređuju drukčije od unutrašnjeg zakonodavstva”. Nametanjem obaveze OSI i njihovim porodicama da i ličnom invalidninom učestvuju u plaćanju troškova usluga socijalne i dječje zaštite ograničava se niz ljudskih prava ove grupe koja su im zagarantovana pomenutim međunarodnim ugovorima, a koja se shodno citiranoj ustavnoj odredbi moraju neposredno primjenjivati.
Konvencija UN-a o pravima OSI nameće obavezu Crnoj Gori da progresivno postigne puno ostvarivanje socijalnih prava OSI (član 4 stav 2), kao i da im omogući „pristup spektru službi podrške u svojim domovima, ustanovama za smještaj i lokalnoj zajednici, uključujući personalne asistente, neophodne radi podrške uključenosti i životu osoba sa invaliditetom u svojim lokalnim zajednicama i sprječavanja izolacije ili isključenosti iz zajednice” (član 19 tačka b). Ovom Konvencijom se Crnoj Gori nalaže i omogućavanje OSI „pristupa odgovarajućim službama, sredstvima i drugoj asistenciji za zadovoljavanje potreba vezanih za invalidnost po pristupačnim cijenama” (član 28 stav 2 tačka a). Osporena odredba u potpunosti je suprotna citiranim odredbama Konvencije, jer ograničava pristup OSI uslugama socijalne i dječje zaštite, pružajući ih po nepovoljnim i za ovu grupu nepriuštljivim cijenama.
Kako je članom 32 stavom 1 Zakona o socijalnoj i dječjoj zaštiti propisano da „pravo na ličnu invalidninu ima lice sa teškim invaliditetom”, osporenom odredbom je ograničeno i pravo svojine OSI, koje je zajemčeno članom 58 stavom 1 i 2 Ustava Crne Gore i članom 1 Protokola br. 1 uz Evropsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda. Pored toga, pravo svojine se članom 57 Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o socijalnoj i dječjoj zaštiti iz 2017. godine ograničava samo licima sa teškim invaliditetom, ali ne i drugim grupama korisnika/ca usluga socijalne i dječje zaštite, čime se prema ovoj grupi vrši neposredna diskriminacija. Stoga je osporena odredba suprotna i članu 8 Ustava Crne Gore, članu 5 stavu 1 i 2 Konvencije UN-a o pravima OSI, i članu 14 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda koji zabranjuju diskriminaciju po bilo kom osnovu. Takođe, ova pravna diskriminacija OSI je suprotna i članu 25 stavu 4 Ustava Crne Gore, koji čak i u vrijeme ratnog ili vanrednog stanja zabranjuje ukidanje zabrane diskriminacije.
Zbog navedenog osporena odredba je suprotna i članu 68 Ustava Crne Gore, koji jemči posebnu zaštitu OSI, kao i članovima 28 i 40 Ustava i članu 8 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda, jer lica sa teškim invaliditetom, kojima su potrebne usluge socijalne i dječje zaštite ne mogu ostvarivati svoja ljudska prava na dostojanstvo i nepovredivost ličnosti i privatni i porodični život bez korišćenja ovih usluga. Ljudska prava koja su zagarantovana Ustavom i potvrđenim i objavljenim međunarodnim ugovorima ne mogu se ograničavati nečijim materijalnim stanjem ili ličnim svojstvom, kao što je invaliditet, a naročito se ova ograničenja ne mogu vršiti regresivno, tj. ograničavati već propisani uslovi za ostvarivanje ljudskih prava. U tom smislu, osporena odredba člana 57 Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o socijalnoj i dječjoj zaštiti iz 2017. godine nije u saglasnosti ni sa članom 24 Ustava Crne Gore, jer se ljudska prava lica s invaliditetom na usluge socijalne i dječje zaštite ne ograničavaju „u obimu koji dopušta Ustav u mjeri koja je neophodna da bi se u otvorenom i slobodnom demokratskom društvu zadovoljila svrha zbog koje je ograničenje dozvoljeno”.
U Inicijativi, I MI Boke je Ustavnom sudu Crne Gore predložila da obustavi izvršenje osporenog člana 57 Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o socijalnoj i dječjoj zaštiti čim pokrene postupak za ocjenu njegove ustavnosti, a kako bi zaustavila neotklonjive štetne posljedice po ostvarivanje osnovnih ljudskih prava i sloboda OSI, koje već nastupaju. I MI Boke se nada da će Ustavni sud Crne Gore u što kraćem roku pokrenuti postupak za ocjenu saglasnosti osporene odredbe s Ustavom i potvrđenim i objavljenim međunarodnim ugovorima, te da će je proglasiti neustavnom.
Inicijativa za pokretanje postupka ocjene saglasnosti člana 57 Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o socijalnoj i dječjoj zaštiti iz 2017. godine s Ustavom Crne Gore i potvrđenim i objavljenim međunarodnim ugovorima je izrađena u okviru projekta „Razumimo i jačajmo samostalan život OSI”, finansiranog od strane ULOBA.