Novogodišnji praznici su nam pred vratima. Novogodišnja magija, pokloni, ukrasi, vjerovanje u Deda Mraza, sve je tu.
Ali ‘ajde da otvorimo na sekund’ vrata koja nas vode u realnost, bez ikakve magije i vjerovanja. Vjerujemo li više u Deda Mraza ili u našu državu Bosnu i Hercegovinu? Stanovnici Jablanice sigurno više vjeruju u Deda Mraza. Početkom oktobra ove godine ove ljude je zadesila prirodna katastrofa, poplava, u kojoj su izgubili svoj dom, svoj krov nad glavom. Izgubili su, što je najstrašnije, i članove porodice. Dan poslije, država/entitet/kanton, odnosno oni koji ih predstavljaju bili su tu. Na tv ekranima obećavali su pomoć u što kraćem roku. Ali izgleda da je ipak, kako cinična poslovica kaže, “obećanje, ludom radovanje”.
I nakon skoro tri mjeseca sve stoji i tapka u mjestu, novac iz budžeta još nije raspoređen opštinama koje su pogođene poplavama. Oko 22 miliona maraka. A dok vlast samo priča, daje obećanje, drugi su odmah, bez ikakve priče počeli pomagati ljudima u poplavljenim područjima. Naravno, kao što smo i do sada navikli, Udruženje Pomozi.ba je prvo reagovalo i kao i uvijek uradilo posao države. Uradilo i radi i dalje, dok političari slave kao uspjeh kada jednom u godini dana donesu jednoglasno neki zakon ili odluku. Ili kada usvoje jedan od mnogobrojnih zakona koji su neophodni na putu ka Evropskoj Uniji.
A dok se nalazimo na tom putu, država nije spremna ni da se pokaže da je bar dobra u organizaciji događaja. Samit lidera koji je bio zakazan za 4. i 5. decembar, koji okuplja lidere Zapadnog Balkana i Evropske unije, otkazan je jer je pao tender za organizaciju.
Pa tako, uz pomoć velikih napora vlasti ostali smo i bez milijardu eura od Evropske Unije. Bosna i Hercegovina nije uspjela pristupiti fondovima iz programa Plana rasta EU pošto, između ostalog, nije usvojila tzv. reformsku agendu.
Političari, predstavnici države i viših nivoa vlasti, se ponašaju kao da im novac ne treba. Ali možda I jeste tako, jer ipak postoji taj paralelni svijet u kojem oni žive sa platama preko pet hiljada maraka.
Međutim, nije im bilo dovoljno, pa su se ipak odlučili na povećanje svojih plata I plata drugih državniih službenika, gdje običan službenik dobija povećanje od 50 maraka, a političari najmanje 300 maraka.
Ili, kako protumačiti odluku da je entitetski predsjednik Republike Srpske predložio vlastiti budžet za iduću godinu od 77 miliona maraka, što je više nego što imaju predsjednici svih država bivše Jugoslavije zajedno.
O odnosu države prema građanima razgovarali smo sa diplomatom i istoričarom Slobodanom Šojom. Smatra da smo zarobljeni u strašnom mraku i predstavljamo potpuno neperspektivnu državu.
“To je nažalost priča o dva velika grešnika koji se dopunjuju u naopakosti, jer se i država i građani ponašaju naopako. Oni koji vode državu i koji imaju zadatak učiniti državu pravnom, pravednom, prosperitetnom i bogatom i kojima je dužnost građane održati u statusu ljudi i obezbijediti im minimum sreće i dostojanstva, ne znaju i ne žele raditi za dobro građana zemlje kojom upravljaju. Ne zanima ih opšte nego isključivo privatno dobro i privatna korist. Kao i mnoga preduzeća koja su na kriminalan način privatizovana, tako je i država oteta i privatizovana od strane najnesavjesnijih dijelova društva. Mentalni defekt ljudi nedostojnih funkcija koje su ugrabili, isključivi je krivac što živimo u razrušenom i poharanom društvu u kojem se problemi rješavaju verbalno ili minimalno, tek da se vidi da se kao nešto radi”, ističe Šoja.
Država ne rješava već usložnjava probleme, smatra Šoja. Međutim po njemu i građani snose veliku odgovornost jer su i oni krivi za stanje u državi.
“Sliku države grade podjednako i oni koji je vode i oni koji su vođeni. U našim masama postoji jedna genetska bolest koja bi se mogla definisati kao društvena sebičnost, odnosno socijalni egoizam, pošto se dijagnoze bolesti pišu na latinskom! Svjesno ili nesvjesno naši ljudi smatraju da su oni važniji i stariji od društva i države i zato svoje zemaljske dane koriste da bi napravili društvu što više štete, a sebi što više koristi. To već predugo traje i tek kad se promijenimo i postignemo svijest da su društvo i država važniji od nas i da mi moramo služiti njima, a ne oni nama, počećemo napredovati. Dotad ćemo samo nazadovati. Stvari su kod nas vrlo jednostavne. Zlo je brojčano prevladalo pa sebične i neodgovorne mase biraju sebične i neodgovorne vlasti”, smatra diplomata i istoričar Slobodan Šoja.
Postavlja se pitanje, htjeli mi to ili ne, kome treba država? Političarima ili građanima? Mislim da je odgovor jasan. Ali nada zadnja umire, pa nam tako Severina u novogodišnjoj noći možda donese sreću sa nastupom koji je Kanton Sarajevo koštao 800 hiljada maraka. Odnosno kako je bivša gradonačelnica Sarajeva, Benjamina Karić, rekla: u pitanju su nastupi za dvije noći.
Jer kad’ je beg bio cicija kada je u pitanju tuđi novac, odnosno novac građana.
Piše: Maja Popović