Stan’ Neretvo, stani vodo…
Tim riječima počinjala je pjesma koju su sedamdesetih i osamdesetih godina prošlog vijeka “Djevojke sa Neretve” iz Konjica pjevale u svim dijelovima svijeta, ne ostavljajući nikoga ravnodušnim i istovremeno proslavljajući ime malog hercegovačkog grada na obalama Neretve.
Odjevene u bijele kratke suknje i prugaste tamno plave bluze, što je bila jedna od uniformi po kojima ih je publika lako prepoznavala, standardnim horskim pjesmama davale su modernu i jedinstvenu izvedbu koja ih je činila “posebnim” i prepoznatljivim. Četvrt vijeka radile su to uspješno, čemu svjedoče brojne nagrade i priznanja koje su donijele u svoj rodni grad, ali i dobar glas koji su o njemu pronijele širom svijeta.
Aktivno su djelovale sve do 1992. godine, kada su se sticajem ratnih okolnosti, poput bisera, rasule po cijelom svijetu. No uprkos vremenu i godinama, uspomena na njih i dalje živi, a u budućnosti će je čuvati monografija Djevojke sa Neretve koju će 6. augusta, uz kraći koncert, predstaviti u kinodvorani konjičkog Doma kulture, istoj onoj u kojoj su prije 55 godina imale svoj prvi nastup.
Monografija, njihova horska knjiga, prilika je i za novi susret “Djevojaka”, a tim povodom u Konjic će iz New Yorka doputovati i profesorica dirigentica Emina Beljajev, supruga pokojnog profesora muzike Sergija Beljajeva koji je sredinom šezdesetih doputovao u ovaj hercegovački gradić, a potom osnovao ansambl koji će narednih 25 godina postati muzički simbol jednog doba.
“Još u aprilu sam rezervisala avionske karte”, kaže profesorica Beljajev, ne krijući uzbuđenje zbog ponovnog susreta sa “Djevojkama” i dodaje: “Odjednom uspomene naviru, nekih stvari volim da se sjetim, a nekim dogodovštinama se onako tiho, sama smiješim.”
Više detalja pročitajte na balkans.aljazeera.net.