Povodom Međunarodnog dana mira, Mreža za izgradnju mira pored dodijele Mirovne nagrade “Goran Bubalo” organizuje u Mostaru 20. septembra i Okrugli sto na temu: Stabilnost i mir u regionu, stanje i izazovi”. Jedan od učesnika okruglog stola biće i prof. Zoran Pusić, hrvatski političar i kopredsjednik Igmanske inicijative za Hrvatsku. Sa profesorom Pusićem razgovarali smo o stanju na Zapadnom Balkanu, utjecaju velikih sila, ali i o miru i stabilnosti u državama bivše Jugoslavije.
1. Kako komentarišete trenutnu političku situaciju u Bosni i Hercegovini?
Kao bosanski čvor. Jedan takav čvor presjekla je odlučna akcija Clintonove administracije i onda NATO-a, prije 30 godina. Ali za to su trebale proći godine bombardiranja Sarajeva, ratni zločini koji su užasnuli svijet, prezir rukovodstva RS prema svim pokušajima da se uspostavi mir, otvoreno nasilje prema jedinicama UN-a, trebala se dogoditi Srebrenica. Danas je političko nasilje u BiH, srećom, još u verbalnoj fazi; u što se ono može u času pretvoriti, o tome bi bar mi s područja bivše Jugoslavije trebali nešto znati. S tim da je svjetsko političko okruženje u neku ruku nepovoljnije nego prije 30 godina.
2. Da li je trenutno ugrožen mir u BiH, jer već godina bh. političari koriste ratnu retoriku, prijetnje otcijepljenjem?
Prijetnje otcijepljenjem i retorika Milorada Dodika glavni su razlog permanentne političke krize u BiH, a ugrožavaju mir i u BiH i u regiji. To što je trenutačno, pod pritiskom EU, Dodik u svojoj agresivnoj retorici učinio korak nazad, prihvatio mogućnost da SNSD sudjeluje na izborima za predsjednika RS-a, što je „još jučer“ rezolutno odbacivao, ne znači da je odustao od svog proklamiranog cilja sažetog u izjavi: „Dayton je propao, mi sigurno nećemo biti u BiH“. Referendum koji Dodik i njegova stranka SNSD namjeravaju provesti nije direktna demokracija nego direktna manipulacija. Čak i da niste izloženi stalnoj propagandi o vašoj ugroženosti, što se može odgovoriti na pitanje: ‘Da li prihvatate odluke neizabranog stranca i presude neustavnog suda protiv predsjednika RS-a (..)’. Hipotetsko pitanje, bliže istini, bi bilo: ‘Da li prihvatate politiku Milorada Dodika i SNSD-a kao interesne grupe, unatoč što ona nedvojbeno prijeti trajnoj izolaciji i osiromašenju RS-a, kao i miru u BiH’. Većina trenutačno vladajućih političara u državama EU, s Orbanom kao važnom iznimkom, protivi se Dodikovim političkim eskapadama. Glavni tajnik NATO-a Mark Rutte dao je bezuvjetnu podršku Christianu Schmidtu, jednom od glavnih ciljeva Dodikovih napada i uvreda. Tu, međutim, ostaje Trump kao nepoznanica. On, za sada, nije odgovorio na snishodljivo Dodikovo laskanje ali zna se da Trumpu laskanje godi, a Dodik jeste tip političara kakve bi Trump i njegova administracija voljeli vidjeti na vlasti u Europi. S druge strane, većina europskih političara, posebno Rutte, nisu baš pokazali principijelnost u sukobu s Trumpovim mušičavostima.
3. Kako gledate na trenutnu situaciju u Srbiji, protesti traju već mjesecima. Kakav scenario možemo očekivati?
Na dio studenskih demonstracija koje karakterizira slobodarski duh i proeuropski zahtjevi, u smislu temeljnih načela na kojima je EU građena, a koje mnoge članice EU sve više „zaboravljaju“, sigurno gledam sa simpatijama. No kad su, inicijalno studentske, demonstracije dosegle ovu masovnost, prirodno je da su to kao svoju šansu prepoznali i nacionalistički populisti. U doba političkog previranja i povišenih emocija oni ne mogu i ne znaju ponuditi ništa drugo od nacionalističkih slogana, bez obzira koliko već bili izlizani od zloupotrebe zadnjih 35 godina i koliko nesreće donijeli. I te kako bi volio da sve završi mirnom promjenom vlasti i onda ubrzanim putem Srbije prema europskim integracijama. Ali ne čini mi se da je to očekivani scenario. Sada su svi koncentrirani na prvi korak, svrgavanje Vučića s vlasti i tu postoji, uglavnom, konsenzus. Ako se to i uspije mirnim putem, vlast će neko vrijeme biti izložena, „na ponudi“, a tu se onda roje populisti koji ne moraju biti ništa bolji od vlasti koju ste smijenili. Trebalo bi artikulirati koji je drugi korak i onda taj program ponuditi građanima kao predizbornu kampanju. Čak i kad je postojala ekipa sposobnih političara za preuzimanje vlasti, poslije rušenja Miloševića, taj „drugi korak“ pokazao se teži od prvog, smjene Miloševića, a znamo kako je završilo.
4. Koliko na Zapadni Balkan utiču velike sile, odnosno njihove odluke?
Utjecaj velikih sila je na Zapadnom Balkanu uvijek prisutan, ali varira. U doba Tita i Jugoslavije taj utjecaj je bio najmanji u historiji ovih krajeva. U doba završetka ratova 1995. godine i Daytonskog sporazuma, taj utjecaj je bio apsolutan. I pozitivan. Koliko bi još rat trajao, koliko bi tisuća ljudi stradalo u BiH da na kraju nije SAD donijela odluku da rat treba zaustaviti? Inače, kroz povijest, odluke velikih sila su najčešće bile da nametnu, kroz oružanu nadmoć pa i agresiju, svoje interese manjim i vojno slabijim državama; ne da zaustavljaju ratove i nameću mir. Kad se pogledaju genocid u Gazi, agresija na Ukrajinu, Trumpove, za sada samo izrečene, pretenzije prema teritorijima drugih država, kao da se u tu povijest vraćamo.
5. Povodom Međunarodnog dana mira u Mostaru, 20. septembra, ćete učestovati na okruglom stolu na temu “Stabilnost i mir u regionu”. Da li su i stabilnost i mir trenutno ugroženi na prostoru bivše Jugoslavije i gdje najviše?
Mir i stabilnost neupitni su u Sloveniji. Od ostalih republika bivše Jugoslavije najmanje su ugroženi u Hrvatskoj, prvenstveno zbog njenog članstva u EU, pa i NATO-u. Unutrašnju stabilnost u Hrvatskoj mogle bi narušiti radikalno desne i revizionističke politike koje su u zadnje vrijeme sve agresivnije i imaju potporu dobrog dijela Crkve. Za članstvo u NATO-u moglo bi se reći da je to dvosjekli mač – s jedne strane iza sebe imate snažno vojno savezništvo, s druge – ako neke članice NATO-a dođu u sukob s Ruskom federacijom onda ste u ratu. Ali ako se to dogodi, obzirom na geostrateški položaj Hrvatske, vjerojatno ni neutralnost ne bi puno pomogla.
Mir je najkrhkiji u Srbiji i u BiH, a o unutrašnjoj stabilnosti tu se jedva i može govoriti. Ta situacija jeste i prijetnja miru u cijeloj regiji, s izuzetkom Slovenije. Dakle, jedan od primarnih nacionalnih interesa trebao bi biti da se razumno i dobronamjerno djeluje u smirivanju unutrašnjih političkih napetosti, a time i porastu stabilnosti i „kod kuće“ i „kod susjeda“. Hrvatska to realno može učiniti svojom politikom prema BiH.