Ne stišavaju se reakcije oko odluke Vlade Federacije da poveća minimalnu platu na hiljadu maraka. Nezadovoljstvo poslodavaca sve I dijela radnika je izvjesnije a Vlada obećava podršku radnicima koju dobiju otkaze i subvencije za mala i srednja preduzeća. Nezadovoljstvo je i struke sa kojom se vlast kao i uvijek nije konsultovala. Oni nisu, ali mi smo razgovarali sa profesorom i bivšim dekanom Ekonomskog fakulteta u Sarajevu, Željkom Šainom.
Profesore Šain kako gledate na povećanje minimalne plate na hiljadu maraka u Federaciji BiH?
Minimalnu plaću je trebalo davno povećati jer su takvi troškovi života i sve je poskupilo tako da je sramotno imati tako mizernu minimalnu plaću. Međutim, način na koji je to doneseno je katastrofalan. Ne poričem, minimalna plaća treba biti i veća od hiljadu maraka, ali mora biti rezultat sistemskog pristupa rješavanja prvo sa jedne strane primanja zaposlenih ljudi, a s druge strane opterećenja poslodavaca koji to mogu izdržati. I to sve u okviru jednog uređenog sistema gdje prvenstveno mislim na fiskalnu politiku kao i ukupne odlive novca koji ima jedan poslodavac u zavisno od djelatnosti kojom se bavi. Dakle, moramo pratiti kompletan novčani tok poslovnog subjekta i koliko u tom novčanom toku ima prostora za nagrađivanje zaposlenih radnika. Ponavljam, način na koji je to Vlada napravila je nekorektan i trebalo se to u socijalnom dijalogu onoga što čini Socijalno ekonomsko vijeće – vlada, sindikat i poslodavci – naći konsenzusom zajednička mjera koja će zadovoljiti podjednako sve i gdje će podjednako svi biti nezadovoljni. Način na koji se to napravilo će nanijeti daleko više štete po sistemu domino efekta. Uzmite za primjer ostale zaposlene, koji nemaju minimalnu plaću, koji imaju po 1100, 1500 KM, će pitati šta je sa našim plaćama. Pitaće se i penzioneri gdje smo mi. To je dokaz da nije dobro izvlačiti iz konteksta jedan elemenat i davati samo jednoj skupini zaposlenih, što ipak nije dovoljno.
Mnogo je mišljenja da ova odluka nije dobra ni za radnike, ni za poslodavce. Da li se vlast trebala više konsultovati sa strukom?
To je nesumljivo. Meni je žao što je Vlada zaobišla struku i donosila odluke na bazi ne znam čijih preporuka i očito je da je to populistička, politička odluka u ovom trenutku bila, da se dobiju politički poeni, a ne da se suštinski poboljša materijalni položaj onih koji su stvarno u bijednom stanju.
Kako komentarišete položaj nevladinog sektora oko saradnje sa vlašću?
To je taj parcijalni pristup problemu. Nedopustivo je da jedna ozbiljna institucija koja se zove Vlada parcijalno vadi, slikovito, kao nekom pincetom koga će riješiti na neki način, koga će zaboraviti i tako dalje. Bez sistemskog pristupa mi imamo tempiranu socijalnu bombu. Ovdje ne postoji osjećaj za nevladin sektor jer znate vlada u nevladinom sektoru vidi i određenu konkurenciju, čak nekad vidi i nekostruktivnu opoziciju. Nevladin sektor bi trebao biti konstruktivna opozicija Vladi u donošenju svih mjera i aktivnosti koja se dešavaju. Nažalost nevladin sektor nekada rješava i pitanja koja bi Vlada trebala riješiti. Uzmimo za primjer posljednje poplave, šta su nevladin sektor i dobrotvorne institucije napravile. Jednostavno žao mi je što je do svega ovoga došlo, ali po onoj kineskoj narodnoj poslovici “Desila mi se nesreća, kakvu li će mi sreću donijeti”, očekujem da će kao vjetar koji dođe malo pročistiti odnose i opametiti one koji su sada moćnici, da u budućnosti ne prave takve greške.
Privrednici su se suočili sa tri ozbiljna izazova u prethodnom periodu. Zabrana pušenja, neradna nedjelja i sad minimalac. Smatrate li i Vi da su to ozbiljni izazovi?
Apsolutno jesu. I tu je moglo biti daleko pametnijih rješenja. Treba omogućiti svakom zaposlenom čovjeku, bez obziru gdje radi i kod koga, dnevni i sedmični odmor. Ali linearan pristup koji je donesen u Federaciji Bosne i Hercegovine, pogotovo za nerad svih objekata koji su nekada radili nedjeljom, nanosi opet više štete nego koristi. Mi inače imamo jako lošu kulturu rada u Bosni i Hercegovini. Svi pričamo bez nekog dubljeg razmišljanja, kako su vrijedni Japanci ili Kinezi. Uporedimo koliko godišnjeg odmora i neradnih dana ima u Japanu, koliko u Bosni i Hercegovini, a onda se čudimo kako je Japan tako napredan. Mi moramo kod najmanjeg djeteta početi razvijati i novu kulturu rada, odnosa prema radu, odnosa prema državi i domovini i šta to znači ekonomski patriotizam. Dakle, mi smo bez vrijeđanja, i ja spadam u tu kategoriju, maloobrazovani ljudi da znamo normalno živjeti u savremenom svijetu.
Je li neozbiljno da vlast najavljuje neke subvencije, a da je Federacija BiH na privremenom finansiranju?
To je još jedna lako obećana stvar koja ima teško materijalno uporište. Ima tu i dijalektike, jedinstva suprotnosti. Biti na privremenom finansiranju a obećavati neke subvencije. Moglo bi se čak i pravno postaviti pitanje, kako i iz kojih izvora. Ili ćemo opet bez nekog posebnog, pažljivog analiziranja ići u još veća zaduživanja , ne za investicije nego za tekuću potrošnju. Jako je loše što se mi toliko zadužujemo da bi punili budžet iz kojih se ne finansira ništa od strateških investicija. Jedan od menadžera firmi, koju jako pogađa ovaj minimalac, je rekao, parafraziraću ga: “Ono što smo naumili da dajemo u investicije , sad ću morati da dajem u plate”. A plata je tekuća potrošnja. Zašto sindikat, zašto vlada se nije pozabavila statusom radničke klase, od 1996 godine na ovamo, na realnim osnovama. Svi su samo davali demagoške izjave i donosili odluke koje nisu ekonomski utemeljene i produktivne.
Smatrate li da bi u ovom trenutku bilo najrazumnije staviti van snage ovu odluku pa onda zajedničkim djelovanjem doći do kvalitetnije?
Mogu se naći i neka prelazna rješenja. Ovom odlukom svi smo gubitnici, dakle niko ne može praviti neku proslavu da je nešto dobio sa ovim. Jedino se kratkoročno mogu obradovati ljudi kojima će legalno plata biti povećana sa 619 KM na 1000 KM. Znamo mi i kako se namirivalo i preko koverti, ali ne smijemo preko grešaka praviti nove greške. Treba ovo amortizovati, a ova kao i neke prethodne vlade su pokazale da ne znaju vladati u kritičnim situacijama. Pokazao je nedavno i ovaj slučaj sa poplavama. Mora se formirati iskreno stručni tim, ne politički stručni tim od predstavnika stranaka nego od stručnjaka koji nisu politički obojeni, da nađu racionalno rješenje i izlaz iz ove situacije. O tome moraju odlučivati ljudi koji imaju znanje i hladnu glavu i iskreno vole čovjeka i domovinu Bosnu i Hercegovinu, a ne oni koji isključivo vole svoju firmu i svoj novčanik, svoje auto, svoju buduću vikendicu ili kuću. Ovdje je previše egoizma, samo ličnog računa a premalo onog u šta se svi kunu, za stanovništvo i radni narod Bosne i Hercegovine.
M.P.