Konačno. Konačno je na UKC Tuzla pušten u rad aparat za zračenje. Dvije godine nakon obustave radioterapije zbog neispravnosti starih uređaja te pokrenute istrage zbog sumnje u namještanje tendera, u Univerzitetskom kliničkom centru u Tuzli zvanično je puštena u rad oprema za takozvano zračenje pacijenata s najtežim oblicima karcinoma.
Pacijenti sa najtežim dijagnozama su čekali, kasnili sa liječenjem a svaki dan i sat je bio bitan kako bi se uspješno borili sa karcinomom.
Ono što je još više izrevoltiralo građane, udruženja, jeste pozivnica za svečanu ceremoniju puštanja u rad novog linearnog akceleratora na Klinici za onkologiju i radioterapiju UKC Tuzla.
Svečanom ceremonijom su nazvali puštanje u rad aparata zbog čega je u prethodnom periodu izgubljen veliki broj života. Ljudi nisu imali kako da se liječe, dok je na listi čekanja više od sto pacijenata.
Hajra Jahić-Bajrić iz Udruženja žena oboljelih od raka “Nijemi krik” ističe da je “svečanost“ riječ koja cinično, glupo i krajnje neljudski, nehumano opisuje stanje povodom nabavke aparata koji nikada nije trebao, niti smio prestati sa radom.
“Potajnu radost onkoloških pacijenata, vjerujem da potiskuje panični strah za ponovnim nestankom nečega što je za njih, ne samo slamka spasa nego jedina nada u životu – za život.
Koja i kolika radost, ima li je u porodicama onih koji tu radost nisu ni dočekali. Vjerujem da proklinju svaki razlog i svakog onog zbog čega ga nije bilo. U normalnom svijetu, u normalnim okolnostima, onkološki pacijenti nikada ne bi trebali saznati za nedostatak lijekova, citostatika ili za (moguću) kratkoročnu neispravnost takvog ili sličnog aparata, kako se u i onako teškoj zdravstvenoj situaciji ne bi uznemiravali i strahovali. Na žalost, živimo u zemlji koja će još dugo koračati putem normalnog i humanijeg odnosa prema pacijentima ove kategorije”, ističe Bajrić.
Ovo ne bi trebao biti marketing za UKC Tuzla, već je ovo bila potreba za najmnogoljudniji kanton i za spašavanje života, iako su mnogi nažalost izgubljeni.
“I na kraju, ako pitate onkološke pacijente čega se plaše, vjerujem da će Vas odgovor ostaviti bez riječi…Nije nama problem rak kao bolest, borit ćemo se, mi se plašimo kako se liječiti od raka u Bosni i Hercegovini“, poručila je Hajra Jahić-Bajrić iz Udruženja žena oboljelih od raka “Nijemi krik”.
Takođe i Enida Glušac iz Udruženja “Renesansa” izrazila je negodovanje zbog ovakvog pristupa UKC-a Tuzla.
“Čega se pametan stidi time se budala ponosi. Nakon 26 mjeseci, nakon toliko izgubljenih života oni priređuju ceremoniju svečanog otvaranja. Slavi se i nepoznat ali zasigurno veliki broj izgubljenih života koji nisu dočekali svoju radioterapiju ili su je dočekali prekasno. Pala su 3 tendera, jer nečiji lični interesi su iznad života, iznad naših voljenih, iznad zajedništva i porodice. Sa ovim je Tuzla dotakla dno”, poručuje Enida.
I tako, za neke svečanost, za neke borba za život, odnosno njen nastavak, jer su ovaj aparat pacijenti čekali više od dvije godine.