Povodom četvrtog februara, Svjetskog dana borbe protiv raka razgovarali smo sa Enidom Glušac, predsjednicom Udruženja “Renesansa”. Međutim Enida nije samo predsjednica ovog udruženja već i neko ko je pobijedio rak. 2016. godine dijagnosticiran joj je jako invazivni karcinom dojke. Kada je mislila da je borba završena, nakon 18 mjeseci je ponovo dobila recidiv, ponovo karcinom i njena bitka je nanovo počela ispočetka. Ali zahvaljujući jakoj volji Enida je već godinu dana bez ikakve terapije. Njena borba je trajala ukupno osam godina i ona je upravo prava osoba koja nam može govoriti o značaju današnjeg dana i podizanju svijesti o raku.
Enida, koliko je teško pacijentima oboljelim od karcionama liječiti se u Bosni i Hercegovini?
Kao što smo mi na našim stranicama danima najavljivali “04.02.- Nešto će se desiti naopako”. To je dio globalne kampanje, kao što je karcinom pacijentima život okrenuo naopako, tako ćemo mi ovaj dan naše profilne slike na društvenim mrežama da okrenemo naopako. Međutim, za razliku od drugih zemalja, kod nas nije samo to što se naopako dešava. U našoj državi, bar što se tiče pacijenata, sve je naopako. Mi smo svjedočili da je prije desetak dana legalizovana lista smrti, na skupštini kada je odlučeno da se za Fond solidarnosti izdvoji tričavih 70 miliona KM za cijelu narednu godinu iako se po proračunima zna da je neophodno bar 106 miliona da se pokriju osnovni troškovi Fonda solidarnosti. Mi ćemo u budućnosti imati samo još više liste čekanja i još više smrti.
Kako izgleda borba sa rakom?
Sama dijagnoza karcinoma je jako teška i u najuređenijim društvima. Shvatite da se nalazite negdje između života i smrti, vi ne znate kakva je vaša budućnost, sve vam je u životu neizvjesno i izuzetno teško. Sve ono što ste čuli od drugih koji su vam pričali koliko to promijeni život, koliko se sve iz temelja mijenja, a shvatite da je sve mnogo, mnogo teže od tih priča koje ste čuli. Pogotovo kod nas kada se desi ovakva situacija, ljudi nemaju adekvatne lijekove, nemaju novaca za lijekove, sve to dodatno otežava situaciju. S obzirom da mi danas obilježavamo Svjetski dan borbe protiv raka održaćemo u Opštini Novi Grad niz predavanja zajedno sa našim eminentnim ljekarima upravo iz razloga da naše sugrađane upoznamo kako je to boriti se sa ovako teškom i ozbiljnom dijagnozom.
Koja je poruka nadležnima, kada je u pitanju odnos prema onkološkim pacijentima?
Prije svega da konačno čuju naš glas, da konačno počnu da razmišljaju o nama kao ravnopravnim članovima društva i da nas sa zadnjeg, osmog mjesta pod stavkom “Ostalo”, na kojem se sada nalaze pacijenti na listi prioriteta za finansiranje budžeta Federacije BiH, stave bar na jedno od prva tri mjesta. Životi ljudi su najbitniji.
Maja Popović