Izgubljena sudska bitka Štefice Galić

Štefici Galić 2012. godine uručena je nagrada za građansku hrabrost “Duško Konodor”, dodijeljena posthumno njenom suprugu Nedjeljku Neđi Galiću

Tri suda u BiH odbacila su tužbu i apelaciju urednice portal tacno.net Štefice Galić za klevetu iznesenu u tekstovima na portalu poskok.info. Kako je obrazloženo, nije riječ o kleveti i uvredi već o kritičkom mišljenju i vrijednosnim sudovima.

Štefica Galić godinama vodi sudsku bitku protiv portala poskok.info i novinara Ivana Filipčića i urednika Ivana Šušnjara. Ta bitka počela je nakon promocije dokumentarnog filma Neđo od Ljubuškog, koji govori o pokojnom Šteficinom mužu Neđi, koji je tokom rata spašavao komšije Bošnjake od progona u logore Hrvatskog vijeća obrane (HVO).

Nakon promocije filma, novinar Ivan Filipčić je u julu 2012. godine objavio tekst pod naslovom Neđo daleko od Ljubuškog, u kojem je iznio niz uvreda i kleveta na račun pokojnog Neđe i porodice Galić. Štefica Galić tužila je portal i novinara i urednika za klevetu, međutim, pravnu bitku izgubila je najprije na Opštinskom sudu u ljubuškom, zatim Kantonalnom sudu u Širkom Brijegu.

Posljednju u nizu odluka – da pisanje portala poskok.info, a koje se ticalo njenog pokojnog muža Neđe Galića, nije kleveta, već vrijednosni sud ili kritičko mišljenje – donio je Ustavni sud Bosne i Hercgovine. Štefica Galić, razočarana je, kaže, i ne zna šta dalje. Za Evropski sud, koji bi mogao biti sljedeća instanca, kaže, novca nema.

“Strahovito je i mislim da su normalni ljudi koji se ponašaju humano u skladu sa svojim moralnim vrijednostima, bore se protiv fašizma i svake negativnosti u našem društvu, zaista izloženi jednoj takvoj harangi desnice, gdje neprestalno gube na sudu. Ja znam da ja nisam jedina. Strahovito je teško sve to podnositi i psihički i finansijski”, kaže Galić za Radio Slobodna Evropa.

Štefica Galić kaže da je tekstove koje je poskok.info pisao slala na analizu advokatima i medijskim ekspertima i da se zbog toga odlučila na tužbu.

“Ne bih ga tužila da je to bilo samo vrijeđanje ili da je bio komentar na film ili da je to bila kritika filma, kako oni to hoće da kažu. Oni su mene isklevetali u jednoj takvoj desničarskoj sredini, gdje sam ja dobila batine, odselila sa djecom iz tog grada. Doživjeli smo takav stres i ja i moja obitelj, da je to nevjerovatno. I kada oni takvo nešto opravdavaju slobodom govora ili vrjednosnim sudom, da je bilo obratno ja bih vjerovatno Humu bila na tom križu razapeta, a ne da bi mi to bio vrijednosni sud. To je nažalost tako”, kaže ona.

Teško je u samo jednom tekstu opisati kakvi su se sve komentari na portalu poskok.info mogli naći u tekstovima o Neđi Galiću, od priučenog fotografa, do po njihovom pisanju, doušnika Udbe. I to je samo mali dio koji je prema bh. sudovima vrjednosni sud ili kritičko razmišljanje.

Kontić: U tekstu navedene činjenice za koje nema dokaza

Direktor Medija centra Boro Kontić kaže da ovakve odluke pokazuju da bosanskohercgovačko pravosuđe u osnovi ne razumije novinarsku profesiju koja ima svoja pravila.

“Očigledno je u pitanju ono što oni ne znaju, a to je zapravo gvozdeno novinarsko pravilo, da je svaki komentar slobodan na osnovu tačnih činjenica. Prema tome, ovo bi bili vrijednosni sudovi ili njegov komentar ukoliko su tačne činjenice koje on navodi tamo, da je to priučeni fotograf, da je čovjek bez škole, da je doušnik Udbe (bivša Uprava državne bezbjednosti, jugoslovenska tajna policija; op.a.) i policije, da je bez imovine, da je indoktrinirani komunista, zakleti ateista i da je dobijao pare za vize koje je obezbjeđivao ljudima tokom rata. To su sve činjenice koje su navedene u tekstu, a za koje nema nijednog dokaza. U novinarstvu da biste mogli nešto komentarisati morate donijeti tačne činjenice”, objašnjava Kontić.

Odlukom Ustavnog suda neprijatno je, kako kaže, iznenađen i Mehmed Halilović, dugogodišnji ombudsmen za ljudska prava i medijski ekspert.

“U većini drugih slučajeva po tužbama, odnosno žalbama i apelacijama koje se odnose na primjenu člana 10. Evropske konvencije, to je ovaj slučaj, dakle u najvećem broju slučajeva riječ je o kleveti, Ustavni sud je u većini tih odluka zaključio upravo na standardima Evropskog suda. Bojim se da je ovo primjer kada su visoki standardi Evropskog suda primjenjeni na način koji nije u duhu presuda tog suda”, objašnjava Halilović.

Novinar Dragan Bursać, koji je baš kao Štefica Galić, izložen svakodnevnim napadimai uvredama na društvenim mrežama, ovako odgovara na pitanje na koji način sudovi u BiH rade:

“Sudovi i Tužilaštva u ovoj zemlji rade otprilike kao neka pijaca, pa onda kada im odgovara štite ne samo govor mržnje nego i profašistička mišljenja. A sa druge strane, ako je ugrožen život nekom pojedincu koji se slučajno bavi žurnalistikom ne rade gotovo ništa. Zaista ovo je pitanje nekih interpersonalnih odnosa. A kada su interpersonalni, a pogotovo politički odnosi u pitanju onda to nema veze ni sa pravodm ni sa pravičnošću ni sa sudstvom. Nažalost, to je kod nas osnovna poluga rada, ja sam dobar s tobom ili ja nisam dobar s tobom, ili ja sam dobar sa ovom političkom opcijom, e tako funkcionišu sudovi od lokalnog do nivoa BiH”, kaže Bursać.

Podsjetimo, vlasnik i kolumnista portala poskok.info Ivan Šušnjar, kojeg je zbog klevete tužila Števica Galić, dva puta je imenovan na značajna diplomatska mjesta, prvi put za konzula u Sjedinjenim Američkim Državama, drugi put za amabsadora u Češkoj Republici. Nije dobio agremane ni za jedno od ta dva mjesta.

Oba puta za diplomatiju ga je predložio član Predsjedništva BiH Dragan Čović a kolektivni šef države potvrdio to imenovanje.

Marija Arnautović

Novinarstvom se počela baviti 1998. godine u Radiju Crne Gore. Od 2004. novinar-reporter i urednik vijesti u sarajevskom birou RSE, te urednica i voditeljica magazina TV Liberty.

1 komentar

  • Više puta sam javno postavljao pitanje: “Da li znate razliku između istine i činjenice?!” Tako i naši sudovi kao i Ustavni sud to ne znaju, pa i ne čudi ovakva odluka sudova. Ova konstatacija ima dodatnu snagu ako se pročita osvrt gospodina Kontića, jer je u bosanskohercegovačkom društvu nizak nivo moralnosti, a visok nivo korupcije, posebno nematerijalne koja se ogleda u kleronacionalizmu koji propulzivno i multiplikatorski utiče ne samo na sudstvo već i na druga društvena kretanja koja imaju, kao u ogledalu, odraz i na politiku u kojoj je zavladala negativna selekcija koja se ogleda u (ne)izboru Ivana Šušnjara za diplomatu. Još gora je činjenica da sudije, kroz svoje presude, ne pokazuju ni elementarno znanje o ljudskim pravima i osnovnim slobodama, a još manje da posjeduju funkcionalno razumijevanje ljudskih prava.

Ostavite komentar

unesite broj *

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.