GLASAJ ZA NOVO IME: Danko Kuzmanović

Ovih dana imate priliku glasati za našeg Banjolučanina i omogućiti mu da postane Novo ime. Šta je to novo, pitate se sigurno i sada ćemo vas detaljnije upoznati sa našim gostom. Kuzmanović je apsolvent na Filozofskom fakultetu Univerziteta u Banjoj Luci, zaposlen u Glasu Srpske, muzičar i autor filozofskih tekstova (Magazin Pulse.rs) kao i neobjavljene zbirke pjesama, a usto i jedan od osnivača Udruženja građana „Kultura kulturi“. Da bi njegove pjesme brže ugledale svjetlost dana, Kuzmanović se prijavio na platformu pod nazivom Novo ime, gdje se jednom mjesečno pruža šansa onima koji dobiju najveći broj glasova da ostvare svoje snove, dobijajući materijalnu podršku.

PRIJAVA

Zbog čega Novo ime?

Kako si došao na ideju da se prijaviš na Novo ime? Da li si dugo razmišljao i u jednom trenutku prelomio i rekao – pa šta bude, ili jednostavno ne propuštaš priliku kada ti se ukaže?
Kuzmanović: Odgovor na ovo je pomalo komplikovan. Ja sam, iako se tako ne bi reklo, po prirodi stidljiva osoba. Gledao sam prethodne prijave, ali nisam tad ni razmišljao da se prijavim, ne znam zašto. Mislio sam da će rijetko kome to biti zanimljivo, a i da će konkurencija biti prevelika. Međutim, kada je izašao novi krug prijava, na ideju da se prijavim je došla moja djevojka. Ona je prelomila to u meni. Drugi dio odgovora, koji ga i čini komplikovanim, jeste taj da ja spadam u kategoriju ljudi „ložača“, kako mi je nekidan drugar Boris Maksimović fino objasnio kakvi smo mi to ljudi. Tako da sam, pomalo nezgrapno, odradio formalni dio i upustio se u proces. Bezobrazno bi bilo neiskoristiti priliku kada se već ukazala.

UDRUŽENJE GRAĐANA “KULTURA KULTURI”

Šta preduzimamo kada je kultura u pitanju?

Kao jedan od osnivača Udruženja građana „Kultura kulturi“ pojasni nam pobliže stanje u kojem se kultura nalazi. Da li je to u pitanju krajnost – ili je potpuno loše ili je optimalno i kako se sada može raditi na kulturnom razvoju?
Kuzmanović: Stanje u kulturi je alaramantno. Ono možda i nikada na našim prostorima nije bilo bajno, ali je iz određenih socio-političkih razloga to i razumljivo. Međutim, čini mi se da se još uvijek nismo pronašli u „koordinatnom sistemu konfuzije. Zbunjeni smo i zatrpani svime i svačim, a nismo sposobni da odvojimo bitno od nebitnoga, vrijedno od bezvrijednog, dobro od lošega. Nismo sposobni jer sistemski imamo problema sa vrijednostima. Akademski krem je atrofirao, kritika gotovo da ne postoji, a s druge strane podrška bilo kojoj sferi stvaralaštva i kulture uopšte ne postoji. Mislim da nije vrijeme, i da nemamo mogućnosti u ovom stanju da pravimo velike iskorake u kulturnom razvoju, ali mislim da je ključna stvar posvećivanje pažnje malim stvaralačkim nišama, pojedincima i grupama ljudi koji rade pozitivne stvari. Uz to, naravno, treba dosta poraditi na promociji tog istog stvaralaštva, te prevazići neke sitne stvari koje nas razdvajaju. Različitosti su bogatstvo.

LJUBAV PREMA MUDROSTI

Kuzmanović kao ljubitelj mudrosti

Kada govorimo o tebi kao filozofu, da li postoji filozofski pravac u koji bi se svrstao, možda neko od imena koji su te nadahnuli ili možda slijediš neutabanu stazu te ćeš ipak reći za sebe da pišeš nešto za šta do sada nismo čuli?
Kuzmanović: Ta priča o meni kao filosofu će sačekati još malo. Nemam naviku, a ni potrebu da se svrstavam u filosofske pravce. Moja polja interesovanja: estetika, ontologija, filosofija umjetnosti i filosofija istorije. Neka od imena, ili ipak prezimena, koja me nadahnjuju još uvijek, istim intenzitetom kao i kada sam počeo su: Hegel, Dostojevski, Niče, Adorno, Avgustin, Benjamin, Berđajev, Liotar i tri tačke.

MUZIKA

Na koji način te muzika pokreće?

Muzika je tvoja ljubav. Koliko vremena ulažeš u muziku, u komponovanje, u vježbanje melodija i kako opisuješ taj dio svoje ličnosti? Da li se umjetnikom rađa ili se postaje?
Kuzmanović: Muzika jeste moja ljubav, al’ ja sam muzičar samo za sebe i mislim da na tom polju neću praviti nekakve izmjene. Mislim da ne postoji ni jedan segment moga bića koji nije prožet muzikom. Kod mene je muzika sve. Baš sve. Više uživam da slušam i da je na svoj način analiziram i kontekstualizujem. Iz toga su se rodile i neke muzičke recenzije koje sam pisao. Da li se umjetnik postaje ili se rađa, to još uvijek ne znam. Mislim da ne postoji apsolutna definicija. Na primjer dobar dio života sam propovijedao da se pjesnik rađa, a da se romanopisac postaje.

STIHOVI

Nešto više iz buduće knjige

Možeš li sa nama podijeliti neke od tvojih stihova?
Kuzmanović: Mogu.

„Uz planinu što se popeh tek,
sa gorčinom, splinom,
do vrha daljinom,
dokle seže pogled vješti,
jedna mis’o blješti, viče, trešti.
Jedan kamen pade,
ni na glavu, put, ni žulj,
u aortu i oganj tu.
Tek što popeh puta tma,
poda nogama kamen mrvi,
odrah žuč i ime, čuješ, ma,
to se krećem vično,
mački, mačku, slično,
i ne čuh više tame dubok ton.“

Intervju sačinila: Ana Galić, dipl.prof.

Foto: Danko Kuzmanović ©

Preuzeto sa anagalic blog

Pogledati i na: Buka magazin, Gradski magazin Bl

1 komentar

Ostavite komentar

unesite broj *

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.