Autor članka za Paralele.ba: Edin Hrnjić
Allah je stvorio čovjeka da mu se pokorava, a pokoravati se Allahu znači biti human i ponašati se humano. Imamo mnogo hadisa koji govore o tome da čovjek treba pomagati bratu ili sestri u svakom pogledu.
Humano djelo se ne ogleda samo kroz materijalno. Lijepa riječ, topao osmijeh i pomoći drugome bez lične koristi su jednastavna djela za sve nas, ali jako slabo se praktikuju. Danas se svijet nalazi u takvom stanju da su se izgubile moralne vrijednosti i cijena nečijeg morala postala je jeftinija od kifle u pekari, tako da svaki pokret i riječ koja može pomoći svijetu, da se izbavi iz toga, tretira se kao human čin.
– Možda ću malo odlutati od teme, ali smatram da se svi trebamo osvrnuti na svoj ahlak i na ponašanje i odnos prema svemu što nas okružuje, jer ako insan nema čistu dušu i bistar razum, kako da bude humana osoba i da čini humana djela? Iako učinimo kao takvi to humano djelo, kakve polodove će to djelo dati? Da se uzdižemo i pušemo svojim humanim činom? Pa to onda nije humano, već nehumano i dekorisano šejtanovim proizvodima pod nazivom oholost, umišljenost, samozadivljenost i slično tome.
Ako čovjek ne daje u neimaštini, neće davati ni kad bude u boljem imovinskom stanju.
Često se susrećem sa insanima koji govore: ”ja da imam koliko ima hodža, ja bih davao svima i davao bih, ne bih žalio marke”. I onda taj isti insan, uzme marku i prokocka je u kladionici umjesto da dadne sirotinji, a nije svjestan da je sadaka najbolja lutrija koju ima ovaj skučeni dunjaluk. Hvala Allahu pa nam je dao dva uha, a jedna usta, da bi bolje i više slušali nego što bismo pričali.
Humano se ophoditi prema ljudima je i to da izbjegavamo govoriti nešto što njihove uši ne bi željele čuti. Humano se ophoditi prema ljudima je i to da često govorimo ono što bi njihove uši željele čuti, a da ima veću korist od štete. Kad sam došao na ovaj svijet, moji roditelji su učinili humano djelo. Odgojili su me uz Allahovu pomoć, hranili me dok nisam mogao kašike dignuti a kamoli napravit sebi sendvić i sl. To znači da je čovjeku u prirodi da se ponaša humano i da voli. Humanost bez ljubavi ne može nikako ići, jednostavno ne može.
S druge strane imamo mržnju i nehumano ponašanje, a oni nisu urođeni, nego istrenirani i nasljeđeni. S vremenom sam i ja odrastao i shvatao šta znači ljubav i šta znači humano ponašanje. Kroz društvo sam se nagledao svega, čak sam i ja nekad bio dio tih gluposti koje su mi nudili vršnjaci. Ali sve te radnje koje sam proživio sa društvom, gledam kao nešto što mi je Allah podario da bih shvatio koliko je to odvratno, blesavo, nemoralno i nehumano. Onda se neki zapitaju: ”zašto je Allah stvorio loše ljude?”. Allah ih je stvorio da bi mogli razlikovati dobro od zla. Vremenom me Allah stavio u razna iskušenja, kao i sve nas. Što bi neki kazali: ”lako je šejtanu za onog koji se opija u kafani, šejtan se brine za one koji čine dobra djela, idu u džamiju i lijepo se ponašaju”. Tako šejtan i nas pokušava sputati od činjenja lijepih i humanih postupaka.
Kroz srednju školu sam uvijek težio ka tome da budem drukčiji od ostalih u pogledu ponašanja i ophođenja prema živom i neživom svijetu. Pokušavao sam pomoći kolegama tako što bi ih odvraćao od ružnih djela. Smatrao sam da mi je to ”misija” na ovom svijetu. Ali, kada želimo nekog odvratiti od lošeg djela, treba mu ponuditi alternativu za to loše djelo. Nije dovoljno samo reći, treba biti i primjer. Mnogo je danas humanitarnih organizacija i udruženja. Puna usta humanizma, nigdje humanosti. Ja ne mogu shvatiti da je ljudima toliko bitno od čije organizacije će ime pisati u medijima, a da zanemare primarnu svrhu te organizacije a to je da pomogne kome je potrebno.
Danas kad prošetamo kroz grad, vidimo otpatke po ulicama. Skoro da ih ima više nego što ima humanosti u građanima, kad mogu gledati to tako. Humano je podići taj papirić s poda i baciti ga u kantu za smeće. To je humano djelo jer smo pomogli svom gradu, ali šteta je što nismo medijski popraćeni pa niko neće vidjeti kako smo mi ”dobri”. Bit je da ne budemo sebični, da pomažemo drugima i da podstaknemo ostale da se tako ponašaju i da pomažu. Jer ako je neko sebeb da drugi postane humaniji prema svijetu, ima nagradu za to. Profitirao je na oba svijeta.Poslanik a.s. kaže u jednom hadisu: “ Ko podstakne na dobro djelo u islamu, imat će nagradu za to i imat će nagradu onih koji nakon njega budu činili to dobro djelo, bez da se tim istima išta umanji od njihove nagrade! I ko u islamu podstakne na loše djelo, za to će imati grijeh i imat će grijeh onih koji nakon njega budu činili to loše djelo, bez da se tim istima išta umanji od njihovih grijeha.“ (Sahih Muslim, 2398.)
Preuzeto sa: http://paralele.ba/2016/10/08/najuobicenija-je-laz-ona-kojom-covjek-sam-sebi-laze/